Zašto se Milorad Dodik pojavljuje na plakatima iako nije kandidat, na osnovu čega se Draško Stanivuković već predstavlja kao budući premijer i šta Nebojša Vukanović poručuje sloganom „Hrabro“? Komunikolog Mladen Bubonjić u BUKA podcastu analizira početak kampanje, izborne slogane i poruke skrivene iza njih.
Prvi dani predizborne kampanje protekli su bez velike euforije, ali to ne znači da političke stranke prethodnih mjeseci nisu bile u punoj izbornoj brzini. Naprotiv, kampanja je, prema ocjeni komunikologa Mladena Bubonjića, praktično počela mnogo prije njenog zvaničnog početka.
Gostujući u BUKA podcastu, Bubonjić je kazao da početak kampanje djeluje kao „zatišje pred buru“, posebno u poređenju s periodom preuranjene i funkcionerske kampanje, tokom kojeg su stranke kažnjavane zbog zloupotrebe djece, javnih resursa i drugih izbornih nepravilnosti.
„Postavlja se pitanje koliko imaju sredstava i odakle im toliki novac kada tako lako pristaju na takve aktivnosti i plaćaju kazne“, rekao je Bubonjić.
Obećanja rastu, porezi se navodno smanjuju
Početak kampanje obilježila su i obećanja o većim socijalnim davanjima, jednokratnim pomoćima i drugim izdvajanjima iz budžeta. Istovremeno, pojedine stranke najavljuju smanjenje poreza, bez jasnog odgovora kako će nadoknaditi razliku u javnim prihodima.
Bubonjić upozorava da programi uglavnom ostaju nedovršeni upravo tamo gdje bi trebalo da budu najkonkretniji – kod finansijske konstrukcije.
„Niko nije objasnio iz kojih sredstava misle obezbijediti tu razliku. Ako povećavate socijalna davanja, a smanjujete poreze, morate objasniti odakle će doći novac“, naveo je.
Problem je, smatra, što se građanima češće nude emocije nego jasni i mjerljivi planovi.
„Narod najčešće gleda emotivni dio. Mnogo toga se procjenjuje emocionalno, a ne razumski – kroz program, dosadašnji rad i način na koji će obećanja biti finansirana.“
Minić kandidat, Dodik na plakatu
Kada je riječ o izboru predsjednika Republike Srpske, Bubonjić kao najizglednije kandidate izdvaja Savu Minića i Branka Blanušu. Ipak, na plakatima SNSD-a uz Minića ponovo se pojavljuje Milorad Dodik, zbog čega se otvara pitanje ko je zapravo centralna figura kampanje.
Bubonjić podsjeća da se Dodikov lik godinama pojavljuje i u kampanjama u kojima on lično nije kandidat – od opštih do lokalnih izbora.
„Dobar dio glasača SNSD vezuje upravo za Milorada Dodika. Zato se kandidati i stranka vizuelno povezuju s njegovim likom“, objašnjava Bubonjić.
Takva kampanja, dodaje, pokazuje snažnu personalizaciju politike, u kojoj je politička organizacija gotovo potpuno poistovjećena s jednim čovjekom.
Sa komunikološkog stanovišta to može biti pragmatičan potez, jer SNSD koristi prepoznatljivost svog lidera. Međutim, ostaje pitanje šta takva praksa govori o demokratskoj zrelosti društva i samostalnosti kandidata koji se nalaze na izbornim listama.
Kako je Stanivuković već postao „premijer“?
Posebnu pažnju privukla je kampanja pokreta Sigurna Srpska i predstavljanje Draška Stanivukovića kao budućeg premijera.
Bubonjić naglašava da građani premijera ne biraju neposredno na izborima. Za izbor predsjednika Vlade potrebna je skupštinska većina, a prije glasanja nije poznato da li će Stanivuković i njegovi partneri imati dovoljan broj poslanika.
„Postavlja se pitanje kako je neko toliko siguran da bi Draško Stanivuković mogao biti premijer. Da li očekuju da će dobiti većinu u parlamentu ili vjeruju da će on biti premijer po bilo kojoj cijeni?“, pita Bubonjić.
Upravo zbog toga riječ „sigurno“ u kampanji ima dvostruku funkciju. Građanima se, u vremenu političke i društvene neizvjesnosti, obećava sigurnost, ali se istovremeno kao izvjestan predstavlja ishod koji će zavisiti od izbornih rezultata i budućih političkih dogovora.
„Uvijek uz Srpsku“ – poruka da poslije SNSD-a dolazi potop
Slogan SNSD-a „Uvijek uz Srpsku, uvijek uz narod“ oslanja se na kontinuitet i dugogodišnje poistovjećivanje stranke s institucijama i nacionalnim interesima.
Bubonjić smatra da se iza takve poruke krije sugestija da bez SNSD-a nema ni stabilnosti niti opstanka Republike Srpske.
„Implicitna poruka je da bez SNSD-a nema ni Republike Srpske. Drugim riječima, poslije njih dolazi potop i oni su jedina stranka koja može očuvati Republiku Srpsku, narod i postojeći poredak“, objašnjava.
Takav slogan, prema njegovim riječima, nije nov. Riječ je o različitim verzijama iste poruke koja se ponavlja iz jednog izbornog ciklusa u drugi.
Blanuša obećava povratak pravde, Vukanović bira „Hrabro“
SDS je u kampanju ušao s porukom „Pravda se vraća u Srpsku“. Ta poruka polazi od pretpostavke da je društvo nepravedno i da bi dolaskom SDS-a na vlast pravda bila obnovljena.
Međutim, Bubonjić primjećuje da slogan ostavlja neodgovoreno pitanje kada je pravda nestala i u kojem je periodu, prema tumačenju SDS-a, zaista postojala.
Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića izabrala je samo jednu riječ – „Hrabro“.
Prema Bubonjićevoj analizi, riječ je o kratkom, jasnom i snažnom sloganu koji odgovara Vukanovićevom političkom profilu.
„Vukanović se predstavlja kao jedan od najbeskompromisnijih opozicionara. Za takav sukob potrebna je hrabrost. Istovremeno, poruka može biti upućena i biračima – da skupe hrabrost, izađu na izbore i glasaju za tu opciju“, rekao je.
Stranke se ne bore za ljude koji ne glasaju
Jedna od važnijih poruka razgovora odnosi se na građane koji ne izlaze na izbore. Iako upravo među njima postoji najveći prostor za pridobijanje novih birača, Bubonjić smatra da im političke stranke ne pristupaju ozbiljno.
Razlozi za neizlazak na izbore veoma su različiti. Neko ne vjeruje strankama, neko kandidatima, neko izbornom procesu, dok dio građana glasa samo na lokalnim ili samo na opštim izborima.
Zbog toga se svi apstinenti ne mogu posmatrati kao jedinstvena grupa.
„Za ozbiljan pristup ljudima koji ne glasaju prvo bi bilo potrebno istraživanje, a zatim često i individualan razgovor kako bi se utvrdilo zašto neko ne izlazi na izbore. To je mnogo posla, pa stranke uglavnom igraju na sigurno i okreću se svojim postojećim bazama“, smatra Bubonjić.
Rezultat je kampanja u kojoj se stranke prvenstveno bore za već opredijeljene birače i pokušavaju izazvati prelivanje glasova unutar vlastitog ili suparničkog političkog bloka.
Novi plakati, stare političke priče
Analizirajući ovogodišnje slogane, Bubonjić zaključuje da je vidljiv nedostatak novih ideja. Većina poruka ponovo se oslanja na nacionalnu ugroženost, zaštitu naroda, sigurnost, pravdu i obećanje političke promjene.
Vlast koristi prednost kontinuiteta i izgrađenu percepciju da je čuvar institucija i nacionalnih interesa. Opozicija se takvom narativu ne može direktno suprotstaviti jer bi to u postojećem političkom kontekstu moglo predstavljati „političko samoubistvo“. Zato i opozicione stranke koriste slične nacionalne i emotivne poruke, uz dodatak obećanja o promjeni vlasti.
„Tanka je linija između nacionalnih i emocionalnih poruka vlasti i opozicije. Niko se tog narativa ne odriče“, kaže Bubonjić.
Dobar slogan, zaključuje, može kandidatu pomoći da u jednom trenutku djeluje uvjerljivije, ali ne može preko noći izgraditi povjerenje.
„Jedna aktivnost, jedan slogan, jedna poruka ili jedan govor ne mogu promijeniti povjerenje prema kandidatu. Dobar nastup može kratkoročno stvoriti kredibilitet, ali povjerenje ne.“
Kompletan razgovor s komunikologom Mladenom Bubonjićem pogledajte u novom BUKA podcastu.