„Ja i moj
dragi prijatelj, daragoj Vladimir, lijepo smo se ispričali više od 15 minuta,
nisam mjerio al’ bilo je sigurno i cijelih 17, a sve vrijeme smo razgovarali na
ruskom, koji sam naučio za samo nekoliko časova boravka kod Aleksandra Vučića,
on mi je bio lični učitelj, a ovo je bila prilika da testiram moj ruski jezik i
sve je proteklo otljično, što se kaže. Nema nikakve tajne, sa Vladom sam sve
dogovorio saveršeno sekretno“, ispričao je član Predsjedništva BiH Milorad
Dodik ekskluzivno za Javni TV servis nakon sastanka sa predsjednikom Rusije
Vladimirom Putinom u Moskvi.
„Kad sam mu
sve ispričao o političkoj situaciji u prva dva minuta, lijepo sam ga pitao: Ti
panjimaješ menja? A Vlado samo klima glavom i odgovara: panjimaju, panjimaju.
Znači, sve je razumio, a i više od toga. Onda smo otvorili lakše teme, za
fudbalsku utakmicu se načisto oduševio, pa sam ga pitao: a jel’ može i igra v basketbol,
košarkaška utakmica? A on: kak nje možet, daragoj Mile, otljično! Onda smo telefonom
zvali našeg velikog tavariša, druga i velikog gospodina Rašida Serdarova, on se
oduševio kad je čuo da mi hoćemo od njega da uzmemo natrag našu koncesiju za gradnju
nove termoelektrane u Ugljeviku i hidrocentrale Mrsovo i da otkupimo hotel s
četiri zvjezdice u Rudom koji je on izgradio. Rašide, prelomićemo te milionske
dugove između nas dvojice, vidjećemo kol'ko ti meni, kol'ko ja tebi, milion
gore, milion dolje, jebo ga ti, mi pogovorim ob etom, dogovorićemo se, kažem ja
njemu, a vama prevodim. Al’ da obračunaš Rašide i rentu što sam ti plaćao da se
vozim u tvom mercedesu od milion maraka. Saglasovano, odgovori on k'o iz topa.
I tako je sve dogovoreno“, objasnio je Dodik.
„ Onda, u
neko doba, u dvanaestoj il’ trinaestoj minuti razgovora, ne znam sad tačno, upitam
Vladu: nu, kak tavariš Konstantin Malofejev? Pačemu, upita on mene. Reko’
otvaram ruski konzulat u Banjaluci koji je inače već otvoren, al’ mi fali
konzul, pa ako bi to nekako mog'o bit’ tavariš Kosta. Ja ga inače tako zovem, onako
po naški, valj'o mi je puno, pa mislim se red je da se sad ja nađem njemu u
pomošći, zbog ničim izazvanih zapadnih sankcija. Kostja u bedi, reče Vlado, a
ja zanemih: u kakvoj crnoj bijedi, takav
čovjek, a imao milijarde?! U bedi, u bedi, ponavlja Vlado. Ma, reko’, daj odma’
da mu pomognemo, i ja sam se izvuk'o iz bijede, znam kako je to. Kostja pod
sankciji, ti nje znaješ, upita me Vlado začuđeno. Ja u međuvremenu zavirim u
rječnik koji držim sve vrijeme na koljenima ispod stola da se podsjetim ako
neku riječ zaboravim: vidim krajičkom oka u rječniku ‘beda’ znači ‘nevolja“ po
naški, pa mi je odma’ laknulo. Ma, jebeš tak'u nevolju, Vlado, nije to ništa,
evo i ja sam pod sličnim sankcijama k'o i Kostja, pa mi niko ništa ne može,
nikak'a to nije nevolja. Nego, skaži ti njemu da se on sprema da bude konzul
kod mene, da ga riješimo te smiješne nevolje, a i ja da se osiguram od bijede,
ako, ne daj Bože, u nju opet upadnem. Posmotrim, Mile, posmotrim, odgovori
Vlado, što će reći: vidjećemo. Šta ima tu da se vidi, mislim se, al’ ‘ajde,
Vlado bolje zna, pa nek’ tako i bude. Utom je istekao i posljednji minut našeg razgovora,
pa smo se lijepo pozdravili. Do svidanija – ja njemu, do svidanija – on meni. Sve
saveršeno sekretno!“, ispričao je Dodik.
Tekst je satiričnog karaktera