Ekipa Agencije FENA obilazeći poplavljena područja posjetila je i Doboj i tamo potpuno osupnuta prizorima ostala bez riječi.
Jer, tišina grada je teška. Jedini zvukovi su struganja mulja iz kuća, poslovnih prostora i ulica te zvuk mašina koje pokušavaju odnijeti smeće i očistiti što se očistiti da. Brda mulja i uništenog smeća otežavaju kretanje pješaka, ali i automobila.
Tamo ništa više ne radi. Svaki obrt mali ili veliki poplavljen je u plavnom valu. Voda se povukla, ali najgore tek predstoji.
Stanovnici Doboja s kojima je ekipa FENA-e razgovarala ispričali su strahote koje su vidjeli.
Baka Dara Vukotić koja ima 82 godine kaže da je u Doboju uvijek bilo poplava no voda nikada nije bila ovako visoko i gotovo je dotaknula njen stan na drugom spratu u kojem živi sama.
Na ulici ispred zgrade zatekli smo je kako gura stara kolica u koja je stavila hranu i higijenu koja joj je data, ali dok je došla do svoje zgrade gotovo sve je podijelila.
Suosjeća kaže sa svojim Dobojlijama i s obzirom na to da njen stan nije poplavljen osjeća dužnost da sve što ima da onima koji su u poplavama izgubili sve.
– Ljude dijelim po poštenju, a ne po naciji. Izgubila sam sina jedinca u ratu, a i muž mi je umro prije šest godina – ispričala je baka Dara i dodaje da je 32 godine radila u ložionici.
Njene bore to i odaju. U devetoj deceniji s kolicima obilazi svoje komšije koji su poplavama pogođeni više od nje.
Budući da je Vodovod u Doboju osigurao tehničku vodu za veći broj naselja, prolazeći ulicama ovog grada brojni su stanovnici koji peru svoju obuću na pumpama uz cestu jer je mulj u Doboju još svuda po ulicama.
Svijetli primjer očišćenog prostora je Spomen hram rođenja Presvete Bogorodice koju su vjernici gotovo potpuno osposobili. Preostalo je još da se vlaga osuši.
Mještani tvrde da je teško zamisliti koliko će još trebati vremena da se sve očisti.
U svakoj ulici hrpe su smeća jer su stanovnici bacili apsolutno sve što su imali u kućama. Ništa od tih stvari nije upotrebljivo. Na ulicama je posuđe, odjeća, posteljina, namještaj, a ispred poslovnih prostora je cjelokupan inventar.
Mali i veliki obrtnici zbrajaju štetu koju će teško biti procijeniti jer su najgore prošli oni koji su imali male porodične biznise, od kojih su živjele generacije. Teško im je vele baciti sve, te ponešto pokušavaju oprati i sačuvati no sve što je ova prljava nabujala voda nanijela i ostavila za sobom teško će biti osposobiti.
Temperatura u gradu je visoka te se stanovnici boje zaraza, a komarci i drugi insekti već su počeli napadati.
Pomoć pristiže sa svih strana. Najviše iz Federacije BiH, ali i iz zemalja regiona i šire. U ulicama i pored kuća zatekli smo brojne volontere iz različitih gradova, a među njima je najviše studenata koji suosjećajući s Dobojlijama i pomažu očistiti prije svega stambene objekte, a potom i druge objekte te cijeli grad.
Da bi se škole i drugi objekti ovdje osposobili bit će potrebno mnogo vremena i mnogo novaca.
Pitali smo Dobojlije za njihova poljoprivredna dobra, ali kažu to sada je nevažno jer je prije svega važno da se vrate u svoje domove.
Otužnu sliku tihog grada Doboja, novinarska ekipa Agencije FENA napustila je s osjećajem da ljudi ostaju prepušteni sami sebi i svojim nevoljama.