Bosnu i Hercegivinu mjesecima potresa politička kriza, posebno od 26. februara, kada je Sud Bosne i Hercegovine izrekao prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.
Da je ovo najteža kriza od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, slaže se i bosanskohercegovačka, ali i svjetska politička i stručna javnost.
Nakon presude, uslijedile su blokade u državnom parlamentu i Savjetu ministara BiH, što je znatno usporilo zadaću Bosne I Hercegovine na njenom EU putu. Povjerenje koje je Evropska unija Bosni I Hercegovini dala “gledajući joj kroz prste”, strpljivo je, uprkos sporom napretku domaćih vlasti u ispunjenju zadataka ka evropskoj budućnosti.
Uprkos tome, 11. juna potpisan je ugovor s Frontexom u Briselu, što je jedan od koraka ka napretku, ali priča o glavnom pregovaraču BiH sa EU skoro je pa besmislena u ovom haotičnom političkom trenutku u BiH.
Adi Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost, za Buku je pojasnio koliko je za građane Bosne I Hercegovine štetan potpuni zastoj, nakon “najvećeg napretka” na EU putu.
Pojašnjava da EU put ima dva lica, te da prvo pokazuje koliko je zemlja spremna za članstvo – od vladavine prava, javnih nabavki i zaštite okoliša, do kvaliteta statistike.
Od kada je 2015. uveden sistem mjerljivih ocjena, dodaje Ćerimagić, BiH nije napravila ozbiljan napredak.
“Vlast se mijenjala, sve važnije stranke pozicije i opozicije su u nekom trenutku od tada bile dio vlasti, ali konkretnijih rezultata na bolje nema. Drugo lice EU puta su politički koraci – kandidatski status, otvaranje pregovora, klastera, poglavlja”, kaže Ćerimagić.
Tu je BiH, između decembra 2022. i marta 2024, napravila najveći iskorak od 2000. godine, kazao nam je Ćerimagić, dodavši su razlog tome unutrašnji kompromisi, ali i nova dinamika u Briselu, koja je stvorena zbog odnosa prema Ukrajini i Moldaviji. Ipak, od marta 2024. sve stoji.
BiH nije ispunila očekivanja za sljedeći korak, formalno otvaranje pregovora, osim nekoliko manjih tehničkih uslova.
“Za građane, to trenutno ne znači drastične promjene na gore. Ali određena šteta nastaje jer BiH ne koristi priliku da uđe u Novi plan rasta – u kojem su reforme koje donose konkretne koristi, i pristup dodatnim fondovima, ali i SEPA sistemu koji bi omogućio transfer novca s EU bez dodatnih bankarskih troškova. Drugim riječima: dok drugi u regiji koliko-toliko koriste kakve takve EU prilike, BiH ostaje po strani”, rekao nam je Ćerimagić.
EU je jasna: s Miloradom Dodikom, koji ignoriše sud i podriva ustavni poredak, nema razgovora, smatra Ćerimagić.
“To su rekli i komesarka Kos i EU Delegacija u Sarajevu. Ali EU ne zatvara vrata institucijama. Poručeno je da žele da Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlament nastave raditi i ispunjavati EU uslove. Prevedeno: ako se vlast ne može formirati bez SNSD-a, očekuje se da se reforme nastave i s njima. U teoriji to zvuči kao pristojna pozicija, ali se u bh. prilikama do sada pokazala nerealnom”, smatra Ćerimagić.
S druge strane, politolog Harun Cero smatra da EU nije potpuno protiv Milorada Dodika I njegovog SNSD-a.
“EU trenutno, barem ka vani, ne želi razgovore sa Dodikom, a šta misle i rade dijelovi EU-a, to se ne može u potpunosti reći. Traze se mogućnosti, a teško je procijeniti šta donosi budućnost i da li će Dodik na kraju, ipak, sjediti za pregovaračkim stolom. Bojim se da je već sada kasno da se efektivno i bezbolno zaustavi Dodik i ono što radi odavno, a to je lagana plovidba prema de facto i vjerovatno i de jure nezavisnosti”, kaže Cero.
Ocjenjuje da u toj igri učestvuje i Dragan Čović i njegov HDZ, ali odmjereno i hirurški precizno.
“Ovo pogotovo vrijedi za SNSD i pregovore s njima. Iako SNSD slijedi Dodikovu liniju, EU nije formalno stavila cijelu stranku na „crnu listu“. Ako se pojedinci unutar SNSD-a distanciraju od njegovog anti-evropskog stava, EU će uspostaviti dijalog s njima, a to se već i radi”, smatra Cero.
Na pitanje ima li smisla uopšte i govoriti o pregovaraču u toku političke i institucionalne krize, Ćerimagić odgovora: Ne.
“Čini se kako svi čekaju drugostepenu presudu Miloradu Dodiku i rasplet koji će uslijediti. U praksi, sve ukazuje da će ozbiljniji politički pomaci moći doći tek nakon izbora 2026. Može li nešto krenuti ranije? Teoretski da – ako se unutar BiH ili izvana pokrene smislena inicijativa. Ali trenutno: Washington je zaokupljen sobom, Brisel fokusiran na Crnu Goru i Albaniju, a nova vlada u Berlinu još se konsoliduje. Ima očekivanja od novog ministra vanjskih poslova Wadephula, ali da li će ih on i ispuniti, i da li će BiH biti među prioritetima u regiji – to tek treba vidjeti”, mišljenja je Ćerimagić.
Pitanje glavnog pregovarača ključno je za dalji put države ka evropskim integracijama, ali ujedno i besmisleno jer se posljendih mjeseci nizom poteza i parlamentarno pogrešnih odluka udaljavamo od evropskih vrijednosti.
Posebno jer BiH trenutno nema politički konsenzus čak ni o osnovnim reformama vezanim za EU.
“Mislim da je trenutno nebulozno pričati o pregovaraču, kada je na sceni državni udar i porazno je da se po tom pitanju nije nista uradilo, duboko zabrinjavajuće. Imati sposobnog i vjerodostojnog pregovarača i dalje ima vrijednost, naravno, kao signal ozbiljnosti i kao konkretan kanal kada se proces ponovo aktivira, ali bez jedinstvene političke volje i institucionalne saradnje, nijedan pregovarač ne može sam postići rezultate, a u ovom trenutku ne postoji ništa od toga i potrebna je fundamentalna promjena strategije”, zaključuje Cero.