DO NAS JE Kandidati iz pritvora osvajaju srca birača: “Svi kradu, pa zašto ne podržati transparentne?”

Na ovogodišnjim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini zabilježen je fenomen koji su mnogi smatraju nemogućim- uprkos optužbama za korupciju i pritvorskim mjerama, kandidati osumnjičeni za zloupotrebu položaja ne samo da su se našli na glasačkim listama, već su i odnijeli pobjede.

I Strahinja Bašević, kandidat SNSD-a za načelnika Sokoca, i Ibro Berilo, kandidat SDA za načelnika Trnova, uspjeli su pridobiti podršku velikog broja birača, iako je jedan od njih izašao iz pritvora neposredno pred kampanju, dok je drugi vodio kampanju iz ćelije.

Podsjetimo, Baševiću je 29. avgusta određen jednomjesečni pritvor zbog sumnje da je počinio zloupotrebu položaja kao direktor Šumskog gazdinstva “Romanija”, ali je uprkos tome osvojio 61,26% glasova, čime je nadmašio Milovana Cicka Bjelicu, koji je nekoliko mandata bio načelnik Sokoca.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Berilo je osvojio nevjerovatnih 77,36% glasova, a izbornu kampanju je vodio iz pritvora zbog zloupotrebe položaja i osumnjičen je za korupciju i pranje novca.

Ako kriminal i moralna upitnost više nisu prepreke za vođenje javnih poslova, moramo se zapitati kakvo je stanje političke odgovornosti u našem društvu. Da li smo postali toliko otporni na korupciju i nepravdu da ne prepoznajemo razliku između onoga što je društveno prihvatljivo i onoga što zaslužuje osudu?

O ovoj temi svoj sud za BUKU su dali stručnjaci – sociolozi Mirjana Čeko i Sead Pašić, kao i politički analitičar Velizar Antić.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Sociolozi Čeko i Pašić kažu da je prisutnost ličnosti s kriminalnim dosijeom u političkom životu rezultat dubljih problema unutar društva, uključujući osjećaj bespomoćnosti građana, gubitak zajedništva i slabosti pravnog okvira.

 “Umjesto da biraju na osnovu kompetencija, čini se da građani sve češće daju podršku onima koji najviše obećavaju, bez obzira na njihovu prošlost. Ključno pitanje je zašto je takva praksa postala prihvaćena. To bi moglo biti rezultat osjećaja bespomoćnosti – ako svi kradu, neki misle da je bolje podržati onoga ko je barem transparentan u tome”, kaže Čeko.

Istovremeno naša sagovornica ukazuje na još jedan problem – fascinaciju “otporom” prema institucijama, gdje se kriminalne optužbe ne doživljavaju kao prepreka, već kao znak snalažljivosti ili moći.

“Naša politička apatija i fascinacija “neuništivim” liderima otkriva ozbiljan nedostatak kritičke svijesti”, ističe Čeko i podvlači da politika nije spektakl, niti bi trebala biti fascinacija kriminalom – od lidera trebamo zahtijevati odgovornost, poštenje i konkretne rezultate, a ne samo prazna obećanja. A dok god to ne počnemo zahtjevati, jano je, kaže, da će naš politički prostor ostati zarobljen u ciklusu moralne erozije.

Sociolog Pašić dodaje još jednu nevjerojatnu stvar, a to je da je Ibro Berilo u pritvoru, a da optužnica još uvijek nije podignuta. Nadalje, u našem društvu, dodaje, ne poznajemo institut etičke klauzule koja bi automatski onemogućila kandidaturu takvih pojedinaca. A sve to će ostaviti dalekosežne posljedice na kompletno društvo.

“Da su ti ljudi pravosnažno osuđeni, ne bi mogli obavljati javne funkcije. Ovaj nedostatak zakonskih okvira stvara svjetionik političkog divljaštva na koji će se ugledati i druge generacije”, jasan je Pašić, koji također ističe da je problematično što smo izgubili osjećaj za zajedništvo i napredak, pa živimo u isparcelisanim zajednicama, poput balkanskih zadruga iz XIX veka: “Ovaj patrijarhalni sistem, sa jednim centrom moći, ne može proizvesti ništa osim preživljavanja. Naša sposobnost da oblikujemo istoriju je oslabljena, jer nismo uveli ispravne etičke vrednosti koje su temelj razvijenih društava.”

Umjesto ispravnih etičkih vrednosti, usvojili smo, kako kaže, “odokativne azijske vrednosti”, koje ne zadovoljavaju potrebe ljudi: “Stalno iščekujemo vanjsku, božansku intervenciju koja se nikada neće dogoditi. Na zapadnom Balkanu je to postala normalnost, a svaka nova izborna godina to potvrđuje. Naš vrednosni sistem je uništen, a novog nemamo.”

Politički analitičar Antić smatra da sve ovo ne bi bilo moguće da imamo nezavisno i slobodno pravosuđe. Tačno je, kaže, da smo kao društvo značajno potonuli u vrednostima, pri čemu su novac i materijalna dobit postali glavna mjerila uspjeha, što rezultira time da u politici na vodeće pozicije dolaze ljudi koji se uklapaju u ove dominantne vrednosti. Samim tim, politika i kriminal su u tijesnoj vezi, ali bi oni bili loša veza da im se nije priključilo pravosuđe. “Ja sam potpuno ubijeđen da kada bi imali nezavisno i potpuno slobodno pravosuđe, da bi broj političara iza rešetaka bio daleko veći od ovih nekoliko slučajeva. A upravo se o tome i radi – da pravosuđe, da bi se opravdalo da uopšte rješava slučajeve kriminala u politici, s vremena na vreme i otvori ovakve pojedinačne slučajeve, dok ogroman broj sličnih slučajeva ili stoji u ladici ili se uopšte ne procesuira”, objašnjava Antić.

A bez zakona, slobodnog pravosuđa i etičkih vrijednosti, naš dalji pad je neizbježan. Naša tišina postaje saučesnik u opasnoj igri korupcije, a kuknjava po društvenim mrežama i u kuloarima postaje besmislena.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije