Javne institucije, tajne diplome – ili, preciznije, upitne. Slučaj Nikoline Šljivić, samostalne poslanice u Narodnoj skupštini Republike Srpske i novopečene vršiteljke dužnosti zamjenice direktora RUGIPP-a, nije izolovan incident. On je simptom. I to ne prolazni, već hronični – onaj koji se godinama gura pod tepih, dok se javnosti serviraju fraze o „stručnosti“, „procedurama“ i „zakonu“.
Javni sektor u Republici Srpskoj već dugo funkcioniše na osnovu diploma koje se ne provjeravaju, plata koje se ne preispituju i odgovornosti koja gotovo da ne postoji. Nikolina Šljivić sama po sebi nije suštinski problem. Problem je sistem koji joj je omogućio da bude pravilo, a ne izuzetak.
Ako je jedna diploma upitna – ne tvrdimo da je lažna – koliko ih je još takvih? I koliko sve to košta građane?
Razlika se mjeri novcem građana
Razlika između srednje škole i fakulteta u javnom sektoru ne mjeri se samo godinama školovanja, već i novcem koji se svakog mjeseca izdvaja iz budžeta. Upravo zato se s pravom nameće pitanje: zašto se godinama izbjegava sistemska, sveobuhvatna i javna revizija diploma svih zaposlenih u javnim institucijama?
Ako se utvrdi da je neko godinama primao platu kao visokoobrazovani kadar bez zakonskog osnova, zašto taj novac ne bi bio vraćen?
Objavljena diploma – više pitanja nego odgovora
U pokušaju da utiša kritike, Nikolina Šljivić je javno objavila svoju diplomu, tvrdeći da je izložena kampanji koja, kako navodi, nema veze sa profesionalnim standardima ni ljudskim dostojanstvom. Međutim, potez koji je trebalo da donese transparentnost, otvorio je niz novih dilema.
Na diplomi Univerziteta „Union – Nikola Tesla“ u Beogradu, Poslovno-pravnog fakulteta, jasno je naveden datum izdavanja – 27. januar 2019. godine. Problem je u tome što je taj dan bio nedjelja, što se lako može provjeriti.
Dodatne sumnje izaziva i dinamika studiranja. Prema diplomi, Šljivićeva je fakultet upisala u akademskoj 2015/2016. godini, a završila ga već 15. juna 2018. godine, stekavši 240 ECTS bodova, što odgovara četvorogodišnjem studiju.
Kao dodatni teret, dokument je potpisao profesor Vladimir Stojanović, protiv kojeg se pred Sudom BiH vodi postupak zbog sumnji u trgovinu falsifikovanim diplomama.
Pravosuđe ćuti, zakoni postoje
Pravnik Milko Grmuša kaže za Srpskainfo da zakonski mehanizmi postoje i da svako ko je lažnim prikazivanjem činjenica ostvario imovinsku ili neimovinsku korist mora da odgovara.
– Problem nije u zakonima, već u njihovom neprimjenjivanju. Ključna odgovornost je na inspekcijskim i pravosudnim organima. Kada bi oni radili posao za koji su plaćeni, ovakve afere ne bi punile medije – ističe Grmuša.
On dodaje da smo zbog ovakvih slučajeva postali predmet izrugivanja u regionu.
– Umjesto političara, koji su barem vidljivi, na stub srama treba staviti pravosuđe, koje je godinama anonimno i kukavički nijemo – poručuje Grmuša.
„Prije ćemo na Mjesec nego očistiti javni sektor“
Sociolog Vladimir Vasić upozorava da je društvo u ozbiljnoj opasnosti jer je obrazovanje sistematski degradirano.
– Obrazovanje je temelj društva. Mi smo degradirali nauku, profesore, nastavnike i na kraju poslali poruku mladima da se znanje ne isplati, da se diploma može kupiti – kaže Vasić.
Prema njegovim riječima, problem nije samo u ljudima sa sumnjivim diplomama, već u poruci koju sistem šalje mladima.
– To je nacionalna katastrofa. Bez ozbiljnih reformi i čišćenja javnog sektora nema spasa. Ali budimo realni – prije ćemo komercijalno putovati na Mjesec nego što ćemo to zaista uraditi – zaključuje Vasić.
Simptom sistema, a ne izuzetak
Slučaj Nikoline Šljivić nije ni prvi, a vjerovatno ni posljednji. On samo brutalno ogoljava sistem u kojem se godinama tolerisalo ono što je moralo biti sankcionisano. Dok se diplome ne provjere, odgovornost ne uspostavi i novac ne vrati tamo gdje pripada – u džepove građana – javni sektor će ostati taoc sopstvenih hroničnih bolesti.