Jedan od najpopularnijih autora s prostora ex-Yu Dino Šaran objaviće na vinilu reizdanje prvog albuma grupe Letu Štuke iz 2005. godine. Uz hitove poput ”Mjesto za dvoje”, ”Minimalizam”, ”Grad bez boje”, ”Sunce”, ”Signali”, ”Tepsija”, na LP-iju će se naći i dvije bonus pjesme, neobjavljene demo snimke pjesama "Kao na zapad" i "Gorile u magli", koje su stvarane u periodu nastajanja prvog albuma. Remastering za album radio je nekadašnji član Štuka i dugogodišnji Dinin prijatelj i saradnik Đani Pervan, a redizajn originalnog omota albuma Anura Omerspahića napravila je ”Ideologija”. Ovo je bio povod da razgovaramo s Dinom Šaranom i saznamo više o budućem angažmanu njega kao autora, ali i benda Letu Štuke.
Ovih dana je izašlo LP izdanje vašeg prvog albuma. Kako ste došli na ideju da objavite stare hitove na vinilu i mislite li da će potražnja za tim izdanjem biti zadovoljavajuća s obzirom da gramofon i nije omiljeni uređaj ovdašnjih slušalaca?
Ideja za objavljivanje LP prvoga albuma je došla od izdavača. Album je trebao biti objavljen još u novambru 2020. godine na petnaestogodišnjicu od izdavanja, međutim, zbog objektivnih okolnosti, ”Menart” nije bio u mogućnosti da to realizuje. Remastering je uradio producent Đani Pervan, a redizajn originalnog omota Anura Omerspahića napravila je ”Ideologija”. Na LP-iju će biti i dva bonus demo snimka, što je vrlo bitno, jer je iz demo snimaka album i nastao. Što se tiče gramofona, gramofona ima za kupit, berem ovih s USB-om, za stotinu evra, bar ovdje u Zagrebu. To i nije toliko skupo i mnogo su jeftiniji uređaji nego ranije. Primijetio sam da se mlađe generacije vraćaju pločama, jer je to, barem po meni, najvjerodostojniji nosač zvuka.
Vaš prvi album je prepun hitova i za njega ste dobili mnogo nagrada. Da li mislite da je taj album neponovljiv i da sa albumima koju su uslijedili niste uspjeli da ponovite uspjeh?
Prvi album je imao dosta upjeha jer je bio takav momenat. To je bio novembar 2005. godine i u pravom momentu je došlo nešto novo i autentično, i to baš iz Bosne. Odnosilo se na rat i nekako je album bio rezime rata i poratnih godina naše generacije. Bio je kao neki soundtrack i dokument jednog vremena. Emocionalno je imao jak upliv kod publike. Mi smo bili puno mlađi i publika je bila mlađa, drugačiji je bio ukus. Jednostavno, bilo je to vrijeme prije YouTuba. Poslije smo objavljivali albume koji su isto tako bili kvalitetni, ali su i eklektični. Nisam htio ići linijom ponavljanja istih stvari. Ja radim pjesme prirodno, kako nadođe inspiracija. Dok pišeš pjesmu ne razmišljaš o uspjehu i kako će se primiti pjesma kod publike, jer nikad i ne znaš šta na duge staze stvarno i opstaje. A to je meni mnogo važnije od trenutnog uspjeha. Mislim da će se jednom pjesme iz svih tih naših albuma pomiješat u jedan best of, dupli recimo, ili čak možda i trostruki. Samo treba vremena. Ja sam zadovoljan postignutim i drago mi je što je prvi album doživio LP izdanje, jer sam kao klinac skupljao i slušao ploče.
Nakon prvog albuma eksperimentisali ste sa zvukom. Albumi koji su uslijedili dosta se produkcijski razlikuju od prvenca.
Pripadam generaciji koja je odrasla na živoj muzici, ali i na elektronici, hip-hopu, na raznim stilovima od klasičnog rokenrola, preko panka do novog talasa. A kasnije su dolazili i drugi muzički pravci kao što je grunge i sve smo mi to na neki način profurali. Moja osnova su Bitlsi. Oni su po meni početak i kraj svega, kompletne te pop kulture. Oni su bili jako eklektični i od njih smo naučili dosta ne samo ja nego i Đani Pervan koji je prvi čovjek do mene u bendu. On je odličan aranžer, producent, ukratko kreativac. Tu je i Bojan Ahac koji je sadašnji producent. A uticali su i na ostale u bendu. Inače čovjek i autor nema potrebe da se zabija u jednu tačku. Po meni je eklekticizam najbolji način za pronalaženje novih izlaza iz stvarnosti.
U isto vrijeme, dok si pravio hitove za Štuke, uspješno si radio i za druge izvođače. Da li i dalje radiš pjesme za svoje kolege?
Da, još uvijek radim za druge i pisao sam za druge, a zadnje što sam radio je singl San Saše Lozara. To smo radili prošlog ljeta. Radim pjesme i za druge i to je paralelni dio mog esnafa. Pisao sam i pisaću mnogim i poznatim i manje poznatim izvođačima. Vrlo je interesantno kada se piše za druge. Postaviš se u neku tuđu poziciju i to zna biti jako interesantan dio posla.
Evo, uskoro će doći i vrijeme festivala i koncerata na otvorenom, ali u isto vrijeme svjedoci smo i nemilih događaja vezanih za globalnu politiku i ratove na tlu Evrope. Misliš li da će ova situacija u Ukrajini uticati i na nas i da će se biti manje kulturnih dešavanja zbog toga?
Mi imamo nove datume i ugovorene nastupe za ovo ljeto. Situacija sa Ukrajinom i Rusijom je neizvjesna i ne znam da li će se išta poljuljati u planovima. Bilo bi dobro da se te svirke održe, a opet s druge strane tu opštu napetost ne možeš izbjeći. Pogotovo kroz internete, medije, lažne vijesti. Zaista je teško sada bilo šta reći, ali nadam se da će svirke koje smo ugovorili održati. Imam nekih novih planova, nekih novih pjesama, sad je i ovo reizdanje aktuelno, a dalje idemo u nove pobjede ako bude sve okej i ako bude neke budućnosti.
Dvije godine nas je mučila pandemija i taman kad smo mislili da je sve gotovo i da ćemo napokon prodisati punim plućima desio se rat na tlu Evrope. Da li te je mnogo potresla ova situacija vezano za rat u Ukrajini i kako se osjećaš zbog svega ovoga?
Osjećam se kao beton. Mislim, odmarali smo dvije godine, bavili se sobom. Neko je manje-više kroz sve prošao teže, a neko nešto lakše. Nažalost, neki ljudi su i otišli na onaj svijet zbog te korone. Sad imamo tu novu pošast, ratne prijetnje. Najvažnije je da čovjek ostane u balansu. Čovjek treba da se pomiri sa tim da ne može da mijenja one stvari na koje ne može uticati. Trebamo se prepustiti radu, trebamo ratiti i na sebi, i trebamo paziti na bližnjeg svog. To je jedini način da čovjek ne prolupa.