Ugljevik je početkom decembra postao simbol energetskog kolapsa koji se više ne može sakriti. Dok temperature padaju, grijanje u stotinama stanova je ugašeno. U školama đaci sjede u jaknama, Dom zdravlja provodi vanredne mjere, a mještani okolnih sela tvrde rudnik tone, ugalj se pali, a niko ne reaguje.
Istovremeno, Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, najveći energetski i privredni kapacitet sjeveroistočnog dijela Bosne i Hercegovine, već danima je van mreže. Bez uglja, bez zaliha i bez plana.

„Šta da vam kažem, kao da nije decembar. Oni se tako ponašaju kao da je maj“, kaže za BUKU Miladin Radovanović, stanovnik Starog Ugljevika i jedan od onih koji godinama upozorava da RiTe Ugljevik ulazi u kritičnu zonu.
Kako kaže, ljudi pokušavaju da se snađu kako znaju i umiju.
“Djeca idu u školu, ljudi se spremaju za slavsku sezonu, neizvjesnost. Kupujemo na brzinu neke grijalice, doplaćujemo struju, sve improvizujemo. U Ugljeviku je došlo dotle da se ljudi bukvalno griju kako ko može.Mnogi koji imaju kuće na selu odlaze u njih da nalože vatru i prežive nekoliko dana”, kaže za BUKU Radovanović.
Mještani: “ne znamo šta da očekujemo već sutra”
Drugi, jednostavno, ostaju u hladnim stanovima i čekaju.Jedan od najvećih problema pogađa OŠ “Aleksa Šantić”.Roditelji su prošle sezone protestovali pred školom, nudeći čak da sami sagrade sistem alternativnog grijanja. Ništa se nije desilo.
“Djeca se smrzavaju, nastava se skraćuje, učionice su kao hladnjače”, kaže Radovanović.
Sedamdesetčetverogodišnji Petar Mirić, kaže za BUKU da ovakvo stanje ne pamti.
“ovo što se dešava u poslednjih dvije-tri gpodine, ja nisam doživio za svojih sedam decenija života. Grijao sam se cijeli život na centralno. Sad u 74. godini kupujem peć, drva, električne grijalice. Ja ne mogu vjerovati da sam se vratio 40 godina unazad”, kaže za BUKU Petar Mirić , stanovnik Ugljeivka.
Dakić: “Svi smo znali šta možemo očekivati”
Odbornik u SO Ugljevik i član PDP-a, Nikola Dakić, tvrdi da je situacija potpuno očekivana, ali da je vlast svejedno donijela odluku da poveća cijenu centralnog grijanja.
“Evo već nekoliko dana, termoelektrana je van mreže zbog nedostatka uglja i to je problem koji nas kontinuirano prati već drugu godinu zaredom. Samim stajanjem termoelektrane i prestankom rada, u Ugljeviku dolazi do obustave snabdijevanja grijanjem kako za stanovništvo, tako i za sve javne ustanove. Poražavajuće je što smo svi znali šta možemo očekivati u ovoj grejnoj sezoni zbog stanja sa zalihama uglja, ali uprkos tome ove godine imali smo poskupljenje grijanja od 20%. To je bio prvi potez nove vlasti”, kaže za BUKU Dakić.
Ekološka katastrofa?
No, ono što se paralelno dešava u Starom Ugljeviku prevazilazi problem grijanja ,to je već ozbiljna ekološka i bezbjednosna prijetnja.
Miladin Radovanović tvrdi da se ugalj na površini bukvalno zapalio.
“Prirodni ugalj je kao i kreč. On se zapalio i gori. Stvara sumpornu kiselinu, sumpor ide među kuće. Te kuće su na 100–150 metara. Ljudi ne mogu disati.. Strašn je šta se dešava. A istovremeno traje potrga za ugljem. Takoše, zbog eksploatacije uglja anije, klizišta gutaju sela. Sada je zahvaćen i zaseok Baljak, pitanmje je dana kada će da sklizne”, zabrinuto govori Radovanović za BUKU.
Prema njegovim riječima nekoliko kuća se već urušilo,dio sela je pod klizištem, vodovodne cijevi pucaju, put je potpuno uništen a mještani u panici napuštaju domove. Radovanović tvrdi da inspekcije ne dolaze, te da se “svi prave da ne vide”, i da ni jedna institucija ne želi priznati razmjere problema.
Novaković: “Postrojenje nije pripremljeno za zimske uslove”
Vršilac dužnosti direktora RiTE Ugljevik, Žarko Novaković, rekao je novinarima da je problem naslijeđen.
” Osnovni problem je što postrojenje nije pripremljeno za zimske uslove rada. Imamo četiri deponije uglja, ali za stabilan rad u zimskom periodu potrebno je 150.000–200.000 tona zaliha.Uslovi za ulazak na mrežu javljaju se sa prvih 10.000 tona, što je dovoljno za jedan dan rada. Ali po meni nema smisla vraćati blok u rad sa zalihama za 24 sata”, kaže Novaković i navodi da je problem star više od decenije: “Ovo nije problem koji se stvorio juče. Ovo je akumulacija problema unazad 10 godina.”
“Ugljevik Istok 2”- koncesija koja ruši cijeli sistem
Ono na što mnogi drugi stručnjaci već godinama upozoravaju, jeste neriješena koncesija nad ležištem Ugljevik Istok 2.To ležište je najveći potencijal uglja u regionu. Uprkos obećanjima vraćeno nije.
“Tri su uslova za rješavanje problema: Ugljevik Istok 2 u vlasništvu RiTE Ugljevik, investicije u Rudnik i vrijeme. Bez toga, problemi će biti stalni”, kaže Dakić za BUKU.
U međuvremenu, građani Ugljevika ostaju prepušteni sami sebi. Oni koji mogu kupuju grijalice, drugi se vraćaju starim šporetima na drva, treći odlaze iz svojih domova zbog klizišta ili straha od trovanja. Institucije prebacuju odgovornost jedne na druge, a problemi koji su godinama gurani pod tepih sada su eksplodirali u isto vrijeme: deponije su prazne, zemlja klizi, grijanja nema.

Ugljevik je tako postao ogledalo porušene energetske politike Republike Srpske: mjesto u kojem se jasno vidi šta znači kada se deceniju ćuti, ignoriše, obećava i odgađa. A hoće li se blok termoelektrane ponovo pokrenuti sutra ili za sedam dana više niko i ne pominje.
Jer, kako su nam rekli mještani, “Ne znamo šta da očekujemo već sutra.”