Poštovana direktorice škole „Skender Kulenović“, cijenjeni svi,
Imam potrebu uputiti demanti na direktoricin demantij i pojasniti šire probleme koje imamo, a koje nismo htjeli iznositi u prijašnjem pismu, kao niti detaljisati da ne ugrozimo nijedno dijete i više ne govorim u ime razreda, govorim u svoje lično ime.
Razred dobiva razrednicu Belmu Bešlić koja predaje DKR i samo par djece je viđa, ostalima ne predaje. Nismo bili sretni tim izborom, ali ko nas pita. Održan je jedan roditeljski sastanak, rečeno nam imamo novu učenicu, djeca su je lijepo primila, normalno, mi smo inkluzivno odjeljenje, nakon čega nam je razrednica rekla i da smo problematično. Do tad nismo bili.
Ubrzo, od djece dobivamo prijave o neprihvatljivom ponašanju učenice, o čemu smo naveli i u prijašnjem dopisu svima poštujući zaštitu identiteta djeteta koje smo spomenuli. Dolazimo na informacije da vidimo šta se dešava – na kojima od domara škole (ne znam ime) saznajem da je razrednica otišla na duže bolovanje, datum po objavama školskih informacija 25.09. kad se to dešava. Škola nije poslala obavijest, niti ona. Tada kreće iskazivanje nezadovoljstva zbog toga što nemamo razrednika u viber grupi roditelja, a razrednica je na inicijativu predstavnice razreda odgovorila da će biti angažovana zamjena. Roditelji pišu u grupi (mnogi) imamo problem (ako nekom treba dokaz, mogu ga dostaviti na uvid). Na sjednici Vijeća tražimo adekvatnijeg razrednika, saopšteno nam da dobijamo zamjenu i da izmjena neće biti, a na informaciju da smo prošli put poljubili vrata, rečeno nam je da ćemo ubuduće biti obaviješteni na vrijeme. (kome treba na uvid može dobiti obavijesti iz viber grupe koja nam je proslijeđena od predstavnice našeg razreda).
Zamjenu trebamo vidjeti na informacijama prvi put 9.10., ali ona ne dolazi. Nas pun hodnik, jedini bez razrednika opet, domar nakon 20 minuta poziva zamjensku razrednicu koja dolazi nakon pola sata kašnjenja i kaže „ni ja nisam željela biti razrednik vašem kompleksnom odjeljenju“. Mi njoj kažemo niste nam adekvatni, jer nama treba zbog novonastale situacije neko ko ima više iskustva. Kasnije sam izigravajući policajca da zaštitim svoje dijete, saznala i da nas to spada pravilnikom, ali i da u ovoj školi ima dovoljno kadra iskusnog koji nema razredništvo – a nama je na multisektorskom sastanku zamjenik direktorice sa ovlaštenjima rekao da kadra nema ni na birou.
Mi smo roditelji, naglašavam, jednog od napadnute djece u vašoj školi (javljali su se roditelji i slali mi poruke, opisujući situacije lične). Moje dijete je branilo drugo i izgrebano do krvi, o čemu svjedoči evidencija iz bolnice i policije od istog dana kada nas je pedagoška služba obavijestila – 2. oktobra. Napadnuta je ubodom olovke dan kasnije. Mi imamo pitanja, ali razrednica koju ste poslali u zamjenu ne zna ni imena djece, ali su svi roditelji prijavili neki problem i mi svoj.
E sad demantij škole i uz to par konstatacija i pitanja. Sa mog emaila ličnog je otišao apel za pomoć u rješavanju situacije u ime grupe roditelja. Prvo nazvati apel tendencioznim, a u demantiju ne reći da žalite za događajima koje je zabilježila i vaša škola o djeci roditelja koji su potpisali demantij je vaše vrlo loše krizno komuniciranje. Nadalje, kažete mediju kom se obraćate za demantij, a koji niste poslali meni, kao što sam ja vama poslala apel kad sam slala svim relevantnim institucijama i medjima ‘tom prilikom nije kontaktirana škola’. Od medija možda nije tada, ali jeste kasnije i vi niste stali pred kamere. Pozivam vas da danas skupa stanemo prvo vi, pa onda ja. Znate koji su vas sve mediji zvali.
U istom paragrafu kažete tendenciozno se izašlo u javnost zanemarujući interes svakog djeteta i njegovu zaštitu od stigmatizacije. Navodite da imate dobru saradnju s Vijećem roditelja i da se moglo riješiti partnerski. Pitam vas, na koliko mailova niste odgovorili predstavnici Vijeća roditelja našeg razreda na traženje vanrednog roditeljskog sastanka, pa da sarađujemo. I nije li dovoljno dana bilo da sarađujemo evo ja lično kao roditelj i vi, od 2.10. i 3.10. kad je napadnuto moje dijete do danas 17.10.
Poslani su vam mailovi 4.10. i 9.10. Kome treba dokaz, dobit će ga. Pitanje direktorici: Zašto tada niste htjeli sarađivati? Čak sam i privatno pokušala doći do Vas i Vi to dobro znate. Drugo, mi smo interes djeteta štitili kreirajući pomno apel kad ste nas odbili za sastanak, nismo ni ime ni spol djeteta objavili, niti bih ikad to učinila. Nismo tražili atak već pomoć ovom ali i ostaloj djeci. Spol je doduše jučer objavilo Ministartvo obrazovanja KS i njih prozovite ako smatrate da treba.
12.10. održan je multisektorski sastanak iz kog mi nismo htjeli objaviti sve rečeno, samo nužno, jer nije uredu baš prema tom djetetu, ali sad sam primorana reći više. Ponudila sam i da snimam sastanak, pa da se ne moramo igrati rekla – kazala, ali vaš zamjenik Esat Erović je to odbio. Vi navodite u demantiju da se stiče dojam da škola ne može garantovati sigurnost. Mi ne stičemo dojam, to je izgovorio vaš ovlašteni zamjenik čiji ste zapisnik potpisali u svoje ime. Kako ste mogli potpisati zapisnik sastanka na kom niste ni bili? Ja tvrdim odgovorno jer sam bila na sastanku da smo ga pitali ‘šta ako ubode nekog tim makazama kojima je prijetila, ko nama može garantovati sigurnost’, on je rekao ‘ko ikome danas može to garantovati’.
Centar za socijalni rad navodi da nemaju nadležnost utvrditi da li dijete uzima terapiju. Možemo kad oduzmemo sposobnost roditelju, rekli su. Što traje godinama, dodali su. „Ja ne mogu od Tužilaštva tražiti da oduzme roditeljsko staranje zato što se to dijete agresivno ponaša u školi. Tražili smo da joj se pruži očigledno potrebna stručna pomoć“, rekla je predstavnica ovog Centra. Neuropsihijatrija savjetovala Centar za mentalno zdravlje. Zbog raspusta i godišnjih odmora prekinuti tretmani?! Opet su smatrali da je do sredine, pa je prebačena u drugo odjeljenje. Ja vas pitam također koje po redu i da nam jasno objasnite gdje piše da mora dijete proći sva odjeljenja prije recimo, ako ugrožava drugu djecu, se njoj omogući drugačije školovanje? Bio je dogovor da će psiholog pozvati roditelje i dati im termine. „Remzija ih nije kontaktirao“, rekli su iz Centra, ne precizirajući nam prezime.
Školo pitanje, jeste li izvjesnom Remziji rekli da se agresivnost pogoršala i urgirali kod njega i koliko puta, jer vi ste odgovorni za dešavanja u školi s obzirom da su roditelji odbili vaš savjet za kontrolni pregled? Centar je pitao školu da li treba da predloži roditeljima da se izvrši kategorizacija. Uposlenici škole su rekli da je inteligentna i iznad prosjeka, ali da promjene u ponašanju nije bilo, blaga adaptacija u septembru, gdje je ispitivan teren. Ona nema asistenta jer roditelj odbija. Ali imamo tudjeg asistenta u razredu. Nama ste rekli dva puta taj će asistent štititi djecu, ali ispostavilo se da nije bio na svim časovima pa ste ga obećali na svim na sastanku, tako što ćete ga oduzeti drugom djetetu. Rekoste li za ovu nepravdu vašim nadležnim? Ali tu nama zamjenik direktorice kaže svima na sastanku „nije bilo šanse prije ni da asistent spriječi“.
U jednom dijelu sastanka je rekao ‘bilo koji dio školskog pribora može se upotrjebiti. Mi ne možemo predvidjeti’ (a imate dijete za koje kažete niko ne zna šta mu je u glavi). Moj suprug je rekao, „jasno i glasno smo pitali kako nam garantujete sigurnost djeteta na nastavi, ako ne možete, evo o našem trošku zaštitari“, na što je zamjenik direktorice kazao „čekajte, 1000 roditelja, 1000 zaštitara, jel? Ovo je javna ustanova“. I naš strah kažete tendenciozan? Izmislili da ne možete garantovati sigurnost?
Rekli su na sastanku, Ministarstvo obrazovanja propisalo i da takva djeca idu u školu. Sad vas pitam jeste li ikad obavijestili Ministarstvo da pravila nisu adekvatna i ne funkcinišu u svim slučajevima ili da trebaju dodatni resursi da se obezbjedi zaštita ostala djece? Tu Centar kaže ako treba fizički spriječiti ili omogućiti drugi sistem da ne udara djecu, pa pitam i njih, borite li se i kažete li kad „ne valjaju nam ljudi pravila, hajmo ih mijenjati, dajete li preporuke, žalite li se?“.
Direktoricin zamjenik kaže: ‘Moramo natjerati roditelje, mi nemamo više tu mogućnosti da ih natjeramo da oni odvedu ponovo dijete na klinički pregled. Ali mi nismo u mogućnosti da ih natjeramo, to bi možda vi ili nekako’. Centar rekao tražit ćemo. Citiram zamjenika direktora: ‘Mi ne vidimo, kao škola, iscrpljeno je od prošle godine sve’. Iscrpili smo sve mogućnosti!!! Vraćam vas na vaš demantij sada i pitam kako možete reći da nije formulacija tačna da je rečeno da je škola iscrpila sve mogućnosti. Ja sam bila na tom sastanku i pomno vodila zapisnik kako ste trebali i vi, umjesto da potpišete u nečije ime dokument, a ja za izgovoreno imam dokaze.
Kategorički ste demantovali i paragraf: rekli su da kažemo svojoj djeci da „malo okrenu glavu“, što je nedopustiva poruka da učimo djecu da trpe i okreću glavu od nasilja. Mi nismo ni rekli da ste to izjavili vi, već da je rečeno na sastanku, a imate opširniji zaključak i sad vas pitam hoćete li nam svima reći ko je to rekao i pozvati ga na odgovornost kao i za rečenicu kojom je umanjen strah roditelja „nije to toliko strašno, ja sam se bio naježio kad ste počeli pričati“? Kome to nije strašan ubod olovkom – prijavite vi draga školo, pa se i vi malo zamjerite.
Što se tiče navoda da nismo potpuno rekli za saglasnost roditelja i ministarstva u dijelu: ‘Nama kao roditeljima je rečeno da dijete ne može dobiti drugi vid školovanja kad smo tražili da se radi sigurnosti i svakodnevnog ometanja nastave udalji od djece na online nastavu ili nađe neko drugo trajno rješenje’. Tačno je da smo to izostavili, ali to ne treba da tražimo mi, nego vi treba da tražite od svih službi nadležnih, a Centar za socijalni rad je na sastanku rekao neće oni i prebacivali ste lopticu jedni sa drugih, te vas pitam kad ste to učinili i što niste ako niste, a i sve ste to ste iz mog zapisnika svakako uzeli koji sam vam dostavila putem Vijeća roditelja. I njih ste spomenuli, pa što ih vi niste pozvali na multisektorski sastanak, ja nisam slala poziv? Ja nisam u Vijeću roditelja. A moj zapisnik više nikad nemojte koristiti protiv roditelja.
I na kraju, poštovana gospođo Begić, podsjećam Vas da ste potpisali akt sastanka na kom niste bili, a izabrali ste edukaciju, a ne kriznu situaciju pa s punim pravom nakon što vas nisam 15 dana od prvog ali ne jedinog napada na moje dijete vidjela ni čula, nakon što se niste pojavili na 10 dana ranije zakazanom sastanku, podsjećam na vašu ulogu i obavezu vašeg radnog mjesta. Iz Instituta kako shvatam njegovu ulogu, a dobro shvatam i piše im na stranici, Vaše prisustvo je bilo preče na ovom hitnom sastanku.
I naredni put ću da vas tužim lično kod ovakvih demantija koje iznosite netačno. Ja govorim istinu, nikad i ništa nisam iznijela tendenciozno niti paušalno, znate, ja tako branim čast svoje porodice i zanata koji profesionalno obavljam. Ja sam bila na sastanku, a vi niste.
Vi da stvarno želite pomoći ovom djetetu, prvi biste kod svih apostrofiranih institucija iz vašeg demantija, ako su zakazale, tražili da se hitno nastavi i rad za raspust i ubrza svaki korak – pa ako Ministarstvo treba dati saglasnost zašto ministrici kad vam je bila neki dan u školi niste tražili saglasnost, taj isti dan kad smo mi dolazili u školu i čekali informacije? A i nama da želite pomoći, jer je na sastanku rečeno „niko ne zna šta je u glavi tog djeteta“, do sada biste makar izašli pred nas.
Desi li se išta ovom djetetu koje iskreno kao majka žalim i molila sam uporno da se ubrza pomoć, ili mom, ili bilo kojem pod ovim krovom ili nakon ovog sastanka, mislim da sam Vam dala dosta upozorenja individualno, a i ispred razreda, i smatram vas jednom od odgovornih.
Ja sam roditelj koji ne spava zbog brige, ali će učiniti sve za svoje, drugu djecu i pravdu i mene neće niko zastrašiti, te vam savjetujem da bolje sarađujete u budućnosti i za sljedeću obuku izaberete neku iz kriznog komuniciranja.
S poštovanjem i izvinjenjem na greškama u kucanju,
Džana Brkanić