Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je, na prijedlog Republičkog pedagoškog zavoda, donijelo novi Pravilnik o nastavnom planu i programu za osnovno vaspitanje i obrazovanje, koji je u primjeni od školske 2024/25. godine.
“Republički pedagoški zavod je predložio da predmet ‘Demokratija i ljudska prava’ ne bude samostalan, a da se očekivani ishodi učenja u okviru ovog predmeta – poznavanje ljudskih prava, osnova demokratije i značaj građanskog učešća – integrišu u postojeće nastavne predmete“, rekli su za BUKU iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.
Povodom ukidanja predmeta „Demokratija i ljudska prava“ razgovaramo sa Dejanom Lučkom, direktorom Banjalučkog centra za ljudska prava, pravnikom i aktivistom.
Dejane, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske navodi da je odluka o ukidanju predmeta “Demokratija i ljudska prava” donesena na osnovu „analize” koja je, kako kažu, pokazala da predmet Demokratija i ljudska prava nije dao očekivane rezultate, već se često svodio na reprodukciju gradiva i učenje za ocjenu. Međutim, javnosti nije jasno o kakvoj se analizi radi, ko ju je sproveo, niti su dostupni podaci na osnovu kojih je zaključeno da predmet nije doprinio razvoju građanske svijesti kod učenika. Upravo ta netransparentnost otvara pitanja da li su u procesu odlučivanja uzeti u obzir stavovi nastavnika, roditelja, učenika i stručne javnosti, te koliko je sama odluka rezultat šire rasprave, a koliko administrativne procjene iza zatvorenih vrata? Kako ovo komentarišeš?
Ne mogu da znam da li je analiza stvarno urađena ili nije, kako nemam dovoljno informacija o njoj i ljudima koji su eventualno bili angažovani na njenoj izradi. Međutim, na osnovu ranijeg iskustva kojeg imam sa institucijama, mogu da kažem da se često dešava da se mnogi potezi od strane institucija povlače, pa čak i zakoni donose bez jasne, stručne i sveobuhvatne analize, tako da me ne bi čudilo da je takav slučaj i ovdje. Na ministarstvu je da javnosti sada predoči tu analizu i objasni kakva razlika postoji između predmeta „Demokratija i ljudska prava” koji se svodio na „reprodukciju gradiva i učenje za ocjenu” i drugih predmeta koji se ne svode na „reprodukciju gradiva i učenje za ocjenu” i da navedu koji su to tačno predmeti.
Šta gubi učenik kada se ovakav predmet ukine? Može li integracija sadržaja u druge predmete uopšte nadoknaditi sistematično učenje o ljudskim pravima i demokratiji?
Predmet kao što je „Demokratija i ljudska prava” treba da postoji. Pitanje može da se postavi u smislu da li treba da postoji predmet sa tim nazivom ili pod nazivima kao što su „Ustav i građani”, „Ustav i prava građana”, „Ljudska prava”, „Građanska kultura” i sl. u okviru koga bi se u osnovnim i u srednjim školama učila osnovna prava, građanska kultura, demokratija i generalno građansko obrazovanje. Stava sam da integracija u druge predmete u našem sistemu ne može da nadoknadi predmet koji bi se bavio samo ovim pitanjima. Takođe, ovaj predmet svakako ne treba da predstavlja učenje definicija napamet, već praktično pokazivanje đacima šta znači biti građanin u demokratiji.
Da li se može očekivati da će djeca bez samostalnog predmeta teže razvijati građansku svijest, kritičko mišljenje i znanje o svojim pravima i obavezama? Koje dugoročne posljedice ovakav potez može imati na društvo, posebno u kontekstu demokratske kulture i učešća mladih u javnom životu?
Istina je da mladi kod nas već dvije decenije uče o tome šta je to demokratija, ali mi se čini da je i dalje slabo poznaju, a još manje žive. Većina ih izlazi na izbore i glasa, ali njihov demokratski angažman tu prestaje. Današnji mladi u Republici Srpskoj demokratiju uglavnom gledaju samo kao floskulu, o kojoj slušaju teoretske i „šuplje” priče. Nažalost, građanska svijest, kritičko mišljenje i znanje o pravima i obavezama se nije u dovoljnoj mjeri razvilo kod dobrog dijela populacije, iako je kod jednog dijela ipak došlo do njenog razvoja. Bez samostalnog predmeta mislim da će da se onemogući i taj mali dio razvoja pojedinaca i pojedinki u ljude koji znaju svoja prava i bore se za njih.
Jasno je da sam predmet bez mnogih drugih faktora u društvu ne može da stvori „demokrate”. Ipak, on može da usmjeri mlade ljude, dadne im smjernice i bar ih bazično upozna sa principima ljudskih prava i demokratije. Dovoljno je pogledati Srbiju i shvatiti da su upravo mladi u Srbiji glavni pokretač demokratskih promjena i nosioci zaštite ustavnosti, demokratskih standarda i ljudskih prava kroz svoj otpor autoritarizmu, kršenjima prava i traženju da se korupcija krene eliminisati. Do ovoga je došlo zbog hrabrog načina razmišljanja nove generacije, digitalnog svijeta, ali svakako i zbog njihovog obrazovanja, kako u školama tako i samostalno kroz neformalno obrazovanje.
Izostavljanje „Demokratije i ljudskih prava” sa spiska predmeta može lako da služi tome da se društvo polako sprema da mladi ljudi postanu još manje otporni na autoritarne prakse jer građani koji nisu upoznati sa svojim pravima i mehanizmima njihove zaštite teže prepoznaju i suprotstavljaju se zloupotrebama moći. Na duži rok, to može da rezultira i slabljenjem kapaciteta društva da se razvija u pravcu demokratskih standarda i zaštite ljudskih prava. A znamo da naše društvo i nema baš sa mnogo toga da se pohvali u ovom smjeru.
Da li ukidanje predmeta možemo posmatrati i kao političku odluku, a ne samo pedagošku?
U kontekstu dešavanja posljednjih godina kod nas, rekao bih da je ovo politička odluka koja odlično korelira sa putem u kome se demokratija i ljudska prava posmatraju kao negativna pojava.
Ti si neko ko je imao ovaj predmet u srednjoj školi, kakva su tvoja sjećanja na njega?
To je bio predmet koji nije bio zahtjevan, na kome je bila uvijek opuštena atmosfera i na kome smo uglavnom raspravljali o pitanjima koja nas zanimaju, imali radionice na času, debate i rasprave pa mi je ostao u zaista lijepom sjećanju, zajedno sa profesoricom koja ga je predavala.