Radoslav Gašić za sebe skromno kaže da je amater, a zapravo je jedan od naših najvećih poznavalaca gljiva. Već 46 godina Gašić se bavi mikologijom, granom biologije koja izučava gljive, a u svom kraju identifikovao je i mikroskopski izučio čak 1800 vrsta. Od tog broja, tek 20% je jestivo, kaže ovaj Mrkonjićanin za Buku, ističući da je za sakupljače gljiva najvažnije da budu oprezni i da uče postepeno.
“Najveći neprijatelj početnika sakupljača je pohlepa i površnost. Moraju se ograničiti na manju količinu najkvalitetnijih gljiva. Za početak neka nauče 10 vrsta jestivih i 10 vrsta otrovnih gljiva, da ih znaju odmah prepoznati, da znaju od čega im prijeti opasnost”, savjetuje Gašić, koji svoje znanje nesebično dijeli sa svim zaljubljenicima u prirodu i gljivarstvo. Zajedno sa Borom Marićem, direktorom Centra za posjetioce Pecka, Gašić već godinama vodi školu gljivarstva u ovom selu.
Mrkonjićki kraj je inače poznat po gljivarstvu, a proteklog vikenda ovdje su održani “Dani gljiva”, u organizaciji Planinarsko-ekološkog društva “Vidik” iz Mrkonjić Grada. “Jesen je pravo doba za gljive, jer se tada javlja većina vrsta”, kaže Gašić, dodajući da su sada optimalni uslovi, jer je palo dovoljno kiše, još uvijek nije zahladilo, pa se može naći dosta vrsta. A u potragu za gljivama juče se dalo oko 350 učesnika “Dana gljiva”, iz BiH, Srbije i Hrvatske.
Učesnici su se okupili pored jezera Balkana, odakle su krenuli u šetnju proplancima i šumama planine Lisine. Usput se prikupilo mnogo gljiva, od kojih su neke uzete samo radi upoznavanja, a zatim odložene među nejestive i otrovne. Jestive su, pak, završile u kazanima, u kojima je spremljen ručak za sve učesnike. Tu je upriličena i izložba gljiva, koju je pripremila Radinka Radulović, iz Planinarsko-ekološkog društva “Vidik”.
Stručnjak za gljive Rade Gašić svaku je vrstu imenovao i opisao pred znatiželjnim posjetiocima izložbe. “Gljive se dijele na bezuslovno jestive, uslovno jestive, nejestive, uslovno otrovne, bezuslovno otrovne i ljekovite”, objašnjava Rade, navodeći da se u našim šumama od jestivih najčešće mogu naći lisičarke, vrganji, crna truba, pečurka, rujnica i druge.
Od otrovnih, najčešće su zelena pupavka, za koju Rade kaže da je uzročnik 98% trovanja sa smrtnim ishodom. “Samo 20 grama ove gljive izaziva gotovo sigurnu smrt”. Tu je, dodaje, i crvena muhara, od koje je smrtnost manja, ali koja izaziva halucinacije, pa ljudi mogu nastradati, jer nisu svjesni šta rade.
“Od svoje 17. godine skupljam gljive i nikada nisam imao slučaj trovanja, samo zato što sam uvijek bio jako oprezan. Bacio sam traktorsku prikolicu jestivih gljiva, kad nisam bio siguran”, priča Rade, savjetujući da je za početnike najbolje da ne beru gljive koje imaju otrovne dvojnike. “Nemojte brati gljive za koje niste sigurni, dok ne budete u stanju da ih sa sigurnošću raspoznajete. Nemojte odjednom da pokušate da naučite sto vrsta, naučite par vrsta za koje ćete biti 100% sigurni”, upozorava ovaj vrsni poznavalac gljiva.
