Širom svijeta 26. januara obilježava se Svjetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine, koji je ustanovljen još 1972. godine kada je u Stokholmu održana prva Konferencija Ujedinjenih nacija o životnoj sredini.
Na konferenciji je usvojena Deklaracija kojom se naglašava potreba za obrazovanjem o ekološkim problemima, globalnim i lokalnim, kako bi se svim građanima pružile informacije neophodne za njihovo aktivno učešće u očuvanju životne sredine.
Godine 1972., Konferencija Ujedinjenih nacija o čovjekovoj sredini u Stokholmu okupila je industrijalizovane i zemlje u razvoju kako bi opisale prava ljudi na zdravu i produktivnu životnu sredinu.
Stokholmska deklaracija definiše principe za očuvanje i unapređenje prirodne sredine. Nakon toga, usledio je niz sastanaka o pravima ljudi na adekvatnu hranu, sigurno stanovanje, čistu vodu, na pristup planiranju porodice. Kako bi se obnovila veza ljudi sa prirodom došlo je do stvaranja globalnih institucija u okviru UN. Jedna od odluka navedenih u Stokholmskoj deklaraciji je formiranje Programa UN za životnu sredinu (UNEP).
Obrazovanje o zaštiti životne sredine propagira svijest, znanje, vrijednosti, stavove i vještine u svakom pojedincu. Uči ga da poštuje okolinu kroz saradnju u rješavanju ekoloških problema na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, da razmišlja o predstavljanju i rješavanju ekoloških problema sa kojima se susreće u svom okruženju, ali i da bude svjestan problema koji se javljaju u udaljenim mjestima i da razumije da su to i njegovi problemi zbog povezanosti svih sistema na Zemlji.
Neznanje i ravnodušnost može izazvati ogromnu i nepopravljivu štetu životnoj sredini.
Životna sredina je prostor, odnosno prirodno okruženje, vazduh, zemljište, voda i more, biljni i životinjski svijet, pojave i djelovanja: klima, jonizujuća i nejonizujuća zračenja, buka i vibracije, kao i okruženje koje je stvorio čovjek: gradovi i druga naselja, kulturno-istorijska baština, infrastrukturni, industrijski i drugi objekti.