„Gornja Neretva u Republici Srpskoj i Livanjsko polje u
Federaciji Bosne i Hercegovine dva su područja za koja se nadamo da će uskoro
biti zaštićena, čime bi se njihov izuzetno bogat biodiverzitet u budućnosti
očuvao kroz svrsishodan sistem upravljanja. Ne želimo samo nova zaštićena
područja na papiru, dok paralelno ne postoji isplaniran sistem upravljanja, a
lokalna zajednica ne razumije i ne podržava zaštitu. Želimo da lokalno stanovništvo
bude glavni nosilac zaštite, da ju najbolje razumiju i da od nje sutra imaju
najveću korist“, rekla je Nataša Crnković, koordinatorica programa
Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu.
Šire područje Livanjskog polja obiluje nevjerovatnim
prirodnim fenomenima, od pećina, ponora, velike populacije divljih konja,
rijeka i samog polja. S druge strane, na području Gornje Neretve prošle godine
je održana Sedmica nauke, tokom koje su naučnici iz cijele Evrope istraživali
biodiverzitet i došli do važnih podataka. Otkriveno je čak osam novih vrsta za
nauku, od kojih je nedavno prva i zvanično potvrđena i u čast Neretve nosi ime Baeoura
neretvaensis. Istraživanja se nastavljaju ove godine, a naučnici se
okupljaju u periodu od 30. 5. do 7. 6.
Ono što ulijeva nadu da će ova područja biti zaštićena je
podrška i od strane institucija.
„U saradnji sa nevladinim sektorom smo valorizovali
područje gornjeg toka rijeke Neretve i uputili nadležnom ministarstvu na
proglašenje, a od ove godine planiramo da krenemo u sveobuhvatna terenska
istraživanja područja oko rijeka Janj i Plive“, rekao je Dragan Kovačević,
načelnik odjeljenja za prirodno nasljeđe u Republičkom zavodu za zaštitu
kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Istakao je da u eri kilmatskih
promjena, ogromne industrijske proizvodnje i velike potrebe za resursima i
energijom, zaštićena područja predstavljaju tek male enklave za očuvanje
biološke, geološke i pejzažne raznolikosti.
„U tom kontestu, bez obzira što smo jedna tačkica na
globalnom nivou, moramo dati svoj doprinos u očuvanju područja, vrsta i
njihovih staništa. Kada bismo govorili o brojkama, onda možemo reći da je
Republika Srpska dosegla nekih 3 % područja pod određenim vidom zaštite, ili 34
područja koja uživaju status zaštićenog područja“.
Mr. Zineta Mujaković, šefica odsjeka za zaštitu prirode
iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma je kazala da ovo ministarstvo
ulaže velike napore kako bi povećali broj zaštićenih područja, što je i u
skladu sa preuzetim obavezama iz UN Konvencije o biološkoj raznolikosti, ali da
su procedure u FBiH kompleksne i spore, što uveliko otežava ovaj proces.
„Ipak, vidimo spremnost i želju određenih lokalnih
zajednica da zaštite netaknutu prirodu sa kojom su u neposrednom dodiru.
Primjer područja koje bi trebalo zašititi u skladu sa nacionalnom legislativom
u skorije vrijeme je Livanjsko polje, koje je najveće povremeno plavno kraško
polje na svijetu i izuzetno je bogato jedinstvenim biodiverzitetom. Nadamo se
da će upravo ovaj kraj biti primjer koji će pokazati da zaštita određenog
područja donosi samo pozitivne pomake za lokalno stanovništvo i širu
zajednicu“.
Pored Livanjskog polja i Neretve, Centar za životnu
sredinu intenzivno radi na zaštiti Sane, Vrbasa, Trebižata i šuma oko
Banjaluke, sa ciljem da se ovim područjima upravlja na principima održivosti i
uključenosti lokalne zajednice.
Međunarodni dan biološke raznolikosti (biodiverzitet)
Međunarodni dan biološke raznolikosti obilježava se 22. maja.
Međunarodni dan biološke raznolikosti (biodiverzitet) proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine, kako bi ukazali na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju.
Obilježava se svake godine 22. maja kao spomen na 22. maja 1992., datum usvajanja teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti.
Bosna i Hercegovina je bogata biodiverzitetom. Postoji nekoliko područja opšteg značaja, uključujući šume, kršovita područja i rijeke ponornice, kao i druga područja koja mogu da funkcionišu kao sredstva u postizanju povezanosti kroz regionalna i transnacionalna područja. Zemljište je uglavnom brdovito i planinsko.
Prijetnje za ugrožavanje ovog istaknutog biodiverziteta se sastoje od neodrživog iskorištavanja zemlje kao i mali broj područja koja su pod bilo kojom formalnom zaštitom.
Presjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 4. oktobra 2002. donijelo Odluku o ratifikaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Ova konvencija je temeljna, te je zacrtala novu koncepciju zaštite prirode, proširujući ovu detaljnost na očuvanje sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti i osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara.
Konvencija određuje biološku raznolikost kao raznolikost unutar vrsta, među vrstama i među ekološkim sistemima. Ona dakle obuhvata sve oblike života koji u cjelini sami po sebi predstavljaju vrijednost koju treba očuvati bez obzira posjeduju li još neke posebne vrijednosti koje im pripisuje čovjek.
Konvencija uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obavezu čovječanstva.
Osnovni cilj konvencije je očuvanje i održivo korištenje biološke raznovrsnosti što podrazumijeva korištenje na način da se neće dugoročno osiromašiti živi svijet i njemu pripadajuća staništa nego će prirodni potencijal zemlje ostati na korištenje budućim generacijama.