17. maj je važan dan, jer je 1990. godine na taj dan, homoseksualnost skinuta sa liste mentalnih bolesti Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj datum obilježava se u mnogim zemljama svijeta, tamo gdje je napredak po pitanju prava LGBT osoba već vidljiv, ali i tamo gdje tek treba da dođe do promjena.
Tog dana podsjećamo se na važnost poštivanja ljudskih prava, što uključuje i lezbejke, biseksualne, gej i trans* osobe, koje se i dalje suočavaju sa diskriminacijom i nasiljem.
KAKO JE SVE POČELO…
Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije koordiniše se iz odbora IDAHO utemeljenog u Parizu kojim je predsjedao francuski akademik, Louis-Georges Tin. Dan se slavi u više od 50 zemalja u svijetu i službeno je priznat od strane Europske unije, Meksika, Kostarike i dr.
Međunarodni dan borbe protiv homofobije ima za cilj koordinisati međunarodne događaje kojima bi se postiglo poštivanje lezbijki i homoseksualaca u svijetu. Za razliku od LGBT Pride dana, na kojima se ističe ponos nečijom seksualnosti i odbijanjem da se srami od nje, na Međunarodni dan borbe protiv homofobije ističe se da je homofobija štetna i mora biti razorena u svojoj logici i protiv nje se treba otvoreno boriti.
Godine 2006., IDAHO odbor je pokrenuo peticiju “za univerzalnu dekriminalizaciju homoseksualnosti”. Mnogo ljudi se potpisalo, uključujući i nekoliko dobitnika Nobelove nagrade (Desmond Tutu, Dario Fo, José Saramago, Elfriede Jelinek, Amartya Sen), mnogi ugledni političari (Jacques Delors, bivši predsjednik Evropske komisije), Thomas Hammarberg (dužnosnik Savjeta Evrope), mnogi umjetnici (Meryl Streep, Cindy Lauper, Elton John, David Bowie, itd.) i mnogi intelektualci (Judith Butler, Bernard Henri Lévy, itd.)
Glavna svrha obilježavanja 17. maja jest podizanje svijest o nasilju, diskriminaciji i represiji prema LGBT zajednicama širom svijeta, što zauzvrat pruža priliku za poduzimanje akcije i uključivanje u dijalog s medijima, donositeljima politika, javnim mnijenjem i širim civilnim društvom.
Povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, Sarajevski otvoreni centar podsjeća da su LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini i dalje suočene s ozbiljnim izazovima u ostvarivanju svojih osnovnih ljudskih prava. Tokom 2024. godine, uočeni su tek minimalni i izuzetno spori institucionalni pomaci, dok se istovremeno bilježi kontinuirana društvena netrpeljivost, jačanje regresivnih politika i donošenje propisa koji dodatno otežavaju život LGBTI osobama u našoj zemlji.
Sistemske promjene su i dalje rijetkost, a pozitivni pomaci najčešće su rezultat individualnih napora, a ne jasno definisanih strategija ili političke volje. Iako postoji blagi napredak u javnom dijalogu i djelimična institucionalna otvorenost, promjene ostaju fragmentirane i bez održive podrške.
Entitetski jaz i regresivne mjere u Republici Srpskoj
P”osebno zabrinjava sve izraženiji politički i institucionalni jaz između Federacije BiH i Republike Srpske kada je riječ o poštivanju ljudskih prava LGBTI osoba. U Republici Srpskoj je 2024. godina obilježena nizom regresivnih poteza – od kriminalizacije klevete do usvajanja Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, kojim se dodatno sužava prostor za djelovanje civilnog društva. Ove mjere posebno pogađaju organizacije i aktiviste koji se zalažu za ljudska prava LGBTI zajednice”, ističu iz SOC-a.
Dodaju da jedan od najopasnijih primjera regresije jeste izbacivanje rodnog identiteta kao zaštićene karakteristike iz Krivičnog zakona RS. Napadi na LGBTI osobe i aktiviste u Banjaluci ostali su nekažnjeni, bez ikakvih rezultata u istragama, što dodatno potvrđuje stanje pravne nesigurnosti.
“Federacija BiH pokazuje određenu institucionalnu otvorenost i postoji politička volja dijela donosilaca odluka, ali konkretni rezultati izostaju. Proces regulisanja istospolnih zajednica traje već sedam godina bez konačnih rješenja, što jasno ukazuje na blokade i stagnaciju. To dodatno potvrđuje koliko je nužno uložiti veće napore da bi se unaprijedio pravni i društveni položaj LGBTI osoba”, pojašnjavaju.
Sarajevski otvoreni centar svake godine objavljuje Rozi izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u BiH, i zabrinjavajuće je da prioritetne mjere identifikovane u prethodnim godinama kroz i dalje nisu realizovane. To ukazuje na potpuni nedostatak političke volje i institucionalnog odgovora u zaštiti prava LGBTI zajednice.
U najnovijem Rozom izvještaju, Sarajevski otvoreni centar poziva da se poduzmu prioritetne mjere: usvajanje zakona o životnim zajednicama istog spola; usvajanje novog Zakona o mirnim okupljanjima u Kantonu Sarajevo; pravno priznavanje rodnog identiteta i pokrivanje troškova prilagodbe spola zdravstvenim osiguranjem.
U vremenu kada su ljudska prava i vladavina prava ozbiljno ugroženi, posebno u Republici Srpskoj, hitno je potrebna mobilizacija svih društvenih aktera, a posebno institucija vlasti, kako bi se spriječilo dalje urušavanje prava LGBTI osoba i osigurao siguran, dostojanstven i ravnopravan život za sve.
„Stanje ljudskih prava LGBTI osoba u BiH jasno pokazuje da je potreban veći institucionalni angažman i politička odlučnost. Pozivamo sve nivoe vlasti da hitno prepoznaju važnost ovih pitanja i djeluju u skladu s međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela. Ne postoji demokratsko društvo bez jednakosti, a upravo je sada trenutak da pokažemo da Bosna i Hercegovina može i mora biti zemlja koja poštuje prava svih svojih građana i građanki. Ne smijemo izgubiti iz vida da su upravo oni koji najglasnije targetiraju LGBTI zajednicu isti oni koji urušavaju pravni poredak u Bosni i Hercegovini – kriminalizuju slobodu izražavanja, donose zakone o ‘stranim agentima’, podrivaju rad institucija i odbijaju provoditi odluke sudova. Njihova homofobija nije izolovani incident, već dio šireg napada na slobode svih građana i građanki.“ – rekao je Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.