Približavanje 30. godišnjici Dejtonskog sporazuma je prilika da razmislimo o obećanju koje je napravljeno tada. Mir postignut u Dejtonu nije se odnosio samo na utišavanje oružja – nego o stvaranju temelja za demokratiju koja će se ukorijeniti u regiji obilježenoj nezamislivim nasiljem.
Ali sloboda, kao što će vam reći bilo ko, ko je radio u konfliktnim zonama, nikada nije zagarantovana. Ne osvaja se jednom zauvijek – za nju se mora boriti, njegovati je i održavati.
Prošle sedmice sam bio u Daytonu, gdje je sve počelo, kako bih moderirao diskusiju s novinarima u sklopu javnog foruma Parlamentarne skupštine NATO-a, obilježavanja upravo sporazuma koji je okončao rat. Bilo je dirljivo biti u gradu koji je odigrao tako centralnu ulogu u mirovnom procesu i upoznati se s novom generacijom novinara i lidera koji su posvećeni očuvanju tog naslijeđa. Kongresmen Mike Turner, čije je vodstvo i zagovaranje bilo ključno u dovođenju Parlamentarne skupštine NATO-a u Dayton, osigurao je da se ova važna diskusija nastavi u gradu u kojem je mir prvi put osiguran.
Moja lična veza s Bosnom i Hercegovinom je duboka. Devedesetih godina radio sam na pronalaženju djece odvojene od porodica tokom vrhunca genocida u Bosni. Kasnije sam u NATO-u podržavao rad na odgovornost ratnih zločinaca.
Vremenom, vraćao sam se mnogo puta, ali moja prva zvanična posjeta Bosni i Hercegovini kao predsjednik NED-a odvela me je u Memorijalni centar Srebrenica, gdje je 1995. godine ubijeno više od 8.000 Bošnjaka. To je tmurno mjesto posvećeno sjećanju na žrtve, promociji pravde i podsticanju pomirenja. Istovremeno, ono ističe nešto ključno za demokratiju: moć lokalne inicijative.
Škola za mlade u Srebrenici, koju vodi NED-ov partner, Centar za postkonfliktna istraživanja je mocan primjer kako lokalne organizacije rade oblikovanju svoje budućnost od strane onih oni koji su proživjeli ratne strahote – i koji odbijaju da dozvole da se ta istorija zaboravi, kako bi stajali na poštenim, čvrstim temeljima dok grade budućnost.
Gotovo tri decenije nakon Daytona, pravo naslijeđe tih sporazuma ne nalazi se u arhivama ili ugovorima – ono živi u svakodnevnim naporima lokalnih novinara, građanskih grupa i mirotvoraca koji nastavljaju borbu za demokratiju u Bosni. Ovo nisu vrste napora koje se mogu riješiti samitima na visokom nivou ili vojnim intervencijama – njih održavaju ljudi iz Bosne, koji su preuzeli odgovornost za oblikovanje vlastite budućnosti.
Prije trideset godina, dali smo narodu Bosne i Hercegovine priliku da izgradi vlastitu demokratiju. Danas dokazuju da demokratija nije samo najbolji put prema miru i stabilnosti – to je jedini sistem koji građanima može ponuditi slobodu, dostojanstvo i osjećaj pripadnosti većoj evropskoj zajednici.
SAD su odigrale vitalnu ulogu u uspostavljanju mira u regiji kroz dvostranačku podršku Kongresa za vojne i civilne intervencije. Danas se ta podrška nastavlja kroz programe poput našeg, koji pomažu da se osigura da mlada demokratija u Bosni, iako još uvijek nesavršena, jača svoje institucije i drži lidere odgovornima. Ovi napori čine Bosnu pouzdanim partnerom na Zapadu, ali ima još posla.
Tokom moje posjete prošle godine, imao sam privilegiju da se sastanem s mladim političkim liderima, aktivistima civilnog društva i medijskim profesionalcima –koji često rade izvan reflektora javnosti, ali donose stvarne promjene. Ovi mladi ljudi su budućnost Bosne, ali mnogi se osjećaju isključeno iz odluka koje oblikuju njihove živote. Međutim, njihovo nezadovoljstvo je snažna sila za promjene. Upravo će njihova glad za reformama i pravdom u konačnici otvoriti vrata svjetlijoj budućnosti.
Bosna i Hercegovina je u posljednje tri decenije prešla dug put. Danas se može pohvaliti novom generacijom lidera koji rade na tome da zemlju usmjere prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u i izgrade pravednije društvo. Ali kako se demokratsko „nazadovanje” i sigurnosne prijetnje šire Evropom, njihove napore treba i dalje podržavati.
Dok slavimo 30. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, sjetimo se da održavanje mira zahtijeva kontinuiranu posvećenost – ne samo na samitima na visokom nivou, već i u svakodnevnim naporima lokalnih lidera i organizacija na lokalnom nivou koje oblikuju budućnost Bosne, zajednicu po zajednicu.
Damon Wilson je predsjednik i izvršni direktor Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).
Ovaj članak je prvo objavljen u Dayton Daily Newsu i podijeljen je uz dozvolu.