Ove godine
obilježava se decenija postojanja Debatnog kluba Gorgije u banjalučkoj
Gimnaziji kroz koji su prošle mnoge geracije. Mladi su kroz ovaj klub radili na
usavršavanju javno izgovorene riječi, a sam klub 2012. godine pokrenula je
profesorica srpskoj jezika i Branka Ljubojević. Branka Ljubojević i Sofia
Miljatović, bivša debatantica i jedan od organizatora projekta “Debatuj za
Danas”, za portal BUKA govore o samom klubu, njegovim uspjesima i važnosti
debate u savremenom svijetu.
Ove godine obilježavate 10. godina DK Gorgije, možete li se prisjetiti kako je došlo do osnivanja ovog kluba i kako
se on razvijao tokom godina?
Branka Ljubojević: Da, sada je to već uveliko 11. godina,
jer smo DK “Gorgije” osnovali tačno 11. 9. 2012. godine kada smo okupili prvu
ekipu debatanata, tada mojih učenika 3. razreda. Po meni je debatni klub u vidu
školske sekcije bilo nešto što se podrazumijevalo, jer sam prethodno u
Gimnaziji “Vaso Pelagić” skoro 3 godine vodila debatu i bila dio tadašnje
krovne debatne organizacije u BiH, Centra za kulturu dijaloga. Prilikom
zapošljavanja u banjalučku Gimnaziju saznala sam da su dva debatna kluba u
različitim periodima funkcionisala, ali u tom trenutku debate nije bilo. Imala
sam sreće da je jedan od bivših trenera tada bio direktor, kolega Zoran
Pejašinović, pa je i on svesrdno podržao moju želju da okupim mlade ljude oko
ideje kritičkog mišljenja, lijepog i argumentovanog govora. Tako je sve počelo!
Učili smo i stastavali zajedno, krvavo se borili za svako takmičenje, mahom
finansirano od strane nekih donatora, a sistemski teško i rijetko prihvaćeno….
Ove godine
smo uz pomoć US Ambassy i Bold organizacije, a zahvaljujući alumnistima Kluba
koji su sve pripremili i osmislili, uspjeli da povodom rođendana Gorgija
realizujemo projekat “Debatuj za Danas” u dvije faze, a sve s ciljem širenja
debate u Banjoj Luci, ali i Republici Srpskoj i BiH. Prva faza bio je debatni
kamp u Vizitor centru Pecka, dok je druga faza bio skoro završeni Međunarodni
debatni turnir. Više od 100 učesnika ovog projekta, od čega 30 sasvim novih
mladih ljudi koji su se zarazili debatom pokazuje da je ovo bio sjajan korak!
Koliko je debata važna za mlade
ljudi, kakva su njihova iskustva sa ovim klubom i razvojem debate kao vještine?
Branka Ljubojević: Možda nisam sasvim objektivna, ali
smatram da je debata po važnosti odmah iza čitanja, jer ukoliko ne umijete
predstaviti ono što znate, ne umijete povezati znanja i informacije koje imate,
isto vam je kao da ne znate ništa, odnosno svojim znanjem ne možete nikada ništa
predstaviti, promijeniti, pokazati i dokazati. Nažalost, te vještine su nešto
što našem obrazovnom sistemu nedostaje i to je ono zbog čega se naši učenici
teško snalaze ili teže dolaze do izražaja nego “djeca sa Zapada”. Debata je
vještina koja će vašem znanju, vašim sposobnostima i mogućnostima dati “tržišnu
vrijednost”, a to je, htjeli mi to priznati ili ne, dopalo nam se ili ne,
najveći zahtjev današnjice. Možda nije lijepo, možda nam zbog toga nije drago,
ali praćakajući se u bari poricanja gubimo vrijeme, zaostajemo za svijetom,
uporno čekajući da se svijet iscrta po našoj mjeri. To se ne dešava, i neće se
desiti. Jednostavno, mi se moramo prilagoditi njemu, jer on nama neće.
Iskustva
mojih debatanata su izuzetno pozitivna, jer debata je svima donijela dobro i bolje od onoga što je bilo. Ali o tome će oni
reći najbolje…..
Sofia Miljatović, student 4. godine
srpskog jezika i književnosti i bivši član DK “Gorgije”:
Debata može
postati ključna za mlade ljude i njihov razvoj, kao što je to postala većini
naših sadašnjih i prijašnjih gorgija. Nekada nismo ni svjesni koliko dobra
zapravo činimo razvijajući objektivnu misao i mogućnost izricanja iste, a na
kraju shvatimo da se upravo zbog toga većini nas život promijenio, nabolje.
Nekako nenametljivo i prirodno, za sve one koji se bave debatom, ona postane
način izražavanja i funkcionisanja, što u velikoj mjeri olakšava svakodnevicu.
Koje su karakteristike dobrog govornika,
na šta se treba obratiti pažnja?
Branka Ljubojević: Prva i osnovna karakteristika jeste
uvjerljivost, jer cilj svakog govora i onoga koji govori jeste da slušaoce
pridobije da misle, osjećaju ili rade ono što govornik želi. Uvjerljivost se
postiže na razne načine, ali najviše i prije svega vjerom u ono o čemu se govori.
Nema snažnijeg oružja od istine i znanja. To znači da, da biste bili uvjevrljiv
i dobar govornik, morate dobro poznavati temu o kojoj govorite, dobro se
pripremiti i prvenstveno sami sebe uvjeriti da je vaša priča istinita. Naravno,
tu su i različite dikcijske vježbe, artikulacija, brzina govora. No, ako
osjećamo ono što govorimo, ako iskreno zastupamo svoju ideju, uvjerljivost neće
izostati. A samo vatra koju u sebi nosite može biti drugom prenesena, jer ako
nema strasti i plamena u govorniku, u slušaocima je nikada neće biti.
Sofia Miljatović: Dobar govornik prvenstveno treba da
zna o čemu priča – mora poznavati materiju kako bi sagledao njene prednosti i
mane. On treba da poznaje svoju publiku jer je njoj upućena poruka koju
prenosi, tako da u većini slučajeva nisu bitne višesložne riječi stranog
porijekla, već jednostavno izrečena poenta. Dobar govornik treba da ima
strukturu govora koja se može pratiti, dikciju, odgovarajuću mimiku i
gestikulaciju, te žar koji ga ohrabruje da govori.
Da li svako od nas, više ili manje
nosi vještinu govorništva, odnosno šta svako može uraditi da ovu vještinu
poboljša?
Branka Ljubojević: Hm, pa ne bih rekla da je nosi u
sebi kao vještinu, ali kao potencijal da. E, sada, od nas i naših odluka,
vježbanja, posvećenosti i želje zavisi da li ćemo i u kojoj mjeri tu vještinu
razviti. Nažalost, naš obrazovni sistem se ne bavi mnogo ovom vještinom koja je
jedna od ključnih kompetencija po svim evropskim i svjetskim okvirima. Mi danas
imamo situaciju da se maturant gimnazije plaši da govori tri minute o izabranoj
temi pred svojim kolegama, a za nekoliko mjeseci će ili na fakultet ili na
tržište rada. Da bismo poboljšali govorničke sposobnosti prije svega treba da
čitamo, promišljamo o stvarima koje pročitamo, čujemo. Da u toku govornog čina,
tuđeg ili svog, istinski slušamo, pratimo strukturu i pokušamo mi osmisliti
strukturu svog govora, ali i leksiku koju koristimo. Nije jedina funkcija
jezika sporazumijevanje, bar ne ono na najpovršnijem nivou. Koristimo ga u
njegovom punom kapacitetu.
Sofia Miljatović: Svakom čovjeku je data sposobnost da
razmišlja, pa samim tim imamo prvi preduslov za vještinu govorništva. Mada, to
je kao i u svim drugim poljima života – mali procenat je talenat, ostatak je
praksa. Vještina govorništva je nešto što se vježba i što se uz adekvatno
usmjerenje poboljšava iz govora u govor. Usmjerenje podrazumijeva biranje
izvora informacija, leksike, razdvajanje bitnih od manje bitnih informacija,
korištenje gestikulacije i sl. Najvažnije je znati šta je cilj govora (poznato
,,šta je pisac htio reći”), a ostalo su finesse.
Koliko sama vještina govorništva
pomaže mladima u daljnjem školovanju i razvoju?
Branka Ljubojević: Iskreno, bez pretjerivanja, a na
osnovu 13 punih godina rada s mladim
ljudima na debati – više od bilo čega što uče u klasičnom obrazovanju! Pomaže
im na fakultetima, prilikom zapošljavanja ili rada, u svakodnevnom životu i
razgovorima, ali i u pristupu i sebi i životu. Evo, u toku Međunarodnog
debatnog turnira koji se održao u Banjaluci u period od 26. do 29. 12. 2022.
kao dio manifestacije obilježavanja 10. Godišnjice DK “Gorgije” imali smo i
okrugli sto kojem su prisustvovali mnogobrojni bivši debatanti našeg Kluba.
Neki od njih, koji nisu mogli da dođu izdaleka, poslali su nam svoje video-snimke.
Bilo je tu hirurga, pravnika, matematičara, ljudi koji rade u oblasti
marketinga, medija, informatike, bankarstva, magistranata i doktoranata na
pravnim i političkim naukama, istoriji umjetnosti, kao i onih koji studiraju
tehničke i prirodne nauke. Svi njihovi govori istakli su debatu kao jednu od
najvažnijih i najkrupnijih stvari u svojim životima, kao nešto što ih je
opredijelilo i pomoglo im prvo da shvate ko su, a onda i da postanu najbolja
verzija sebe.
Sofia Miljatović: Mnogima se na prvi pogled debata
čini kao neka nebitna aktivnost, sekcija gdje se sastaju neobični ljudi da se
prepiru oko nekih neobičnih tema. Ali debata je argumentovana rasprava, koja
zahtijeva pripremu i organizaciju. Pored vještine govorništva, mladi uče kako
da istražuju, kako da stiču širu sliku o datim temama i samim tim dolazimo do
ključnog momenta – razvoja kritičkog mišljenja. Kritičko mišljenje je važnije
od govorništva u nastavku života mladih ljudi koji pred sobom imaju pregršt
odluka za donijeti. Osim toga, struktura debatnog govora (teza, vrhovni cilj,
obrazloženje situacije, argumenti i potkrepe) je nešto što im koristi pri
pisanju pismenih zadataka, sastavljanju plana usmenih odgovora itd. Sve
vještine koje se praktikuju i njeguju unutar debate se mogu koristiti u svakom
vidu formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i u svakodnevnim razgovorima koji
bi trebalo da poštuju kulturu dijaloga i argumentovano govorenje. Da svi
poštujemo pravila debatovanja, ovaj svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život
i rad.
Tokom godina išli ste na putovanja
predstavljali ste se u gradovima regije, na koje ste uspjehe posebno ponosni?
Branka Ljubojević: Zaista za 10 godina mnoga su
takmičenja iza nas i teško je sada izdvojiti nekoliko najznačajnijih. Formalno
gledano najveći uspjesi DK “Gorgije” jesu osvojena prva mjesta na Međunarodnom
turniru Budva Open u dva navrata (2016. i 2022.), kao i tri državna prvenstva
BiH (2014, 2015, 2017.). Bilo je tu odličnih takmičenja u Rumuniji, Češkoj,
najviše u Sloveniji i pokoje u Hrvatskoj. Svaka dobra, kvalitetna debata u
kojoj date sve od sebe i imate dostojnog protivnika koji poštuje pravila i
dobro se pripremi je debata na kojuste ponosni.
Koje su teme mladima najzanimljivije,
ali i najteže za debatovanje?
Branka Ljubojević: Najzanimljivije su moralne i
vrijednosne teze, kao i politički aktuelne teze. Njateže su teze iz različitih
privrednih oblasti gdje se traži mnogo dubinskog znanja i istraživanja iz
pojedinih oblasti kao što je ekonomija, informatika. Debatanti jako vole tzv.
impromptu teze koje se daju sat vremena prije debate, a za pripremu ne možete
koristiti ništa sem tri glave članova ekipe. To je uvijek neka teza o nečemu
aktuelnom, svima poznatom. Evo, na primjer, sada smo na turniru imali dvije
takve teze: Školske predmete koji pripadaju vještinama treba ocjenjivati
opisno; Ovaj dom podržava aktivizam slavnih influensera. Bilo je veoma
zanimljivo i za debutante vrlo izazovno pripremiti i debatovati na ove teze.
Sofia Miljatović: Naši mladi vole apstraktne i moralne
(vrijednosne) teze sa kojima se susrećemo svaki dan, ali nemamo dovoljno
vremena da o njima istražimo pa da se opredijelimo za svoj stav. S druge strane
vole i praktično primjenjive (planske) teme, tj. teze koje podrazumijevaju
raspravu o aktuelnim problemima omladine i društva.
Imamo li dovoljno debate u javnom
prostru ili svjedočimo uglavnom monolozima?
Branka Ljubojević: nažalost, odgovor je apsolutno ne.
Riječ kao riječ često se koristi, ali to što se u našem društvu naziva debatom
nije ni blizu debate, jer ne poštuje osnovna pravila debate: poštovanje
sagovornika, kultura dijaloga i argumentovana rasprava. Čak ni u najvišim
političkim institucijama, u govorima najznačajnijih predstavnika političkog
života BiH jasno se vidi da od debate nema ni D. Često smo na takmičenjima
širom BiH od različitih gostiju znali čuti isti ili sličan komentar: Kako bi
bilo dobro da ova djeca i naši politički predstavnici malo zamijene mjesta,
djeca da idu u parlamente, a parlamentarci da dođu u debatni klub. Nažalost, ne
odazivaju se ni na pozive da dođu u publiku…
Sofia Miljatović: Nažalost, primjetno je da većina
ljudi ne poznaje osnovno pravilo debate, a to je kultura dijaloga. Poštovanje
tuđeg mišljenja, koje ne podrazumijeva automatski i prihvatanje istog, ono je
što alarmantno nedostaje u našem javnom prostoru. Mnogi pribjegavaju
neargumentovanom govoru i tu dolazimo do nesporazuma, širenja lažnih
informacija itd. Kada bi svako istražio temu o kojoj govori, odlučio se za stav
koji brani na osnovu dokaza i valjanih argumenata, te to kulturno i elokventno
predstavio, naše društvo bi bilo na daleko višem nivou razvoja.
Koja je poruka mladima, zašto je
važno raditi na sebi, na svom obrazovanju i sticanju novih znanja?
Branka Ljubojević: Jasna i jednostavna: To je jedino
što vam niko, nikad, nigdje i ničim ne može uzeti niti osporiti i samo tako i
time možete pokušati promijeniti svijet! Sve drugo su neviteške vještine
kratkog daha, a dugih i ružnih posljedica.
Sofia Miljatović: Znanje je najjače oružje jer nam ono
nikad ne može biti oduzeto. Sve što naučimo, naučili smo zbog sebe i postoji
velika vjerovatnoća da će nam u jednom trenutku dobro doći. Unapređivati sebe,
posredstvom formalnog i neformalnog obrazovanja, najbolje je ulaganje koje
svaki čovjek sebi može i treba priuštiti. Samo se znanjem možemo boriti protiv
neznanja, nekulture i drugih crvotočina ovog društva. Svijet na mladima ostaje
i zato treba dobro da razmisle kako će ga održavati!