Vijekovima je voda bila tretirana kao neograničeni resurs koji praktično svima stoji na raspolaganju besplatno. Socijalni, ekonomski i tehnički sistem su svoj prosperitet upravo zasnivali na toj činjenici, zahvatajući onoliko vode koliko im je potrebno i ispuštajući upotrebljenu vodu gdje im je najzgodnije, u stanju kako im je najjeftinije, ne obraćajući pažnju na druge korisnike, floru i faunu. Posljedica ovakvog nemarnog gazdvovanja vodom je sve manja količina kvalitetnih vodnih resursa i izuzetno narasli problemi u sferi zaštite kvaliteta voda ali i zdravlja stanovništva.
Raskorak između potrebnih i dostupnih količina vode danas je dostigao takav nivo da u mnogim dijelovima svijeta dostupne količine vode uslovljavaju i ograničavaju dalji razvoj, održavanje postojećeg nivoa življenja ili čak mogućnosti preživljavanja.
Pravni osnov, kakav god da je (u nekim oblastima nije usklaćen sa EU direktivama), imamo. Glavni i osnovni problem je problem provođenja ovih dokumenata ali nadzor nad primjenom istih uveliko nedostaje.
Svjedoci smo da nas je neznanje i neinformisanje iz ove oblasti koštalo i finansijski, ali nas je koštalo, i tek će nas koštati, našeg zdravlja i zdravlja naše djece.
Kada želite da vidite kakvo je to stanje životne sredine pa i vodotoka i vode za piće, u gradu Banja Luka prva poteškoća sa kojom se susrećete jeste ta, da teško možete doći do određenih podataka. Nemamo na jednom mjestu dostupne, jasne i razumljive podatke o stanju životne sredine.
Ključne mjere potrebne za zaštitu i poboljšanje stanja životne sredine su prvenstveno vezane za vodu kako pijaću tako i za ovu tekuću (površinske i podzemne vode). Ponašamo se prema vodi kao da je nikad neće nestati.
Sva živa bića trebaju vodu kako bi preživjeli, ali vodu trebaju i svi sistemi na koje se ljudi oslanjaju: sanitarni, zdravstveni, obrazovni, poslovni i industrijski.
Voda je naš najdragocjeniji resurs – moramo je koristiti odgovornije. Moramo uravnotežiti sve potrebe za vodom u društvu, osiguravajući da je ostavimo i budućim generacijama. Ne poštujemo ono što imamo, ponašamo se rasipnički i neodgovorno.
Ekstremni vremenski uslovi prouzrokovani klimatskim promjenama dovode do nestašica vode i suše ili preobilnih padavina i poplava. Voda postaje sve zagađenija i nedostupnija.
Ne znam da li ste u skorije vrijeme prošetali ili vozili bicikl kroz Karanovac (stari put)? Sav dio uzvodno od Vodovoda tj vodozahvatnog pordučja, se intenzivno gradi – TIK UZ OBALU. Nemilice se gradi i u obalnom i vodoplavnom području što je prema regulativi, zabranjeno. Prave se vile, vikendice, izletišta i restorani i to ne u skladu sa prirodnim okruženjem nego se sve betonira. Povećava se broj korisnika na kanalizacionu mrežu, ukoliko su priključeni na istu ili se sve opet usmjerava direktno u Vrbas. Na tom potezu imamo i dosta obradivih površina te ako se koriste pesticidi i herbicidi, vrlo lako oni mogu dospjeti u Vrbas kroz procjedne ili podzemne vodete tako i neki teški metali koji ne podliježu u standard provjere kvaliteta vode.
Obaveza da do potrošača stigne kvalitetna i higijenski ispravna voda za piće nameće potrebu svakodnevnih uzimanja uzoraka, pregleda i analiza sirove i prerađene vode u vlastitoj laboratoriji, ali i ovlaštenim institucijama u Republici Srpskoj, Srbiji i Hrvatskoj.
Rezultati koji objavljuje Vodovod i druge nadležne institucije, pokazuju da voda zadovoljavala sve normative propisane Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće.
Ovo je kada govorimo o hemijskim i bakteriološkim parametrima za vodu za piće. Međutim, količine hemikalija, koje se doziraju u cilju čišćenja vode, zavise od količine sirove vode koja je pogođena i trenutnog kvaliteta sirove vode na ulazu u fabriku za prečišćavanje. Parametri koji utiču na kvalitet ulazne sirovine višestruko utiču različiti faktori u zavisnosti od godišnjih doba i vremena (vodene temperature, povećana zamagljenost silikatnog ili koloidnog porekla, oksidabilnost, i sl.).
Kada odvrnemo slavinu u čaši vidimo iz mliječno-bijela tečnost, svi pretpostavimo da je u pitanju hlor, koji se koristi za dezinfekciju, i mi tu vodu pijemo. Ali i on u određenoj koncentraciji zagađuje vodu. Programom rada, u okviru analize teških metala, predviđena su ispitivanja bakra, hroma, arsena na svim profilima i pri svim uzorkovanjima. Međutim, šta je sa ostalim? Od teških metala, najčešće se u vodi može pronaći olovo, naročito u starim zgradama, gdje voda teče kroz olovne cijevi i upija ga. Ovaj opasan element na duže staze može da ošteti centralni nervni sistem i reproduktivne organe, negativno utiče na krvni pritisak, uzrokuje anemiju i oštećenje bubrega. Opasna je i živa, koja je često prisutna u dvorišnim bunarima, a u gradskom vodovodu bi trebalo da je uklanjaju.
Kada nam iz slavine poteče mutna, žuta ili smeđa voda, ne pada nam na pamet da je pijemo. Česti su kvarovi na vodovodnoj mreži pa se kopa i popravlja te treba proći određeni period dok se taj mulj i blato ne iščisti iz sistema. Ali za nas su mnogo opasnija ona nevidljiva onečišćenja vode, poput tragova fenola, farmaceutskih lijekova, pesticida, herbicida, već spomenutog olova, azbesta, nitrata i sl.
Iz dostupne statistike je vidljivo da su veliki gubici vode u vodovodnoj mreži te možemo pretpostaviti da te vodovodne cijevi trpe razna oštećenja pa možda propuštaju i onečišćenja.
Ja želim da vjerujem da je kvalitet vode koja se ispituje u Vodovodu zadovoljavajući ali nisam upoznata sa podatkom da li se vrše redovne provjere kvaliteta vode iz slavine u različitim dijelovima grada. Kvalitet vode može znatno biti oslabljen brojnim spoljnim i unutrašnjim faktorima od proizvođača do potrošača.
Šta se desilo sa nekadašnjim izvorima u Banjaluci, gdje smo nekad u doba ratnih dešavanja išli po vodu. Podzemni izvori i bunari su ugroženi intenzivnom gradnjom te dolazi do presjecanja prirodnih tokova podzemne vode i onda samo osvane tablica sa natpisom „VODA NIJE ZA PIĆE!“
Indeks eksploatacije vode za grad Banja Luku je, prema svjetskim standardima, premašio nivo održivog korišćenja vodnih resursa (regija troši 55% od maksimalnih budućih resursa vode što ukazuje na potrošnju koja nije održiva).
Kvalitet površinskih voda
Svima je do sada postalo jasno da je za Banjaluku veliki problem kanalizacija koja sva ide direktno u Vrbas bez prečišćavanja. O tome se u posljednje vrijeme puno govori ali nije vidljivo ako se išta uradilo na tom polju.
Mi zavisimo od Vrbasa jer nam je voda neophodna i za sam naš život a i za sve sisteme koji su nam neophodni za kvalitet življenja i zato nam je on prioritet broj jedan!
Površinske vode su prijemnici otpadnih voda iz kanalizacionih sistema i zagađenih spiranih površina, a tako nastali fizičko-hemijski uslovi i antropogeni faktori uvećavaju promjene u akvatičnoj sredine.
Kvaliteta svih analiza je u direktnoj vezi s kvalitetom dostupnih podataka i informacija. Glavni problemi u prikupljanju i vrednovanju korišćenih podataka su rascjepkanost istih po različitim izvorima, izostanak sistematskih mjerenja i nepostojanje svih potrebnih podataka.
Zbog nepostojanja jedinstvenog intersektorskog informacijskog sistema, koji bi u svakom trenutku bio u mogućnosti dostaviti tražene informacije, do podataka se mora doći primjenom različitih procjena, pretpostavki i analiza.
U Republici Srpskoj, kao što je slučaj u nizu zemalja u razvoju i/ili tranziciji, razvoj kanalizacione infrastrukture i sanitacije naselja je znatno kasnio u odnosu na razvoj vodovodne infrastrukture. Taj raskorak ima vrlo loše posljedice po stanje sanitacije naselja. Rješavanjem problema snabdijevanja vodom savremenim vodovodnim sistemima naglo se povećaju količine otpadnih voda, a pošto se paralelno sa tim ne grade savremeni kanalizacioni sistemi za odvođenje otpadnih voda tih naselja, ista ubrzo počinju, bukvalno, da plivaju na otpadnim vodama koje se izlivaju iz improvizovanih septičkih jama. Osim ispuštanja otpadnih voda različitog porijekla direktno u rijeku Vrbas i ostale manje vodotoke koji se ulijevaju u Vrbas, prisutna je i pojava nedozvoljenog odlaganja čvrstog otpada različitog sastava na obale vodotoka i u same vodotoke.
Najveći dio otpadnih voda iz naselja (uključujući i otpadne vode industrijskih pogona priključenih na javnu kanalizaciju) ispušta se u vodotoke (oko 92,8%), a preostali dio u podzemne vode, uglavnom bez prethodnog prečišćavanja. Slična je situacija i sa ostalom industrijom koja najveći dio otpadnih voda ispušta u rijeku Vrbas (oko 97,1%).
Generalizujući problematiku odvođenja otpadnih voda u slivu, može se zaključiti da razvoj kanalizacionih sistema znatno zaostaje za razvojem sistema za vodosnabdijevanje. Ovo ima naročito negativan uticaj na zaštitu voda, pogotovo ako se one u nizvodnim dijelovima toka koriste kao izvorišta vode za piće.
Na području Grada Banja Luka, prema podacima iz „Vodovoda“ Banja Luka ima 17 zvaničnih izvora otpadnih voda koje se izlijevaju u Vrbas, a ne zna se tačan podatak koliko ima nelegalnih ispusta. Pogoršanje kvaliteta vode rijeke Vrbas nizvodno od „zelenog mosta“ i velikog ispusta gradske kanalizacije u rijeku zatim nizvodno od fabrika Pivare i Vitaminke je više nego očigledno. Ovo su lokaliteti na kojima je zagađenje vidno i osjetno i koji ne zahtevaju nikakve analize da to dokažu.