Do novog udara na cijenu električne energije doći će zbog
uvođenja takse zbog emisija
ugljen-dioksida (CO2) zapadnobalkanskoj
šestorki (ZB6).
O ovoj taksi se priča već tri godine, a sada je njeno uvođenje potvrdio i EPBiH u Planu poslovanja, navodeći
uvođenje takse kao jedan od najvećih najvećih rizika u poslovanju kompanije u
narednom trogodišnjem periodu. Naveli su i da uvođenje poreza na CO2 u BiH
očekuju za tri do osam godina, i vide ga kao rizik.
Prošle godine započeli su i interni obračun ovog poreza- obračunati interni trošak emisije CO2 za 2021. iznosio je 23,83 miliona KM i to uz udio besplatne alokacije od 95 odsto. Sa smanjenjem udjela besplatne alokacije (po pet posto godišnje), te povećanu tržišnu cijenu emisija, interni troškovi za 2022. procijenjeni su na 67 miliona KM, u 2023. na 101 milion, 2024. na 140 miliona i 2025. na 190 miliona.
Iako obavezujući rokovi za uvođenje poreza na CO2 ne postoje, stvari će vjerovatno ubrzati nedavna odluka Evropske unije da 2026. uvede
prekogranični porez na ugljen-dioksid.
Kako će se sa tim rokovima nositi BiH nezahvalno je prognozirati, jer kasni u
pogledu većine, ako ne i svih, preuzetih obaveza kada je riječ o
dekarbonizaciji.
Tako je Evropska
Energetska zajednica prije dva mjesec pokrenula i postupak protiv Bosne i
Hercegovine zbog kršenja propisa ove zajednice budući da je odobren
nastavak rada termoelektrana na području Tuzle i Kaknja čiji je vijek trajanja
istekao, dok u međuvremenu nisu modernizirali sistem zaštite od onečišćenja.
“To će za posljedicu imati negativan utjecaj na zdravlje
građana u Bosni i Hercegovini pošto je zagađenje zraka, koje dolazi iz tih
zastarjelih blokova, odgovorno za ozbiljne štete po zdravlje ljudi i okoliš“,
stoji, između ostalog, u pismu Energetske zajednice.
Može li BiH bez
rudnika i termoelektrana na ugalj?
U BiH trenutno imamo
11 aktivnih rudnika uglja i pet termoelektrana, a kompletan ovaj sektor
direktno zapošljava više od 17.000 radnika.
Godišnja proizvodnja uglja- uglavnom lignita i mrkog uglja,
kreće se oko 13 miliona tona, a čak 94 posto uglja koji proizvedemo trošimo za
proizvodnju električne energije, dok se oko 710.000 tona utroši za proizvodnju
toplotne energije u individualnim domaćinstvima i centralnim sistemima grijanja
u gradovima.
Izuzev TE Stanari,
koja je puštena u rad 2016. godine, sve ostale TE su stare između 31 i 72
godine.
Tranzicija sa uglja, čije rezerve u ovom momentu iznose oko
6 milijardi tona, na obnovljive izvore energije veliki je izazov za Bosnu i
Hercegovinu, mišljenja su i domaći i strani eksperti, jer će jedan ovakav
proces značajno uticati na rudarska naselja, ali istovremeno ističu da je to
neophodnost, te da postoje načini na koje se treba pristupiti rješavanju
posljedica ove važne društveno-ekonomske tranzicije.
Tako Claudia Strambo, saradnica na istraživanju iz
Štokholmskog instituta zaokoliš/životnu sredinu ističe da je prilikom
tranzicije potrebno imati na umu i
ekonomske i ekološke faktore. Navela je i sedam principa kojima se BiH mora
rukovoditi, a koji su definisani na osnovu tranzicija u drugim zemljama-
aktivno poticati dekarbonizaciju; izbjegavati učvršćivanje “ugljične blkade” i
povećanje broja “gubitaka” što zapravo podrazumjeva ukidanje subvencija za ove
industrije; pružiti podršku pogođenim područjima; podržati radnike, njihove
porodice i širu zajednicu; otloniti štete nanesene životnoj sredini
obezbjeđenjem primjene principa “zagađivač pluća”; rješavati postojeće
nejednakosti; osigurati inkluzivan i transparentan proces planiranja.
Kompletnu situaciju
za Buku je prokomentarisao i Denis Žiško, koordinator programa energija i
klimatske promjene u Centru za ekologiju i okoliš: “Evropska komisija je
ozbiljno krenula na put dekabornizacije svega, a posebno energetskog sektora.
Izdvojeni su milioni eura za pravednu tranziciju, a to znači da postoje
sredstva koja će pokriti troškove te tranzicije. Postoje ista takva sredstva predviđena
i za zemlje jugoistočne Evrope, sada je samo pitanje koliko će naši političari
biti pametni da iskoriste to, da uskoče na taj voz da bi ova zemlja i građani
ove zemlje imali koristi od toga. Razlog zašto političari koji vode ovu zemlju
insistiraju na izgradnji termoelektrane i pored činjenice da svi gase takva
postrojenja i ne planiraju graditi nove, jeste pet godina tendera. Oni su se
našli u tim tenderima i to je jedini razlog. Nakon pet godina, kada se počne
vraćati taj kredit sa taksama za CO2 emisije i niskim cijenama eletrične
energije iz obnovljivih izvora, mi ćemo doći u situaciju da će energija iz
novih termoelektrana, a posebno starih biti suviše skupa”.
Napominje da ćemo tada doći u scenarij da Elektropivreda
neće biti u mogućnosti da vraća kredit i onda se pokreće garancija, a tada će
građani vraćati kredit za koji su ovi naši političari digli ruku. Žiško kaže da
sve ukazuje na to da će se upravo ovaj scenarij dogoditi.
Građani odavno
plaćaju cijenu, i to svojim zdravljem
I dok iz sve tri elektroprivrede uporno ponavljaju kako još
uvijek nisu spremni ni finansijski, ni tehnički da ulaze u plaćanje tih taksi, recimo
samo da svi mi odavno plaćamo preveliku cijenu zbog zagađenog vazduga i to
svojim zdravljem.
Jasno je to pokazao i
dokument Alijanse za zdravlje i okolinu (Health and Environment Allience –
HEAL) iz Brisela, prema kome se zdravstveni troškovi, kao posljedica zagađenja
iz postojećih termoelektrana u BiH procjenjuju na 3,1 milijardu KM, godišnje!
Ovaj izračun zdravstvenih troškova direktno povezanih sa
zagađenjem zraka od termoelektrana uzima u obzir prijevremene smrti, prijeme u
bolnice povezane sa respiratornim i kardiovaskularnim problemima, nove
slučajeve hroničnog bronhitisa i simptome donjeg respiratornog trakta, upotrebu
lijekova, kao i dane ograničene aktivnosti zbog lošeg zdravlja, uključujući i
izgubljene radne dane.
Troškovi, koje plaćaju individue i vlade, a ne industrija
uglja, uključuju zdravstvene troškove na Zapadnom Balkanu, ali i u regiji
Evrope, jer vjetar prenosi onečišćenje zraka preko državnih granica.
“Kontrola zagađenosti vazduha iz elektrana na ugalj je
prilika da se u narednoj deceniji sačuva 6 460 života i 2 724 miliona eura
troškova zdravstvene zaštite”, jedna je od poruka iz ovog dokumenta.