Bosna i Hercegovina sve češće osjeća posljedice klimatskih promjena, ekonomskih nestabilnosti i vanrednih situacija. U takvim trenucima najranjiviji – djeca, porodice sa više djece, osobe sa invaliditetom i samohrani roditelji – ostaju najugroženiji. Ključno je pitanje: može li naš sistem socijalne zaštite odgovoriti brzo i efikasno kada to bude najpotrebnije?
UNICEF, u saradnji sa entitetskim ministarstvima, proveo je dvije ključne Studije izvodljivosti za Federaciju BiH i Republiku Srpsku. One otkrivaju da, iako sistem ima osnovnu infrastrukturu za isplatu materijalnih davanja, postoje ozbiljne prepreke koje usporavaju i ograničavaju njegovu efikasnost u kriznim situacijama.
U Federaciji BiH, trenutni sistem ne može pravovremeno odgovoriti na vanredne situacije zbog administrativnih barijera, neusklađenosti propisa i nedostatka jasno definisanih procedura. Neophodno je uspostaviti posebne protokole koji će omogućiti brzu isplatu pomoći u situacijama poput poplava, suša ili pandemija.
Republika Srpska suočava se sa sistemskim izazovima poput nepostojanja integrisanog informacionog sistema i nejasne zakonske regulative za krizne situacije. Postojeći zakonski okvir ne dozvoljava fleksibilne i hitne intervencije koje su potrebne da bi se zaštitile najugroženije zajednice.
Najdramatičniji podatak dolazi iz Federacije BiH, gdje oko 40% djece živi u siromaštvu ili riziku od siromaštva. Nepravovremena podrška dodatno ugrožava pristup osnovnim životnim potrebama i obrazovanju. U RS je neophodno jasno definisati kriterijume i prioritetne liste korisnika koji će brzo dobiti podršku, naročito u područjima pogođenim prirodnim katastrofama.
UNICEF ističe da je hitno potrebno:
- Usvojiti zakonske izmjene koje će omogućiti fleksibilnost i ubrzanje isplata materijalnih davanja u vanrednim situacijama.
- Kreirati operativne protokole i digitalne alate za bolje praćenje i bržu reakciju sistema socijalne zaštite.
- Stručno osposobiti kadrove u centrima za socijalni rad za krizne intervencije.
- Povezati socijalnu zaštitu sa širim strategijama upravljanja rizicima od katastrofa i kriznih situacija.
Klimatske promjene više nisu daleka prijetnja već stvarnost koja zahtijeva spreman i efikasan sistem socijalne zaštite. Ako se ne reaguje odmah, cijena neće biti samo finansijska, već i ljudska – djeca će ostajati gladna, porodice bez sigurnosti, a zajednice razorene.
Ove studije nisu samo analiza stanja, već poziv na hitnu akciju i plan koji BiH mora sprovesti da zaštiti one kojima je najpotrebnije. Vrijeme je da vlasti prestanu da čekaju – jer kad kriza dođe, tada je već prekasno.