Vezano uz aktualne događaje koje se tiču Izraela i Palestine,jedna meni poznata osoba,inače američka državljanka,rekla je “Izrael je jedina demokracija na Bliskom istoku,oni kada gađaju teritoriju na kojoj žive Palestinci to i najave tako da se civili mogu skloniti. Hamas gađa picerije i kina na teritoriji Izraela bez najave.“
Bay the way,činjenica o nesrazmjernom broju ubijenih civila nije je zanimala,kao ni činjenica da Palestinci baš i nemaju gdje da se sklone.
Šta je civilizacija? Šta znači biti civiliziran,kada zapravo znamo da različiti narodi i različite regije na našoj planeti imaju različite običaje, načine postojanja?!
Znači li to da ako se neko ne uklapa u naše pojmove „civiliziranosti“to nam daje za pravo da ga istrijebimo?!
Daje li nam za pravo zalaganje za „našu stvar“ i njegovanje određenih tekovina da zbrišemo sa lica zemlje sve što je drugo i drugačije,ili bar da zatvorimo oči i okrenemo glavu, ugasimo razum kada to radi neko drugi, istomišljenik ili saveznik po nekoj osnovi?
Kinsey-jeva skala pokazuje dvije krajnosti u seksualnoj orijentaciji čovjeka, homo- i heteroseksualnu, te mnoštvo varijanti između,a tom među prostoru, po Kinsey-u , zapravo svi više ili manje pripadaju. Možda bi se na sličan način mogla mjeriti i naša sposobnost da budemo manje ili više pristrasni?
S jedne strane izrazita pristrasnost i sljepilo za sve ostale spoznaje osim one koju smo ispiranjem mozga dobili u našem toru,a sa druge potpuna nepristrasnost koja ponekad graniči sa nezainteresovanošću??
Nakon što sam protjerana zajedno sa svojom porodicom iz jednog dijela Mostara u drugi, devedeset i neke, kada sam nakon dugo vremena ponovo prošetala onom stranom sa koje su me protjerali, sretala sam lijepo obučene i izuzetno uglađene muškarce koji u porodičnom okruženju šeću u popodnevnim satima. Nije mi bilo jasno kako je moguće da su možda neki od ljudi tog profila,jedne zimske večeri upali u moj stan,oslobodili me imovine, djetinstva i otjerali u pakao porušene one druge strane Mostara,u mrak,jad i neimaštinu.
Padalo mi je na pamet da smo takvi jadni i bijedni i zaslužili da nas istjeraju iz našeg stana i oslobode naše imovine. Pa oni su bili „civilizirani“a mi gladni, loše obučeni i demoralizirani. Bila sam zaboravila da nekad ranije naš je život drugačije izgledao te da nas je oduzimanje osnovnih ljudskih prava učinilo takvim-očito imala sam simptome nečeg što se u psihologiji zove Štokholmski sindrom. Da li smo mentalno programirani da budemo žrtve i da poštujemo svoje tlačitelje?
Koji moždani procesi i duhovne turbulencije učine čovjeka koji je jednom bio žrtva ubicom tuđe djece-bilo pseudo -krišćanina koji „visi“u crkvi ali zatvara oči pred zlodjelima ili pseudo-muslimana koji kaže –„da ,treba im ubiti djecu jer će i oni jednom porasti i biti veliki i zli“,ili možda sličnog pripadnika neke religije.
Sumnjam da ću na navedena pitanja ikada dobiti potpun i zadovoljavajući odgovor,ali mogu samo reći onu našu staru-ne do mi ih Bog razumjeti!