Prizori rijeke obojene u crveno uznemirili su ne samo mještane priobalnih naselja, već i ekološke organizacije i vlasti, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji. Iza ove promjene boje – upozoravaju aktivisti – krije se ozbiljan ekološki problem.
“Zagađenje Drine nije samo estetski problem. Crveni mulj koji je nađen u vodi je visokoalkalna koloidna suspenzija koja može imati ozbiljan uticaj na ekosistem rijeke. Ovaj mulj, nastao preradom boksita, može značajno promijeniti pH vrijednost vode, a time i uticati na životnu sredinu u okolini”, izjavila je za BUKU Snežana Jagodić Vujić, predsjednica Udruženja “Eko put”.
Mještani u panici: “Strahujemo za budućnost”
Amir Ćehić, čija je kuća neposredno uz rijeku, kaže da svjedoči svakodnevnim promjenama uzrokovanim različitim vrstama zagađenja. “Odrastao sam uz ovu rijeku, znao sam svaki kutak, svaki kamen. Moja kuća je smještena samo nekoliko metara od rijeke, a posljedice zagađenja osjećaju se svakim danom sve snažnije. Ova Drina je nekada bila izvor života za nas, ali sada strahujemo da li je voda zaražena. Ne smijemo ni pitku vodu koristiti. Bojim se za svoju djecu”, kaže Amir za BUKU.
Mještani traže odgovornost od nadležnih, ali i od same fabrike Alumina, koja je, kako tvrde, trebala poduzeti mjere zaštite okoliša prije nego što su problemi postali nepovratni.
Alumina: “Pokrenute mjere sanacije”
Prema informacijama sa terena, problem je nastao zbog topljenja snijega u okolini Zvornika, gdje se nalazi fabrika Alumina. Taložnici koji se koriste za odlaganje boksita nisu bili u stanju da zadrže sav otopljeni snijeg, zbog čega je jedan dio boksita završio u Drinskom kolektoru, a potom i u samoj Drini.
“Početkom januara došlo je do topljenja snijega sa naših stokova boksita, koji je naša osnovna sirovina. Kapaciteti taložnika nisu izdržali, i onda je, nažalost, jedan dio te vode završio u Drinskom kolektoru, a potom i u rijeci Drini. Odmah nakon tog nemilog događaja, nadležni republički ekološki i vodni inspektori su izvršili uviđaj i analizu. Izvršeno je uzorkovanje vode -za to uzorkovanje nemam informacija, ali oni, što znam, kao i sa strane tehnologije, kažu da ono što je narušeno, a da je poteklo od Fabrike “Alumina”, jesu suspendovane čestice, i to je bilo nekako i očekivano. Nivo tih suspendovanih čestica je porastao, a ovo ostalo nisu parametri za koje bih ja, kao tehnolog, očekivala da dovede do povećanja koncentracije u samom vodotoku Drine”, potvrđeno je BUKI iz fabrike Alumina, koji dodaju da su već poduzete mjere na sanaciji taložnika, kao i na samom sistemu dovoda voda ka taložnicima.
“Mi smo svakako u fazi izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda i očekujemo da će se u narednih nekoliko mjeseci ti radovi završiti. Jedan kompletan dio naših otpadnih voda biće tretiran i prečišćen. Nama je to, svakako, naloženo kroz vodnu dozvolu sa rokom od tri godine, i mi smo već pokrenuli aktivnosti i očekujemo da se to završi”, kažu u “Alumini”.
Reakcija vlasti i ekoloških organizacija: Pokušaj sanacije ili prevara?
Osnovnom javnom tužilaštvu u Loznici, Udruženje “Zaštitimo Jadar i Rađevinu” podnijelo je krivičnu prijavu protiv kompanije Alumina i odgovornih lica zbog “prazničnog bojenja Drine u crveno”.
U prijavi se navodi da zagađenjem Drine “nije nastala samo šteta po životnu sredinu, već je došlo i do uznemiravanja javnosti s obzirom na činjenicu da se veći deo grada Loznice snabdijeva vodom sa vodoizvorišta u Banji Koviljači, nizvodno od mjesta ispuštanja otpadnih voda, čime je vodoizvorište direktno ugroženo”.
Dok su nadležne institucije, poput Ministarstva zaštite životne sredine Srbije i republičkih inspektora u Bosni i Hercegovini, izdale saopštenja u kojima tvrde da se situacija prati i da su preduzete mjere sanacije, ekološke organizacije ostale su skeptične. Udruženje “Zaštitimo Jadar i Rađevinu” podnijelo je krivičnu prijavu protiv Alumine zbog zagađenja Drine, ukazujući na to da je voda nizvodno od fabrike mogla biti kontaminirana teškim metalima i kiselinama.
Dugoročne posljedice
Za mnoge, Drina je više od rijeke — ona je zajednički resurs koji povezuje dvije države, i samim tim odgovornost za njen ekološki status nije samo pitanje jedne fabrike ili jedne lokalne vlasti, poručuju ekolozi.
“Rijeci Drini je potrebna hitna revitalizacija i ulaganje sredstava i napora da se Drina dovede u red. Jer evo, vidite ovo šljunkarenje, od kojeg je 90% slučajeva nelegalno, gdje smo dobili uništenu obalu i korito. Ako bi nam opet došle velike vode, kakve su bile tokom 2014. godine, ta voda je za 15 minuta u centru Bijeljine. Moramo uputiti apel da se strogo vodi računa o otpadu, metalima i svemu onome što može dovesti do teških zagađenja”, kaže za BUKU Snežana Jagodić Vujić, predsjednica ekološkog Udruženja “Eko-put” iz Bijeljine.
Obzirom na prethodne probleme sa crvenim muljem i njegovim negativnim uticajem na životnu sredinu, ne čudi što se mnogi pitaju da li će ovaj slučaj, kao i prethodni, biti samo još jedan od onih za koje ćemo se saznati tek kad bude prekasno. Da li će odgovornost biti konačno ozbiljno shvaćena, ili će samo ponovo biti prebačena s jednih na druge, kao što to često biva u slučajevima koji se tiču zaštite životne sredine?
Dok potraga za odgovornima traje, jasno je jedno: Drina ne smije biti samo simbol prirodne granice, već mora ostati simbol zajedničke brige za prirodu i resurse koji pripadaju svima.