Politički lider i medijski magnat iz Sarajeva Fahrudin Radončić je
za dvije godine u Crnoj Gori stekao nekretnine i udjele u preduzećima vrijedne
više od 11 miliona KM. Toliko su koštala četiri luksuzna apartmana u
crnogorskoj marini „Porto Montenegro“ te udjel u Crnogorskom Telekomu.
Novac za ulaganja u susjednoj državi crpio je iz sarajevskih firmi
„Avaz“ i „Avaz-roto press“ koje je sredinom 2012. godine, nakon razvoda, ustupio
ili prodao supruzi Azri Radončić. Jednu od nekretnina platio je zaduživši se za
milionski iznos u crnogorskoj banci.
Iako formalno nije vlasnik ovih dviju firmi, dokumenti koje je
prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju da je Radončić zadržao
pravo da utječe na bitne poslovne odluke „Avaz-roto pressa“, uređivačku
politiku „Dnevnog avaza“ te izbor kadrova.
Radončić je odbio da govori za CIN.
Lider Saveza za bolju budućnost (SBB) počeo je ulagati u Crnoj Gori
nedugo nakon Općih izbora 2014. na kojima je izgubio u utrci za Predsjedništvo
Bosne i Hercegovine (BiH). Posebno su ga privlačile nekretnine u marini „Porto
Montenegro“ u Tivtu u Bokokotorskom zaljevu. Ovo mondensko mjesto nastalo je na
ostacima nekadašnje baze Mornarice Jugoslavenske narodne armije. Crnogorska
vlada je dala ovaj prostor stranim investitorima na korištenje u periodu od 90
godina, a oni su izgradili modernu marinu te sedam stambenih zgrada i jedan
hotel, uz koje je nastalo i oko 50 restorana, barova i butika. Apartmane građene
po standardima visoke klase su prodavali bogatoj klijenteli. Dio njih je u
marini usidrio i svoje megajahte i druge luksuzne brodove koji plove pod
zastavama Gibraltara i Kajmanskih otoka te ostalih offshore zona.
Visoke cijene nekretnina u „Portu Montenegru“ nisu jedini izdatak
za njihove vlasnike. Oni su nakon kupovine nekretnina dužni plaćati održavanje zgrada,
bazena i fizičko obezbjeđenje. Prema podacima agencija za nekretnine u Tivtu, ovi
troškovi iznose i do 3.000 KM mjesečno po apartmanu.
U komšiluku milijardera
Prvi apartman Radončić je kupio krajem decembra 2014. godine u
rezidenciji „Teuta“, jednoj od najluksuznijih stambenih zgrada u „Portu
Montenegru“, u kojoj nekretnine imaju neki od svjetskih bogataša, poput
kanadskog milijardera Petera Munka ili Britanca Simona Murraya.
Apartman od 96 kvadratnih metara sa garažom od 13 kvadrata
Radončić je platio 1,33 miliona KM. Krajem februara naredne godine ovu je
nekretninu poklonio sinu Irhadu, da bi već nekoliko dana kasnije, početkom
marta, kupio novi apartman u susjednoj rezidencijalnoj vili „Kseniji“.
Uz apartman od 153 kvadratna metra
Radončiću su u „Kseniji“ pripala i tri parking-mjesta u podzemnoj garaži. Nekretnine
u „Kseniji“ koštale su skoro 2,1 milion KM.
Radončić je 2015. godine nastavio da strastveno troši novac na
nekretnine, ali i da investira u dionice u Crnoj Gori. Tako u septembru iste
godine kupuje jedan od najvećih apartmana u ovom mediteranskom okupljalištu
bogatih ljudi.
Ponovo je izbor pao na „Teutu“, ali ovaj put je Radončić kupio
apartman od 351 kvadratni metar, također sa garažnim mjestom. Vlasnik Nathaniel
Rotschild, istaknuti član najpoznatije bankarske porodice u svijetu, ustupio je
ovu nekretninu Radončiću za skoro 4,2 miliona KM.
Rotschild je ovom nekretninom garantirao kredit koji je Radončić podigao
u Hipotekarnoj banci u Podgorici. Kreditom od 4,2 miliona KM Radončić je
Rotschildu isplatio apartman, imajući obavezu da Banci novac vrati do septembra
2016. godine.
Međutim, Banka je hipoteku povukla više od godinu dana nakon
isteka roka za povrat kredita, uz obrazloženje da je Radončić namirio sve prispjele
obaveze. Nejasno je iz kojih izvora je otplaćivao ovaj kredit.
Osam dana prije skidanja hipoteke ista banka je Radončiću dala
novi kredit, ovaj put na dva miliona KM, uz obavezu vraćanja do novembra 2020.
godine. Pod hipoteku su ponovo stavljeni veliki apartman u „Teuti“ i garažno
mjesto.
Radončić je u septembru 2015. investirao i 1,95 miliona KM u
kupovinu dionica Crnogorskog Telekoma iz Podgorice. Za ovaj novac dobio je
250.000 dionica koje je sa svog računa platio „CG Broker-Dileru“ iz Podgorice, brokerskoj
kući koja je posredovala u trgovini.
Dio nekretnina koje je Radončić kupovao u „Portu Montenegru“ već
su bile korištene. Međutim, 2016. godine u izgradnji je bio „Regent Pool Club
Aqua“, atraktivni rezidencijalni objekat u „Portu Montenegru“ u čijem sastavu
se nalazi veleljepni bazen. Vlasnici ovih apartmana polažu pravo na privatne
dijelove vrta, površine uz bazene, spa centar i druge sadržaje koji se nalaze na
preko 9.500 kvadratnih metara i koji kupovinom postaju njihovo zajedničko
vlasništvo.
Istovremeno, njemu se ukazala prilika da zaradi na jednoj od nekretnina
koje su već bile u njegovom vlasništvu te 7. decembra iste godine prodaje
apartman od 153 kvadratna metra i jedno garažno mjesto u rezidenciji „Ksenija“.
Kupac, ruski državljanin Andrey Enin, je za ove dvije nekretnine platio Radončiću
skoro 2,4 miliona KM. Preostala dva garažna mjesta u „Kseniji“ ostala su u
Radončićevom vlasništvu.
Nakon prodaje apartmana u „Kseniji“ Radončić 26. decembra 2016. godine
kupuje za jedan euro firmu „PM 1.25“ koja se do tada nalazila u vlasništvu
kompanije „Adriatic Marinas“ koja upravlja lukom „Porto Montenegro“. Istog dana
„PM 1.25“ sklapa ugovor o kupovini apartmana od gotovo 140 kvadratnih metara u „Regent
Pool Clubu Aqua“, kao i garažnog mjesta. Kupoprodajnim ugovorom određena je
cijena nekretnine od dva miliona i 83 hiljade KM. Kupac je odmah platio 1,56
miliona KM. Zgrada je otvorena u julu ove godine.
Nakon kupovine Radončić je promijenio statut preduzeća,
registrujući ga za kupovinu, prodaju i iznajmljivanje nekretnina te kockanje i
klađenje. Vlasništvo nad firmom je 28. februara 2017. godine prenio na sina
Irhada.
Prema finansijskom izvještaju, u prošloj godini firma nije imala
prihoda. Njena prijavljena imovina iznosila je 1,56 miliona KM u nekretninama i
oko 200 hiljada KM u novcu. Imala je jednog uposlenika.
Sporazumni razvod
Dvije i po godine prije investiranja u Crnoj Gori Radončić je formalno
svoje medijsko carstvo prepustio supruzi Azri od koje se sporazumno razveo 22.
maja 2012. godine, nakon skoro dvije decenije braka.
Ubrzo nakon razvoda Azra Radončić podnosi tužbu radi podjele
bračne imovine, a nakon sporazuma među supružnicima Općinski sud u Sarajevu 19.
juna donosi odluku i dodjeljuje joj preduzeće „Avaz“ d.o.o i 372.266 dionica Grafičke
izdavačke kuće „OKO“ d.o.o. Njoj je, također, pripao i dvoetažni stan od 166
kvadratnih metara, kupljen uoči razvoda, u Importanne centru. U brakorazvodnoj
parnici Fahrudin Radončić dobija preduzeće „Avaz-roto press“ u okviru kojeg se
nalazi više medijskih izdanja, uključujući i list „Dnevni avaz“. Fahrudinu
Radončiću su, također, pripale i dvije kuće i veliki zemljišni posjedi u
Vogošći kod Sarajeva.
Međutim, samo 15 dana nakon podjele imovine Radončić prodaje „Avaz-roto
press“ supruzi za 200 miliona KM, odnosno njenom preduzeću „Avaz“ d.o.o.
Kupoprodajni ugovor je potpisan isti dan kada je doneseno sudsko rješenje prema
kojem je Azra Radončić i formalno postala vlasnica „Avaza“ d.o.o.
Prema ugovoru o prenosu udjela u „Avaz-roto press“ koji je
potpisan 6. jula 2012. godine, „Avaz“ d.o.o. je Radončiću trebao isti dan
platiti pola miliona maraka, a još toliko do 1. oktobra iste godine. Drugu
tranšu od pola miliona maraka nije dobio u ugovorenom roku.
Preostalih 199 miliona KM trebao je naplatiti do kraja 2015.
godine, u tri godišnje rate od po 67, odnosno 66 miliona KM. Međutim, prema
dostupnim podacima, do isteka roka on je uspio naplatiti svega 8,5 miliona, što
je manje od pet posto ugovorene sume.
Ugovor o prodaji firme „Avaz-roto press“ bio je teško provodiv jer
dvije kompanije u vlasništvu Azre Radončić od 2012. do 2015. godine nisu ostvarivale
dovoljno dobiti iz koje bi mogla platiti ugovorenih 200 miliona KM.
Naime, u ovom periodu „Avaz-roto press“ i „Avaz“ su na
raspolaganju imali ukupno 71 milion KM za isplatu Radončiću, uz uvjet da
kompanije nisu imale druge investicije. Treća firma – Grafička izdavačka kuća „OKO“
– uglavnom je poslovala sa gubitkom.
Kupoprodajni ugovor je omogućio Fahrudinu Radončiću da se formalno
povuče iz „Avaz-roto pressa“, a da pri tome nastavi uživati gotovo sva prava
koja je imao kao vlasnik.
„Avaz“ d.o.o. se u ugovoru o prenosu „Avaz-roto pressa“ obavezao
da do konačne isplate ugovorenog iznosa neće: prenositi ili otuđiti udjele u
društvu, vršiti promjene menadžmenta niti pokretati investicije te zaduživati
društvo bez pisane saglasnosti Radončića.
Prekidom odnosa sa svojim firmama Radončić je izbjegao da se nađe u
sukobu interesa jer je u novembru 2012. godine imenovan za ministra sigurnosti
BiH. Nakon što je smijenjen, 2014. godine je postao delegat Doma naroda Parlamenta
BiH. Na ovoj funkciji je i danas.
No, Radončić nije samo zadržao pravo da kontroliše ekonomske
poslove u svojoj firmi. Četiri mjeseca nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora on
i „Avaz“ potpisuju aneks kojim je opravdano njegovo učešće u uređivanju novine i
izboru kadrova. Aneksom se obavezao da će u roku od pet godina nakon prenosa
udjela bez naknade „Avaz-roto pressu“ davati konsultantske usluge iz oblasti:
sadržaja i izgleda novinskih izdanja, očuvanja tržišta, kadrovske organizacije
i poslovanja kompanije.
Radončić je 2014. godine u razgovoru za CIN rekao da više ne
posjeduje nijednu firmu: „Šta će mi?! Imam 200 miliona“.
Plaća
od 2.000 KM za vlasnicu Avaza
Iako „Avaz“ nije plaćao ugovorenu cijenu prema
planiranoj dinamici, Radončić nije raskidao ugovor, već je sa svojom bivšom
firmom 9. marta 2015. godine potpisao novi aneks ugovora kojim rok za isplatu
pomiče za deset godina.
Ovaj put nije definisana dinamika dalje isplate
već je „Avazu“ ostavljeno pravo da plaća u skladu sa svojim mogućnostima.
S obzirom da je nakon razvoda postala vlasnica dviju firmi sa godišnjim
profitima od po nekoliko miliona maraka, Azra Radončić, prema dostupnim
podacima, nije imala velikih prihoda. Bivši suprug joj je uplaćivao alimentaciju
od 4.000 KM mjesečno, dok je u „Avazu“ dobijala plaću u rasponu od 1.500 do
2.000 KM. Azra Radončić nije odgovorila na CIN-ove pozive za razgovor.
Prema dostupnim podacima, tokom ove tri godine Azra Radončić nije
sebi isplaćivala dividendu, za razliku od Fahrudina Radončića koji je od januara
2013. do novembra 2014. godine naplatio nešto više od milion KM dividende od „Avaz-roto
pressa“. Naime, istog dana kada su sklopili ugovor o prenosu udjela „Avaz-roto pressa“,
„Avaz“ i Radončić su potpisali dopunu ugovora kojom se utvrđuje da Radončiću
pripada i 50 posto dividende, odnosno dobiti iz 2012. godine.
Drugi podaci, također, pokazuju da su isplate „Avaza“ i „Avaz-roto
pressa“ nakon sredine 2012. godine bile u skladu sa potrebama Fahrudina
Radončića. Iako je do kraja 2013. trebao naplatiti 68 miliona KM, na njegovom računu
se po osnovu prenosa udjela nalazilo svega 550.000 KM.
Stvari se bitno mijenjaju kada Radončić odlučuje kupiti prvi
apartman u „Teuti“. Za samo osam dana, u periodu od 18. do 29. decembra 2014. godine,
„Avaz“ mu plaća 1,52 miliona KM, gotovo tri puta više nego u proteklih 15
mjeseci. Veći dio ovog novca Radončić je iskoristio za isplatu prvog apartmana
u „Teuti“. Naredna velika uplata iz „Avaza“ uslijedila je pred kupovinu
apartmana u „Kseniji“.
Tokom 2015. godine Radončićeva ulaganja u imovinu u Crnoj Gori su
porasla, a sve to pratio je „Avaz“, uplaćujući novac po osnovu ugovora o
prenosu udjela. U vrijeme kupovine apartmana u „Kseniji“ „Avaz“ mu za nepune
dvije sedmice uplaćuje oko dva miliona maraka, a zatim još toliko 31. augusta i
1. septembra kada kupuje dionice Crnogorskog Telekoma.
„Avazove“ isplate Radončiću uvijek su bile tempirane, bez obzira
da li se radilo o ulaganjima u nekretnine ili nekim drugim izdacima bivšeg
vlasnika ove kompanije. Kada god bi iznos na njegovom računu padao na visinu od
par hiljada KM, pristizale su „Avazove“ uplate od po nekoliko stotina hiljada
KM do preko milion KM.
Veći dio novca uložio je u imovinu u Crnoj Gori. Novcem „Avaza“ podmirivao
je i razne tekuće troškove poput visokih naknada advokatima i sudovima, davanja
donacija za liječenje raznim osobama ili stipendiranju studenata.
Nakon razvoda sa suprugom sa bankovnih računa je podigao i oko tri
miliona KM u gotovini. Novac je podizao sam ili je to činila službenica „Avaza“
koju je za to ovlastio.