Za 72 godine, malo koga u gradu Ale nije obradovao nekim pokloničićem, piše Mondo.ba..
U slučaju da nema bajaderu, nagradi prolaznika lijepom riječju.
Ale je obilježio djetinjstvo, mladost i život većine Banjalučana, a među njima je i novinar Mišo Vidović.
“Odrastao sam u Banjaluci uz Alu. Njegovo srce je veliko i malo je reći da je dobričina. Nema čovjeka kojeg nije obradovao, a ni Banjalučanina koji se preselio na onaj svijet da se Ale nije pomolio za njegovu dušu”, kaže Vidović.
Osim što pomaže ljudima, kruha nađe i za pse, ribe i golubove, svoje vjerne pratioce.
Na ušću Crkvene u Vrbas nalazi se Alino ostrvo.
Alu specifičnim čine i njegovi hobiji.
Od 1953. skuplja sličice “životinjsko carstvo”.
Imao ih je 50.000 u 200 kompleta.
Banjalučani mu obnovili stan
Danas o Ali brine njegova rodica Biba Dedić-Puškar.
Kod nje je boravio dok su mu renovirali stan koji je prije dvije godine poplavio.
Obnovljen je zahvaljujući akciji brojnih Banjalučana, a najaktivnijima su uručene zahvalnice “Pero Alinog goluba”.
Dobro pamti i brojeve. Prvi Fijat u gradu na Vrbasu, kaže Ale, imao je tablice sa brojem 40-23.
Broj opasača poznatog policijskog vodnika Mitra Medovića bio je 42-031. Godine 1976, u petak 10. septembra, desila se avionska nesreća u Zagrebu sa 176 žrtava, prisjeća se on.
Alina raskrsnica nalazi se kod Gradskog mosta. Na njoj, kao saobraćajac – amater, reguliše saobraćaj od 9. maja 1960, kada su se kod Ferhadije sudarili Praga i vojni kombi.
Nije ga pokolebala ni nezgoda kada ga je prije nekoliko godina nesavjesni vozač udario i pobjegao.
Oporavljao se sedam mjeseci, a i danas osjeća posljedice.
Ovaj čovjek dobre duše živi od invalidske penzije, a dva puta je nominovan i za Aprilsku nagradu Grada Banjaluke.