Treći je dan bitke za najvažnijeg srednjovjekovnog vladara Bosne, Tvrtka I Kotromanića!
I nema naznaka da će uskoro prestati jer se ni političari, ni javnost ne mogu usaglasiti da li je Tvrtko bio Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Bosanac.
Ali će zato dobiti više spomenika. Novi je juče najavio gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, a iz današnje objave se vidi da će srpskom Tvrtku I, društvo praviti i Kulin ban. Srbin, pretpostavljamo.
Istoričar Husnija Kamberović komentarišući za BUKU ovu situaciju kaže da je opštepoznato da se kod nas sve politizira, ali da se u slučaju spomenika kralja Tvrtka u Sarajevu sve ispolitiziralo do krajnjih granica.
Istovremeno podjeća da kada je sličan spomenik podignut u Tuzli prije desetak godina – to nije bio nikakav problem!
Jednostavno, kaže, danas živimo u vremenu u kojem nam političari nameću teme o kojima žustro raspravljamo, vjerujući da time štitimo sebe od drugih, a zapravo samo postajemo sredstvo kojima oni, političari manipuliraju.
“Sam spomenik je postao instrument za nove političke manipulacije i podjele u BiH. Umjesto otvaranja novih tvornica ulazimo u fazu tzv. monumentomanije, kroz koju su prošle i neke susjedne države. Pri tome ne bi bilo ništa sporno da je u ovom podizanju spomenika riječ doista o institucionalizaciji sjećanja na neke važne ljude ili događaje iz naše prošlosti. Nema ničega lošega da ljudi kroz spomenike njeguju sjećanje na prošlost. Kada pogledamo kako je to u evropskim zemljama – vidimo da je to prisutno svugdje. Kod nas je problem što ti spomenici postaju izraz političkih ambicija. U konkretnom slučaju – jasno je da treba razlikovati predmoderne, feudalne države, kakva je bila i Bosna u srednjem vijeku, od današnje, moderne države BiH, a pogotovo je jasno da treba posve odbaciti savremeno učitavanje nacionalnih identiteta srednjovjekovnim vladarima. Ali, ta politizacija je korisna u političkom nadmetanju savremenih političkih elita. Kada bi intelektualci bili spremni odlučnije se suprotstaviti tim političkim manipulacijama – moglo bi se i u javnosti mijenjati percepcija o ovakvim spomenicima”, pojašnjava za BUKU Kamberović.
I dok po ko zna koji put svjedočimo koliko su političari daleko od dijaloga u kome bi nastupali kao saigrači u timu, vidimo nažalost i da su građani zarobljenici nacionalnih politika jer borba koja se preselila na društvene mreže, odiše jezikom mržnje.
U isto vrijeme iz komentara se da jasno naslutiti da je znanje većine šturo i o srednjovjekovnoj Bosni i o kralju za koga se tako srčano “bore”.
Zato smo razgovarali sa docentom, stručnjakom za bosanskohercegovački srednji vijek Dženanom Dautovićem razgovali o Tvrtku I Kotromaniću.
Kako na samom početku razgovora kaže današnje tumačenjem srednjovijekovne istorije je previše opterećeno nacionlnim ideologijama, te sve tri nacionalne ideologije svojataju i nalaze svoje ishodište u srednjem vijeku i u Tvrtku I jer je bio najuspješniji bosanski vladar tog vremena.
“Ali srednjovijekovna Bosna ima jako malo zajedničkog sa današnjom Bosnom i Hercegovinom, jer to je tzv. srednjovijekovni tip političkog uređenja, ne možemo govoriti o državi u to vrijeme i o državnosti već jednostavno o kraljevima pod kontrolom vladajuće dinastije i elite, da tako kažem, koja se okupila oko bosanskog velikaša, to je bilo političko tijelo tog vremena”, pojašnjava Dautović.
Dodaje da veliki problem predstavlja i jako malo izvora iz tog perioda.
"Izvori bosanskog srednovjekovlja, naročito domaći izvori su izgubljeni u ogromnoj mjeri, gotovo ništa nije sačuvano iz arhiva vladajuće porodice Kotromanić, a znamo da je postojalo, ali takođe izubljena je arhiva drugih velikaških porodica u stoljećima koja su uslijedila. Međutim i ovo što je sačuvano daje dovoljno podataka da mi možemo pričati, pisati i analizirati Tvrtkovo vrijeme, no i to se jako rijetko radilo. Jako se sada puno polemizira o spomeniku u Sarajevu, a niko da spomene da je prošlo 98 godina od 1925. godine kada je objavljena prva naučna monografija posvećena kralju Tvrtku Vladimira Ćorovića. To je taj naš odnos prema srednjovijekovnoj istoriji koja je postala samo alat za razne nacionalne ideologije koje se između sebe nastoje obračunati, ali niko se nije sjetio uložiti u proučavanje tog istorijskog perioda. A zašto? Jer novo proučavanje donosi nova znanja, a to ideologijama ne treba”, jasna je Dautović.
A ono što istorija zna jesrte da je Tvrtko I tokom svoje vladavine izdržao građanski rat, ugarsku ofanzivu, osmanske upade, pozive da se protiv njega povedu križarski pohodi, prijetnje ekskomunikacijom, potpuni embargo na trgovinu sa Bosnom, ali je i ostvario znatno širenje teritorije svoje zemlje, potukao neprijatelje, oženio se carevom kćerkom- Doroteja Bugarska, te naposlijetku Bosnu uzdigao u rang kraljevine.
Upravo postupak Tvrtkovog krunisanja za kralja ‘Srbljem i Bosni i Promorj’ iz 1377. godine, postavlja na sam vrh liste najznačajnijih ličnosti bosanske istorije.
Inače Tvrtko I. Kotromanić je bio sin kneza Vladislava, brata prethodnog bana u Bosni, dok mu je majka Jelena bila iz moćne porodice Šubić, koja je do tada izgubila vojnu i političku moć, ali ugled je ostao.
“Tvrtko je u krvnom srodstvu s Nemanjićima našao opravdanje, odnosno legitimitet da se proglasi za kralja, baka mu je bila iz loze Nemanjića. On je to iskoristio i prenio koncept kraljevine Nemanjića na Bosnu i bio vladar na ovom području i nije imao nikavu direktnu vlast na području na kojem su vladali nekadašnji Nemanjići. Nakon proglašenja kraljem iskoristio je činjenicu da se ugarska kraljevina našla u velikim problemima, nakon smrti kralja Ludovika I i proširio Bosnu, na Kotor i bokokotorski zaljev, a uskoro i na sve velike gradove Dalmacije, pa je kompletna dalmatinska obala od Zadra do Kotora, osim Dubrovnika, bila pod njegovom kontrolom”, ističe naš sagovornik i na kraju razgovora zaključuje: “Nažalost ideologie zloupotrebljavaju i iskrivljuju činjenice, imamo i istoričare koji se na uštrb nauke i činjenica nastoje probiti u ovom društvu pa iskrivljuju prošlost. Ali i svako postavljanje spomenika govori prije svega o društvu koje ga postavlja, a ne o ličnosti koju predstavlja”.
