Cijene u Bosni i Hercegovini odavno premašuju skromne džepove ili kućne budžete građana. Prosječne plate ne pokrivaju potrošačke korpe. Dodatni neplanski izdaci naprave samo dodatne probleme. Na pitanje: Zašto cijene nisu niže? – nadležni šute. Građani, s druge strane, glasni: Sve je skupo!
Gojko Dubravac kojeg srećemo na banjalučkoj pijaci priča da je 100 KM nekada je bio pojam. On je danas sa kesom u rukama krenuo u nabavku. No, kako kaže, od cijena mu se vrti u glavi. Za istu tu cifru, danas, kaže može samo napuniti džepove, a kesa ostane poluprazna.
“Sve živo je skupo što god vidite, ovo je stvarno nemoguće. Nekoliko godina unazad mogao si otići na more i uživati bolje nego danas, za jedno tri – četiri godine cijene su mnogo porasle. I to svaki dan cijene rastu po pola marke, 20 feninga, 30 feninga. Kada dođem u diskont, svaki dan je druga cijena. Ne uspijem uštedjeti ništa na mjesečnom nivou”, naveo je Gojko Dubravac.
Na život od prvog do prvog u mjesecu ili bolje rečeno životarenje, brojni navikli. Kako se snalaze…?
“Samo osnovno i gotovo. To je preporuka, uštedjeti se ne može ništa, na luskuz ne trošim, sve je skupo. Najskuplji su lijekovi”, “Sve je skupo i sve je skuplje i skuplje a plate male, penzije male, primanja slaba, evo vidite kako je to prazno, nema narod para”, rekli su nam građani Banjaluke.
Da je banjalučka pijaca poluprazna, potvrđuju i trgovci. Dok se narod žali na skupoću i neimaštinu, trgovci očajni. Posla nema. Namirnice propadaju. Umjesto u frižideru, završe u kontejneru.
“Toliko imam posla da se rashlađujem lepezom, propast sve, ništa ne kupuju, hoće džabe, paprika marka, paradajz marka, to nije bilo i dok je car vladao. Piši sve džabe još malo, džabe sve. Vidite sve. prazna pijaca. Prije nisi mogao proći, trebao ti je semafor, jedan zeleno i crveno da propušta, a sad je Boga mi sve crveno”, kazala nam je jedna trgovkinja u Banjaluci.
Pa se tako povrće poput paradajza, krompira, luka ili paprike može pronaći po cijeni od marku do dvije na pojedinim rafovima u Banjaluci. Nešto skuplje u Sarajevu pogotovo osnovne namirnice – jaja, mlijeko, ulje i hljeb.
U vrućem ljetu nisu samo visoke temperature već i cijene. Približavanjem septembra približavaju se i dodatni troškovi, posebno za porodice sa djecom. Pa bilo kakav užitak tokom ljetnih mjeseci, postaje nedostižan posebno za višečlane porodice.
Radenka koja je majka šestoro djece, tvdi da za osnovne potrebe, hranu i garderobu mjesečno izdvaja 3.000 KM. Skoro toliko iznosila je potrošačka korpa u BiH za prošli mjesec. Prosječna plata, ne pokriva ni pola.
“Porodica koja radi za neku minimalnu platu teško može da obezbjedi i taj mjesečni budžet da normalno funkcioniše, plus ko plaća stan, e sad kreće škola i školska godina, tu već problem nastaje gdje trebate da kupite novu garderobu, obuću, sveske”, navela je Radenka.
Ono što je olakšica za roditelje u Banjaluci su besplatni udžbenici za osnovce. Srednjoškolci kupuju polovne. Školski pribor, ove godine, nešto jeftiniji tvrde u banjalučkim knjižarama. No, ekonomski problemi građana, političarima, nisu prioritet.
“Živimo jedan život koji je vrlo opterećujući, građani pokušavaju da prežive sa onom svotom novca koju imaju, a mislim da je najveća odgovornost na onima koji vode ovu državu i koji ne vide da je ekonomija primarni problem kojim se moraju baviti”, poručio je ekonomski analitičar Zoran Pavlović
Pa zbog nemara nadležnih, građani primorani preuzeti stvar u svoje ruke, često izlaz traže u Evropi. Odlaskom. No, iako ni tamo prema riječima ekonomista ne cvjeta cvijeće, bar su krompir ili paradajz jeftiniji.