Iako cijene hrane, režija i osnovnih životnih troškova ne prestaju rasti, depoziti građana u bankama u Bosna i Hercegovina porasli su za čak dvije milijarde maraka u posljednjih godinu dana, pokazuju podaci Centralna banka Bosne i Hercegovine. Ova brojka na prvi pogled može djelovati kao znak finansijske stabilnosti i boljeg standarda, ali ekonomisti upozoravaju da stvarnost govori suprotno — građani ne štede zato što imaju višak novca, već zato što nemaju povjerenja u institucije i ekonomsku budućnost.
Ekonomista Admir Čavalić ističe da rast štednje nije rezultat rasta životnog standarda, već straha i neizvjesnosti. Prema njegovim riječima, građani radije drže novac “zarobljen” u bankama nego da ga ulažu u privredu ili pokreću vlastite biznise. To, kako navodi, pokazuje nizak nivo povjerenja u institucije, poslovnu klimu i sigurnost investicija. Umjesto razmišljanja o oporezivanju štednje, rješenje vidi u stvaranju inkluzivnih institucija koje bi podstakle da se taj novac pretvori u investicije i pokrene razvoj privrede, što bi dugoročno koristilo i vlasnicima kapitala i onima koji traže zaposlenje.
S druge strane, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević upozorava da ni banke više nemaju interes kao ranije da snažno finansiraju razvoj privrede. Kako objašnjava, ulaganje u realni sektor nosi rizik, a banke sve više zarađuju na sigurnijim izvorima poput naknada, provizija, održavanja računa i raznih administrativnih troškova. Kamate na kredite, koje su nekada bile osnovni izvor zarade, danas imaju manji udio u prihodima banaka. Umjesto rizičnih ulaganja u proizvodnju i razvoj, banke se oslanjaju na sigurne plasmane poput stambenih kredita i kreditiranja zaposlenih u javnom sektoru uz administrativne zabrane, gdje je naplata gotovo zagarantovana.
Takva politika dodatno usporava razvoj privrede, jer bez investicija nema ni novih radnih mjesta ni rasta standarda. Istovremeno se postavlja pitanje ko uopšte danas može da štedi u zemlji u kojoj većina građana jedva pokriva osnovne troškove. Ekonomisti upozoravaju da je rast depozita vjerovatno rezultat nejednake raspodjele bogatstva — mali procenat stanovništva ima znatno veće ušteđevine, dok većina građana posjeduje minimalna sredstva na računima koja služe samo za svakodnevne transakcije.
Jaz između bogatih i siromašnih u BiH sve je izraženiji. Ekstremno bogatih je mali broj, viša srednja klasa gotovo nestaje, dok se srednja i niža klasa sve više zadužuju i bore da sastave kraj s krajem. U takvoj situaciji rast štednje u bankama ne odražava ekonomski prosperitet, već strah, neizvjesnost i duboko nepovjerenje u budućnost domaće ekonomije.