Četvrta Bh. povorka ponosa će se održati 23. juna u Sarajevu, pod sloganom „Ponosno zajedno“. Tema Povorke je savezništvo, koje se sve ove godine provlači kroz misiju i vrijednosti Bh. povorke ponosa, no u trenutku jačanja desnice u Evropi koja za sobom povlači homofobiju, bifobiju i transfobiju, sve većeg socijalnog i ekonomskog jaza i velikih ekoloških borbi, svi oni_e koji se zalažu za solidarno društvo bez obespravljenosti često djeluju fragmentirano, bez obzira što se svi bore za bolje i ljepše okruženje i često zaboravljaju jedni drugima da budu saveznici_e. Tema ovogodišnje Povorke ponosa je prilika i da svi mi propitamo jesmo li i koliko saveznici_e i da li to savezništvo pokazujemo i komuniciramo na dobar način. Da li ono ostaje između četiri zida, ili je jasno i glasno, beskompromisno, ono koje stvara otvoreno društvo puno razumijevanja i podržavanja.
„Tema savezništva se javila kao rezultat upitnika koji je rađen sa zajednicom u Bosni i Hercegovini, gdje se kroz različite odgovore uvidjelo koliko je bitna podrška kako prijatelja, radnih kolega, tako i svih onih sa kojima ljudi iz zajednice obitavaju u svakodnevnom životu. Često savezništvo, saveznici i saveznice sa svojom podrškom ostaju između četiri zida, i ne reaguju na homo/bi/transfobiju, govor mržnje i diskriminaciju. S toga je bitno da savezništvo, saveznici i saveznice budu vidljivi_e i glasni.“ – kaže Anisa Pračić Šehić iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa.
Pračić Šehić objašnjava da su njeni saveznici_e sve one osobe koje štite, brane, pomažu i omogućavaju zajednici da živi dostojanstven i autentičan život: „Često se zajednici oduzima ponos i nameće stid, a niko ne bi trebao da osjeća stid zbog onoga što jeste. Zbog toga slogan 'Ponosno zajedno' ima svoju moć, jačinu i bitnost kada zajedno sa saveznicima i saveznicama izlazimo u javnost i zajedno koračamo, ponosno, u borbi ka ostvarenju ravnopravnosti i jednakopravnosti.“
Biti dobar saveznik_ca se postaje reagovanjem na homo/bi/transfobiju, prevencijom, ukazivanjem na pogrešne, neumjsne šale i hodajući rame uz rame sa zajednicom na Povorci ponosa. Ona ocjenjuje da zajednica u Bosni i Hercegovini svakim danom sve više može osjetiti saveznike i saveznice, počevši od mikro nivoa, susjedstva, kvarta, do javnih ličnosti, koje ove godine učestvuju u kampanji.
Novinarka Senka Kurt je kao saveznica učestvovuje u ovogodišnjoj medijskoj kampanji koja prethodi Povorci ponosa. Ona ističe da je za nju savezništvo podrška i pripadanje nekoj grupi, ideji i način na koji se zajednički borimo za isto, kako u svojoj glavi tako i pred drugima.
„Savezništvo je solidarnost, vjera da ono što dijelimo sa saveznicima_ama ima smisla, podrška bez kalkuliranja. Pravo svakoga od nas da živi, voli, radi, obrazuje se, bira partnere, prijatelje, grad u kome živi, kako hoće, kako želi, s kim želi. Za mene je savezništvo kad glasno i jasno, bez zadrške i straha možeš reći sve što želiš, kome želiš. Za mene je savezništvo braniti i odbraniti svačije pravo da bude to što jeste.
Savezništvo je jedna od najvažnijih stvari našega življenja u svijetu koji nije naklonjen saveznicima. To je način da pokažem da smijem, mogu i hoću. Da moram biti na strani onih čija se prava gaze, koji su bez prava, koji se moraju boriti za svoja prava?“- kaže Kurt.
I Ensar Tahić iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa na sličan način doživljava savezništvo: „Za mene, savezništvo predstavlja snažnu vezu i solidarnost između ljudi ili grupa koje dijele iste vrijednosti i ciljeve. To je uzajamna podrška i suradnja koja omogućava ostvarivanje pozitivnih promjena i postizanje zajedničkog napretka.“
Na pitanje da li smo mi solidarno društvo, prof. dr. Marijana Šećibović koja takođe učestvovuje u kampanji Bh. povorke ponosa kao saveznica objašnjava da smo često daleko od solidarnosti, da smo nekada grubi i bez osjećaja. Ona dodaje da se solidarnost ogleda u želji da napravimo zdravo društvo - društvo u kome se poštuju različitosti, u kome svako ima pravo na obrazovanje, rad i život dostojan čovjeka, no da to kod nas još uvijek nije slučaj, da smo nerijetko sebični, samoživi i bahati.
Budući da je bosanskohercegovačko društvo duboko religiozno, česti su napadi na pripadnike_ce LGBTIQ+ zajednice iz vjerskih krugova, nerijetko sa samog vrha, a nekada i sami vjernici_e, pod krinkom religije napaduju LGBTIQ+ osobe. Objašnjavajući zašto je postala saveznica LGBTIQ+ zajednici, Šećibović naglašava da se godinama i haosom koji guši i steže pod okriljem “demokratije” u njoj sve više jača ona konzervativna strana koja duboko poštuje ljudska prava.
„Kao vjernica volim svako biće i stanovišta sam da je nepristojno suditi drugima i drugačijima. Pravi vjernik baš kako i papa Franjo citira Katekizam Katoličke crkve ‘Svi smo mi Božja djeca, a Bog nas voli takve kakvi jesmo, te zbog snage da se svako od nas bori za svoje dostajnstvo .'”- kaže ona.
Ensar Tahić kaže da je svaki pojedinac_ka odgovoran_a za odabir svojih saveznika: „Kada biram biti saveznik, preferiram podržati one koji se zalažu za pravdu, jednakost, poštovanje različitosti i zaštitu ljudskih prava. Biti saveznik_ca znači podržavati one koji su marginalizovani, boriti se za socijalnu pravdu i raditi na stvaranju inkluzivnog i pravednijeg društva za sve.“
On u javnom prostoru, na fakultetu, u zdravstvenim ustanovama i u medijima primjećuje savezništvo na različite načine: kroz organizaciju događaja i inicijativa koje promiču jednakost, diverzitet i inkluziju.
„Vidim ljude kako podržavaju jedni druge, stvaraju sigurne prostore za dijalog i suradnju, te rade na stvaranju pozitivnih promjena u našoj zemlji.“- kaže, no dodaje da savezništvo nije dovoljno zastupljeno u medijima i smatra da treba raditi na tome jer je važno je da mediji pruže platformu i prostor za različite perspektive, uključujući i glasove marginaliziranih grupa.
Mediji imaju ogromnu ulogu kada je u pitanju percepcija LGBTIQ+ tema u javnosti.
„Ohrabrujem medijske kuće da razmotre strategije kojima podržavaju poštivanje ljudskih prava i promicanje savezništva i solidarnosti, kako bi se stvorilo uravnoteženo i pravednije izvještavanje. Kroz to možemo graditi društvo u kojem se svi glasovi čuju i poštuju.“- zaključuje Tahić.
Senka Kurt ocjenjuje da mediji u BiH sve više postaju saveznici i da se onima koji to već godinama jesu, pridružuju se i neki novi.
„Je li to dovoljno? Nije! No, za početak je dovoljno i da ne odmažu. Vjerujem da u medijima, među novinarima ima mnogo saveznika, koji imaju male strahove upravo zbog neke opće klime u društvu, straha od poistovjećivanja o kojem smo govorili, straha od sredine.“ – zaključuje ona.
Veliki broj saveznika i saveznica odbija da svoje savezništvo komunicira javno, zbog straha da će ih neko poistovjetiti sa LGBTIQ+ zajednicom, što pokazuje da smo kao društvo i dalje zatvoreni, ako seksualna orijentacija može biti bilo kakav izvor diskreditacije. No, Kurt naglašava da nema strah od toga i da ga nikada nije imala.
„Uostalom, koga da se plašim? Onih što iza tastatura prijete, onih od kojih nas mora braniti policija, onih koji bi svoje stavove branili nasiljem? Prema takvima osjećam samo prezir. I ne mogu reći da ih žalim, više mi se malo gaduckaju.
Ti licemjeri koji stavljaju etikete, vama, drugima, meni. Šta njih briga ko koga voli?“- naglašava ona.
Savezništvo je jako važno, jer uz podršku saveznika i saveznica svi se osjećaju sigurno i snažno, prihvaćeno, znajući da su tu oni_e koji će ih beskompromisno podržati. Važno je u našem društvu stvarati dobrovoljnu socijalnu koheziju, učiti empatiji i spremnosti da se pomogne i podrži svako kome su pomoć i podrška potrebni. Zato, šetajmo 24. juna za prava LGBTIQ+ osoba, ali i svaki put kada je neko obespravljen.
