Osmi mart je prilika da
posjetimo na važnost žene u jednom društvu. To je dan kada trebamo podsjećati
da je besmislena diskriminacija na osnovu spola. Naravno, to treba raditi i
ostale dane, ali je ovo posebna prilika da ukažemo na položaj žena u Bosni i Hercegovini.
Na primjeru o kojem ću pisati
u nastavku pokazat ćemo jednu tužnu činjenicu, a to je da se za ravnopravnost
žena u BiH ne bore čak ni sve žene koje imaju priliku to činiti.
Žene protiv ravnopravnosti
žena
Zakon o ravnopravnosti
spolova u BiH nalaže učešće od 40 posto manje zastupljenog spola u političkim
procesima.
Isti zakon u članu 20 propisuje:
“da državna tijela na svim
nivoima organizacije vlasti, i tijela lokalne samouprave, uključujući
zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke, pravna lica s javnim
ovlaštenjima moraju osigurati i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u
upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju”.
Znamo da se u Bosni i Hercegovini
krše brojni zakoni, naročito ga krše vlade i funkcioneri, ali zbog toga niko ne
odgovara.
No, Zakon o ravnopravnosti spolova se
posebno krši u BiH, i on postoji samo da možemo nekome reći da ga imamo.
Ako za zakonodavnu vlast neko
može imati opravdanje u činjenici da građani direktno na izborima biraju svoje predstavnike,
za izvršne organe vlasti nema nikakvog opravdanja.
Koliko se stranke u BiH
pridržavaju zakona najbolji je pokazatelj Vijeće ministara BiH. U ovaj državni
izvršni organ vlasti nije imenovan zadovoljavajući broj žena od 2000. godine do
danas. Uspjehom se smatra ako stranke delegiraju dvije žene na ministarske
pozicije u Vijeću ministara BiH. Da bi Zakon o ravnopravnosti spolova bio
ispoštovan, u Vijeću ministara bi trebale biti četiri ministrice.
S obzirom da stranke navedeni
zakon uporno krše, dvije zastupnice Zastupničkog doma Parlamenta BiH iz prošlog
saziva Mirjana Marinković-Lepić i Aida Baručija su svojevremeno predložile
izmjene Zakona o vijeću ministara, kako bi se diskriminacija spriječila.
Prijedlog zakona je dobio
pozitivna mišljenja potrebnih institucija, a potom je podržan od zastupnika u
Zastupničkom domu Parlamenta BiH u junu 2021. godine.
Međutim, zakon nije usvojen
jer nije dobio podršku Doma naroda Parlamenta BiH. Ono što posebno zabrinjava
da zakon nije dobio podršku ni svih žena u Domu naroda.
Naime, prilikom glasanja u
Domu naroda, delegatkinja SNSD-a Dušanka Majkić je bila protiv izmjene Zakona o
Vijeću ministara kojom bi se manje zastupljenom spolu obezbijedilo 40 posto
učešća.
Dvije delegatkinje HDZ-a BiH
Lidija Bradara i Marina Pendeš su bile suzdržane.
Podsjetimo da su Pendeš i
Majkić u prethodnom sazivu Parlamenta BiH bile članice Zajedničke komisije za
ljudska prava.
Retrogradne politike i ideologije
Ono što je također porazno jeste i
činjenica da je prilikom usvajanja ovog zakona u Zastupničkom domu bilo
zastupnica koje su bile protiv ravnopravnosti žena u Vijeću ministara.
Od 11 zastupnica u Zastupničkom domu,
njih pet nije podržalo ovaj Prijedlog zakona. Zanimljivo je da su protiv bile Snježana Novaković-Bursać, prva
zamjenica predsjedavajućeg Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, kao
i Ljubica Miljanović, članica iste te komisije, obje iz SNSD-a. Miljanović je
također članica Zajedničke komisije za ljudska prava, a druga zamjenica
predsjedavajućeg ove komisije Darijana Filipović iz HDZ-a BiH je također
glasala protiv ovog Prijedloga zakona.
„Ovakvi rezultati glasanja samo
pokazuju da podrška vladajućih stranaka ravnopravnosti ostaje samo na
deklarativnom nivou. Iako bi članovi i članice komisija koje u fokusu svoga
rada imaju ravnopravnost spolova i ljudska prava trebali biti prvi u borbi za
ostvarivanje jednakosti, to se prilikom glasanja ne vidi. U isto vrijeme, osobe
koje glasaju protiv ovakvih prijedloga, često u svojim nastupima i gostovanjima
govore o važnosti ravnopravnosti spolova iako ništa na rade na njenom
ostvarivanju. Činjenica da su neke žene glasale protiv i bile suzdržane govori
u prilog tezi da je za postizanje ravnopravnosti spolova mnogo važnije koju
ideologiju slijedi političarka ili političar nego kojeg su spola. Očigledno je
da postoje retrogradne politike i ideologije te da se na njihove predstavnice,
kao ni na predstavnike, ne može računati u provedbi ravnopravnosti spolova“,
kazala je Marinković-Lepić, nakon što je zakon oboren u Domu naroda PSBiH.
Dakle, važnosti učešća žena u
političkim procesima nisu svjesne čak ni sve žene u politici, a još je tužnije
da su mnoge od njih uključene u rad komisija čiji su fokus rada ljudska prava i
ravnopravnost spolova.