Konačna presuda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), koji se tereti za najteže ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini (1992-1995.), uključujući i genocid, bit će izrečena u utorak, 8. juna, a nakon što je prvostepeno osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Drugostepenu i konačnu presudu će, kako je iz Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) najavljeno, izreći sudije Žalbenog vijeća – Prisca Matimba Nyambe, Aminatta Lois Runeni N’gum, Seymour Panton, Elizabeth Ibanda-Nahamya i novoimenovani sudija Mustapha El Baaj.
13:00 Uživo iz Haga
12: 25 Majke Srebrenice: Cijelom Bosnom bijeli su nišani, uzeli su naše najmilije
Majke Srebrenice uoči konačne presude ratnom zločincu Ratku Mladiću očekuju zadovoljenje pravde uz podsjećanje da je svako ročište, svaka priča i razgovor o suđenju i godišnjici genocida veoma bolno.
12:20 Lučka: Rat je završen. Sadašnji političari podgrijavaju tenzije
Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava kaže za BUKU kako će presuda sigurno izazvati totalno različite reakcije u bivšoj Jugoslaviji, među različitim narodima, kao što su to uradile i mnoge prethodne presude.
"Međutim, to će biti priča koja će trajati par dana, a javnost će se nakon tog okrenuti drugim stvarima. Jasno je da će ovih par dana doći do veće napetosti i povećanog govora mržnje sa svih strana, naročito na društvenim mrežama, prvenstveno zbog različitih gledišta koje ljudi imaju na samu presudu, karakter rata u BiH i rad Haškog tribunala." kaže Lučka za BUKU.
Ipak, na kraju će doći neka nova tema koja će ukupirati građane u BiH i okolini.
"Spominje se u javnosti i doprinos pomirenju koji bi presuda mogla da donese, ali mislim da ona neće pretjerano uticati na to. Rat je završen prije više od dvije decenije, a na pomirenje ili njegovo opstruisanje najviše utiču, sa jedne strane, sadašnji političari koji podgrijavaju tenzije, a sa druge, lični odnosi i saradnja među građanima. Haški tribunal, kako god ga gledamo, nije previše uticao na to i rekao bih i da nije ispunio svoju funkciju, jer su sa njegovim radom nezadovoljni i Srbi, i Bošnjaci i Hrvati, svako iz svoje vizure. Tako da, o presudi će se pričati ovih par dana, a naše društvo će da ide naprijed nezavisno od nje" kaže Lučka za BUKU.
12:10: Svjetski mediji o presudi
11:45: Pašić, prvi svjedok na suđenju Ratku Mladiću u Hagu: Zaslužuje smrtnu kaznu
Elvedin Pašić prvi je od 592 svjedoka čiji iskazi su uvedeni u spise protiv Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u dokaznom postupku tužilaca Haškog tribunala.
Pašić je preživio strijeljanje više od 160 Bošnjaka u selu Grabovica kod Kotor Varoši u novembru 1992. godine. Među ubijenima su njegov otac i amidža.
Elvedin Pašić danas živi u Americi. Tri puta je svjedočio na haškim suđenjima srpskim čelnicima. Rođen je u većinski muslimanskom selu Hrvaćani kod Kotor Varoši, između Banje Luke i Travnika. Elvedin je s porodicom morao pobjeći iz svoje kuće kad su u junu 1992. srpske snage granatirale selo. Njegovim svjedočenjem tužilaštvo je željelo prikazati obrazac postupanja 1992. sa stanovništvom nesrpske nacionalnosti u dvadesetak općina u kojima je rukovodstvo bosanskih Srba preuzelo vlast.
Pašić je opisao susret s Mladićem, otkrivši kako se ponašao tokom suđenja i njegovog svjedočenja, a kojem će danas u Hagu biti izrečena pravosnažna presuda.
– Proces je počeo sa Tužilaštvom i ispitivanjem. Sve dok sam pričao i odgovarao na pitanja o mom prisjećanju na 1992. godinu, kada su srpski dobrovoljci, JNA, mještani i Vojska Republike Srpske napali moje selo Hrvaćane i okolna sela na drugi dan Bajrama, Mladić nije imao direktni kontakt ili komentar sa mnom. Par put kada sam pogledao na njegovu stranu, bio je spuštene glave i trljao je čelo. Nisam imao strah od njega ili da me je neka panika hvatala. Ali, biti u istoj prostoriji s nekim ko je odgovoran za nestanak mog babe, amidže, bližih i daljih rođaka i svih nestalih za kojima se i danas traga je veoma teška i komplikovana stvar. Nekad pomislim da li je ovo sve potrebno, koliko puta trebam reći, posvjedočit, izreći sve to, preživjeti da bih dokazao i rekao istinu o svemu što sam preživio. Koliko treba reći da bi se zločinac i monstrum kao što je Mladić osudio i presudilo da je kriv i odgovoran za nestanak mojih najmiliji. Snaga, želja i nada da će neko dobre duše i ljudskosti ko zna za masovnu grobnicu od nestalih 162 i više Bošnjaka sa područja Kotor Varoši doći i dati informacije gdje su pokopani, pobijedi – pričao je u ekskluzivnom razgovoru Pašić.
Sistematski isplanirano, organizovano i urađeno
Osvrnuo se na konačnu presudu Mladiću, te kazao šta očekuje danas na sudu.
”Zločinac Mladić bi trebao da bude osuđen za genocid i u ostalim općinama kao što je osuđen i za genocid u Srebrenici. Apsolutno, presuda treba da bude takva. Znam da bi to bilo pravedno i realno za sve one koji su iz tih općina, a pogotovo za one koji su dali svoje živote i za one za kojima se još traga. Jer ovo je bilo sistematski isplanirano, organizovano i urađeno. U Hagu sam kazivao šta se događalo u Kotor Varoši, znači to je sjeverni dio Bosne i Hercegovine, a Srebrenica je istočno od Kotor Varoši, tako da je ovo sistematski i oraganizovano, planirano i urađeno od srpskih nadležnih, vojnih i vrhovnih vođa kao što je Mladić. Ja da mu sudim, Mladić bi dobio smrtnu kaznu – istakao je Pašić.
Pašić je zajedno s majkom krenuo u bijeg. Lutali su okolnim selima nekoliko mjeseci, a pri susretu s nekim srpskim komšijama i vojnicima bilo je i neugodnih situacija, kao i pitanja.
Svjedočio je u Hagu o tim momentima:
– Kud vi balije idete? – pitali su.
– U svoje selo Hrvaćane – odgovorila je svjedokova majka u ime pedesetak izbjeglica.
– Tamo više nema ništa. Možete ići samo u Tursku, ovo je Srbija – uzvratili su vojnici RS-a.
Pašić se prisjetio i kako je sve izgledalo kada su srpski vojnici upali u bošnjačka sela. Sve kuće su bile opljačkane i zapaljene, stoka pobijena… Put izbjeglištva morao je da se nastavi. Elvedin Pašić jedan je od hiljada stanovnika bosanskohercegovačkih opština čiju teritoriju su ratni čelnici RS-a nastojali učiniti etnički čistom. U tom cilju su snage pod komandom Ratka Mladića bezobzirno napadale sela i naselja u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati. Njegove jedinice su progonile civile ili ih odvodile u logore, a pojedinci su zatočene mučili i ubijali.
– Moje selo Hrvačani je udaljeno otprilike 13 kilometara od Kotor Varoši. Sredinom maja 1992. godine formirane su kolone srpskih vojnih vozila punih vojnika u okolici sela. Dana 12. juna, dva tenka, te 30 do 50 srpskih vojnika zauzeli su položaj na brdu iznad Hrvaćana. Drugi dan Bajrama napali su selo. Hrvaćani su imali oko 100 kuća muslimanskog stanovništva. Nakon intenzivnog noćnog granatiranja i pucanja, stanovništvo je u rane jutarnje sate moralo napustit selo i tražiti spasa u susjednom hrvatskom selu Plitska. U narednih nekoliko mjeseci moja familija i ja smo bježali iz sela u selo tražeći spas. Nažalost, gdje god smo došli nismo mogli da ostanemo dugo, zbog sigurnosnih razloga onih koji su nas primili, ili zbog opasnosti od napada i pada sela pod srpsku kontrolu. Bilo je dana kada smo bježali iz jednog sela u drugo jer su sela bila popaljena, stanovništvo pobijeno, rastjerano, odvedeno u logore i poubijano masovno, kao što je stanovništvo Hanifića zatvoreno u džamiju. Četnici su zapalili tu džamiju sa stanovništvom unutar džamije – svjedoči Pašić.
Navodi da je s majkom, kada se to desilo, bio u susjednom selu Brdo.
– Bježali smo u hrvatsko selo Biliće gdje su nam lokalci dali garažu da tu živimo privremeno. Nakon pada Bilića i mnogih drugih okolni sela Kotor Varoši bili smo prisiljeni da se prebacimo u zadnje uporište, selo Večići gdje smo se sastali sa brojnim stanovnicima susjednih sela. Tu sam našao babu koje je nakon pada Hrvaćana došao u Večiće gdje je boravio sve dok smo se mi prebacivali iz sela u selo. Neki ljudi su plaćali ogromne pare, Bošnjaci i Hrvati selili se sa prvim konvojem kada je krenuo prema Travniku iz Kotor Varoši. Mi nismo imali pare i nismo mogli da se iselimo tada. Čuli smo kada je konvoj otišao kako su četnici skidali maloljetnu djecu i starce, sve muško sa konvoja i vodili ih za Manjaču u logor – tvrdi Pašić.
Još nije pronašao oca
Navodi da se stanovništvo Večića odlučilo predati pet dana nakon potpisanog primirja sa srpskom stranom. Pašić, koji još nije pronašao oca, prisjetio se zadnjih trenutaka s njim provedenih. Jer, na tom putu bili su zarobljeni. U logoru su se i razdvojili zauvijek.
– Moji mama i babo su bili zabrinuti. Odlučili su da me pošalju sa babom preko šuma da idemo prema Travniku. Nažalost, proboj do Travnika nije bio uspješan. Dosta ljudi je poubijano, još se traga za nekima. Na tom putu bio sam zarobljen u Grabovici zajedno sa babom i mnogim rođacima, bližim i daljim. Najteži trenutci su mi bili kada sam se morao rastati sa babom u Grabovici. Prilikom postrojavanja srpski vojnici su nam naredili da legnemo kao sardine, jedan pored drugoga na stomak. Ležao sam između amidže i babe u trećem redu. Sjećam se da je bilo puno blata, teren je bio mokar. Ležao sam mirno dok mi je babo govorio tiho 'ne boj se sine, babo je tu'. Nakon dugotrajnog ispitivanja, iživljavanja i maltretiranja četnika nad zarobljenicima, jedan od starješina srpske vojske je viknu glasno da maloljetni, stariji i žene ustanemo odmah. Na trenutak nisam ni disao, bio sam uplašen, nisam ni mrdao. Nisam smio, a ni htio da napustim babu. Nakon zadnjeg zahtjeva vojnog starješine amidža je progovorio i rekao 'ustaj sine, ustaj odmah, preživjet ćeš'. Tada sam ustao i krenuo sa grupom koja je već bila ustala i kretala se prema cesti. To mi je bio zadnji trenutak sa babom, amidžom i familijom za kojima još tragamo – govorio se Pašić.
Potresan svjedokov opis rastanka sa zatočenim ocem rasplakao je svojevremeno i sudsku prevoditeljicu u Hagu.
– Pogledao sam i vidio sam s desne strane, na drugom katu ruka. Ruka koja je mahala. Nisam vidio tijelo, ali sam vidio ruku kako maše. I tu ruku vidim u mojim snovima – prisjetio se Pašić najtežih trenutaka u životu.
Dodaje kako je u nadi i neizvjesnosti teško živjeti.
– Vjerovanje u Allaha dž.š. daje mi snagu i smiraj. Znam da je moj babo džennetlija i mnogi oni za kojima se traga. Ali, čovjek nekada čuje i živi u nadi da su možda još živi. Sve dok se ne nađu svi oni koji su nestali u Grabovici čovjek nije u stanju da se pomiri sa sudbinom. Jer, moj babo i svi oni koji su nestali zaslužuju to. Zaslužuju da im se dženaza klanja i proući Fatiha. Moja djeca mi daju snage da idem dalje, da živim dalje. Svaki dan provodeći s njima podsjeća me na dane koje sam provodio sa svojim babom. Presuda Mladiću za genocid u svim opštinama će mi dati snage da živim dalje – kazao je Pašić.
Stava je da nije samo Mladić taj koji treba odgovarati za zlodjela, ubistva, progone… Agresor, lideri ali svi oni koji podržavaju taj režim su krivi za sva zlodjela počinjena na tlu BiH.
– U mom kraju, Kotor Varoši, imali smo komšije koji su prije rata govorili 'mi smo komšije, ne bojte se ničega, tu smo da se pomognemo i pazimo'. Kada je rat počeo u svim ovim zlodjelima učestvovali su njihovi lideri, generali kao što je Mladić. Mislim, doživotan zatvor bez privilegija je dovoljno za mene. Volio bih kad bi narod mogao da odluči i presudi zločincu kao što je Mladić. To bi bilo najrealnije – rekao je Pašić.
U tom slučaju, ponavlja, pravedna presuda bi bila smrtna kazna. Time bi bila zadovoljena pravda za sve žrtve.
– Ali znamo da Međunarodni sud ima samo doživotnu kaznu za osuđenog. Zato, doživotna kazna zatvora bez privilegija, za mene, bila bi zadovoljena i umjereno pravedna. Isto tako, mislim da je pravda time zadovoljena za sve žrtve i one preživjele koji su bili izloženi zlodjelima – stava je Pašić.
Naglašava da u ratu nikada nije sreo Mldića, niti je znao ko je on. Ali, na svojoj koži osjetio je strahote, vidio smrt, susreo se sa ubistvima, bio u logoru, ostao bez najmilijih.
Monstrumi za koje ovaj prelijepi svijet nije mjesto
– Mladić, ali i Radovan Karadžić, Željko Ražnjatović Arkan, Slobodan Milošević… su monstrumi, zlikovci i bića za koje ovaj prelijepi svijet nije mjesto. Njihova mržnja, zulum i motivacija za ostvarenje nečega sto je nemoguće je kao horor film. Samo ne mogu da zamislim kako ljudsko biće može da ima u sebi toliko mržnje, posjeduje toliko zuluma i zavidnosti samo zato što je njegov komšija druge vjere i drugog običaja i da toliko ubistava počine da bi ostvarili nešto što je nemoguće – istakao je Pašić.
Zbog svega što se desilo, svega što je doživio na svojoj koži, ali i patnje i bola koji ne jenjava, poručuje:
– Naša je dužnost da se priča, podsjeća i podučava naša mladost o događajima iz 90-tih godina prošlog vijeka. To dugujemo svim našim žrtvama, našim majkama, očevima… Zbog starih smo dužni govoriti istinu, tražiti pravdu za sva ta zla koja smo preživjeli zajedno sa njima. Vrlo dobro znamo sta je Hitler uradio u Drugom svjetskom ratu sa Jevrejima i koja je njegova motivacija bila. Kako je to zabilježeno u historiji, isto tako i mi smo dužni da objasnimo, napominjemo i kažemo našim mladima šta se to tačno desilo, ko je bio agresor, a ko je bio žrtva.
To naša djeca, ali i cijeli svijet trebaju da znaju, a ne da se podmeće kako je to bio građanski rat i da su svi stradali. Vrlo dobro znamo da je to bila srpska agresija na BiH i da su poglavari kao što je Mladić, Karadžić, Plavšić, Milošević, Krajišnik imali namjeru da odvedu muslimanski narod sa područje BiH u nestanak. Kao dječak sam osjetio to i preživio. A što se tiče zločinaca neka znaju 'ničija nije do zore sijala'. Pravda i dobro uvijek pobjedi zlo, tako da hvala Bogu ima sistem, ima dobrih ljudi koji pravdu i dobro cijene, podržavaju i rade na tome da se zločincima stane u kraj, da se dovedu pred pravdu i kazne.
"Suđenje Ratku Mladiću" ("The Trial of Ratko Mladić") je film koji prikazuje potresna svjedočenja na sudu u Hagu. Prvi svjedok na suđenju Mladiću bio je Elvedin Pašić koji je preživio masakr u selu kod Kotor Varoši.
U emotivnom svjedočenju Pašić je ponovo proživljavao traumu, moleći da mu pomognu naći oca.
– Nadam se da će se neko nakon ovog mog svjedočenja i razgovora s vama odazvati da se moj babo i ostali iz Grabovice pronađu. Da klanjam svome babi dženazu dok sam živ – rekao je Pašić.
11:40: Posebne COVID mjere
Akreditovano je oko 80 novinarskih ekipa, međutim zbog mjera zaštite neće biti moguće praćenje iz galerije same sudnice, već isključivo iz lobbyja zgrade i šatora na ulazu u Mehanizam.
Tamo će biti obezbijeđen prenos uz 30 minuta kašnjenja.
Predstavnici udruženja žrtava će presudu moći pratiti iz posebnih prostorija unutar samog Suda.
11:12 Osmanović: Sav civilizacijski svijet očekuje da prvostepena presuda bude potvrđena
Potpredsjednik SDA Adil Osmanović u izjavi za BUKU kaže kako on, i "sav civilizacijski svijet", očekuje da prvostepena presuda bude potvrđena.
„Bilo bi dobro da se presuda proširi na šest opština, među kojima je i Kotor Varoš, Vlasenica, Prijedor. E sad, je li to realno, ne znam, ali ono što bih rekao, minimum minimuma je da se prvostepena presuda: doživotni zatvor i genocid potvrdi“, kazao je Osmanović.
11: 00 Nikšić za BUKU: ealno je očekivati potvrđivanje prvostepene presude
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić kaže kako očekuje da presuda potvrdi činjenično stanje.
“Činjenica je da je Ratko Mladić jedna od najodgovornijih osoba za genocid i druge masovne zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini, zbog kojih bi morao biti osuđen na doživotni zatvor. Zato mislim da je realno očekivati potvrđivanje prvostepene presude, unatoč zabrinutosti zbog istupa pojedinih sudija uključenih u proces, čiji stavovi djeluju više kao iznuđene političke konstrukcije nego kao osvrt na utvrđeno činjenično stanje. Vjerujem ipak da će takvi neobjektivni ili pristrasni glasovi ostati u manjini”, izjavio je Nermin Nikšić za BUKU
10: 30 Borenović: Selektivnost Haškog suda
Lider PDP-a Branislav Borenović kaže da je Haški sud više puta pokazao selektivnost pri dijeljenju pravde, izričući drakonske kazne isključivo Srbima.
“Što ne mogu da prihvatim kao činjenicu, uprkos uvažavanju svake žrtve bilo kojeg naroda. Nakon tužnog i užasnog rata koji smo prošli, Haški tribunal je godinama pravio još veći jaz, ne doprinoseći pomirenju, a mnoge žrtve, prije svega srpske, nisu dočekale pravdu. Nadam se da će na kraju svog puta, ovaj sud uvažiti činjenice izvedene u drugostepenom postupku i ipak pokazati da može biti sud pravde, a ne politike. Očekujem da se kazna doživotnog zatvora generalnu Ratku Mladiću, izrečena u prvostepenom postupku sutrašnjim izricanjem konačne presude ospori, i da će se pokazati da mnoge optužbe prezentovane pri izricanju prvostepene presude jednostavno ne stoje”, kazao je Borenović za BUKU.
10: 20 Nešić: O genocidu ne možemo govoriti
Nenad Nešić, predsjednik DNS-a rekao je za BUKU kako u ovom trenutku, imajući u vidu svu težinu koju nosi porodica Mladić, iskazao bih poštovanje i prepustio bih očekivanja i komentarisanje njima. Gospodin Darko Mladić, sin Ratka Mladića, očekuje da presuda bude oslobađajuća, a o drugim ishodima i reakcijama razmišljaće ako bude drugačija.“
Nenad Nešić kaže da nijedan sud u istoriji nije sudio kolektivima već pojedincima, a da se u BiH pokušava etiketirati cijeli narod. Na pitanje da li će u slučaju potvrde prvostepene presude biti lakše priznati genocid odgovara kako se on nije ni desio.
“Uostalom, ja sam pravnik, ako pogledate međunarodnopravnu definiciju genocida, jasno je kao dan da o genocidu ne možemo govoriti. Ta definicija uključuje i trajno uništenje etničke, rasne ili vjerske grupe kroz onemogućavanje biološke reprodukcije te grupe. Ako su žene i djeca preživjeli, i hvala Bogu da jesu, jasno je da ne može biti riječi o genocidu”, dodao je Nešić.
10:00 Dodik: Mladić je za mene častan čovjek, nisam optimističan
Milorad Dodik, gostujući u emisiji "Ćirilica" rekao je da ne zna da li se jedan Srbin vratio u Sarajevo, mislim da je Goran Bregovoć jedini od viđenijih pričao o tome.
"Mi smo imali stahovit pritisak, samo su se nizali naši zločini. Preko 8.000 ljudi je je bilo navodno stradalo u Zvorniku. Zato su samo govorili period od 11-18 jula, a da su uzeli period poslije toga bilo bi tu i preko 3.000 ubijenih Srba. Što se tiče pravosuđa u BiH odlučni su u tome da optuže sve članove vojske RS. Interesnatno je šta će biti sa presudom Ratka Mladića. On je za mene častan čovjek, on nije čovjek koji ne bi ni u emotivnom rastrojstu uradio ono što mu se stavlja na teret. Ja nisam optimističan po pitanju presude, volio bih da budem iznenađen. Bio sam svjedok odbrane Mladiću i nakon toga sam dobio sankcije od Amerike. Kasnije sam svjedočio i Karadžiću. Amerika mi to nije oprostila" – rekao je Dodik.
08:00 U Banjaluci transparent podrške Mladiću
Podsjetimo, optužnica Haškog tužilaštva Ratka Mladića kao jednog od ključnih aktera udruženih zločinačkih poduhvata (UZP) u BiH, između ostalog, tereti za namjeru trajnog uklanjanja/progona Bošnjaka, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva s velikih dijelova Bosne i Hercegovine.
Dugo vremena najtraženiji haški optuženik je, uz genocid, optužen i za progone na političkoj i vjerskoj osnovi, za istrebljenje i ubistva, deportacije, nečovječna djela, napade na civilno stanovništvo i njihovo teroriziranje kao i za uzimanje pripadnika UN za taoce u maju i junu 1995. godine.
Haški tribunal (ICTY) je Mladića u prvostepenom postupku oglasio krivim za kršenje odredbi Međunarodnog humanitarnog prava kao i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Pretresno vijeće ICTY-ja je onda zaključilo da je Mladić zločine u BiH počinio sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka poduhvata.
Naime, prvostepenom presudom od 22. novembra 2017. godine Ratko Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora po deset od ukupno jedanaest tačaka optužnice i to zbog genocida (po jednoj tački), zločina protiv čovječnosti (po pet tačaka) i za ratne zločine (po četiri tačke), ali ne i za genocid u šest bh. općina tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici.
Konkretno, oglašen je krivim i osuđen za genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, najteži zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, kao i za progone Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
ICTY je u vezi sa genocidom počinjenim u i oko Srebrenice utvrdio da su snage bosanskih Srba poduzele mjere smaknuća na hiljade Bošnjaka iz Srebrenice, neselektivno, kako bi izvršile zločin progona, uz ocjenu da neka od ubistava i smaknuća imaju obilježja istrebljenja.
Utvrđeno je i da određeni broj zločina za koje se Mladić tereti predstavljaju prisilno premještanje, te je zaključeno da su se sve radnje vezane uz Srebrenicu odvijale genocidno.
Vijeće, stoga, utvrđuje da zločin genocida, progona, istrebljenja, ubistva i nečovječnog i prisilnog postupanja jeste počinjen protiv Bošnjaka u i oko Srebrenice.
Pretresno vijeće ICTY-ja potvrdilo je da je u julu 1995. genocid počinjen u Srebrenici, ali ne i u šest drugih općina – Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici, gdje su potvrđeni zločini nad nesrpskim stanovništvom (Bošnjacima i Hrvatima). Takve zaključke prvostepeno vijeće donijelo je i u presudi bivšem predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću, koji je, u međuvremenu, osuđen na doživotni zatvor.
U vezi s gotovo četverogodišnjom opsadom glavnog grada Bosne i Hercegovine, Pretresno vijeće je zaključilo da su pripadnici VRS-a (Sarajevsko-romanijskog korpusa – SRK) namjeravali terorizirati stanovništvo Sarajeva te da je teroriziranje bilo primarna svrha snajperskog djelovanja i granatiranja.
Vijeće je razmotrilo prirodu, način, vrijeme, lokacije i trajanje tih snajperskih i artiljerijskih napada i konstatiralo da je namjera izvršilaca, koji su bili pripadnici SRK-a, bila da gađaju civile i da na neselektivan način granatiraju grad.
U vezi s tim, Vijeće je zaključilo da su pripadnici SRK-a počinili ubistvo, protivpravne napade na civile i teroriziranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja, te ubistva kao zločin protiv čovječnosti.
Između ostalog, utvrđeno je i da je Mladić lično komandovao granatiranjem Sarajeva, sudjelovao u odabiru ciljeva i naređivao da se vatra preusmjeri prema civilnom nesrpskom stanovništvu o čemu, između ostalog, svjedoči i javnosti poznata Mladićeva komanda: „Velušiće, tuci Velušiće… tamo nema srpskog življa mnogo“, višekratno emitirana putem medija.
Tačka optužnice koja se odnosi na uzimanje talaca opisuje situaciju u kojoj su srpske snage zarobile više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UN-a na različitim lokacijama.
U međuvremenu, Tužilaštvo MMKS-a u Hagu je, referirajući se na prvostepenu presudu, predložilo Žalbenom vijeću da usvoje njihovu žalbu i nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića proglase krivim po još jednoj tački optužnice za genocid u općinama – Foča, Kotor Varoš, Ključ, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica 1992. godine.
Istovremeno, Mladićevi advokati zatražili su od Žalbenog vijeća da ga oslobodi optužbi, ustvrdivši da je Pretresno vijeće ICTY-a pogriješilo kada je Mladića proglasilo krivim jer nije uzelo u obzir “validne, neposredne dokaze, koji potvrđuju da nije kriv za optužbe za koje se tereti”.
Žalbe na prvostepenu presudu iznesene su u augustu 2020. godine, nakon dva odgađanja – prvi put zbog Mladićeve operacije, a drugi zbog pandemije koronavirusa, jer je bio otežan dolazak nekih sudija u Den Haag, a što je dovelo i do prolongiranja izricanja konačne odluke u ovom predmetu u kojem je suđenje počelo 2012. godine.
Prema utvrđenoj proceduri, Žalbeno vijeće može prvostepenu presudu da potvrdi u cijelosti, da je u nekom dijelu preinači, ili da je ukine i naloži novo suđenje.
Tokom procesa protiv Mladića, koji je počeo 16. maja 2012. i trajao 530 dana, izvedena su 592 svjedoka, te predočeno oko 10.000 dokaznih materijala, a ICTY je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica.
Nakon što je u bijegu proveo gotovo 16 godina, on je uhapšen u Srbiji 26. maja 2011. i prebačen u ICTY, odnosno pritvorsku jedinicu u Scheveningenu 31. maja 2011. godine.
Prvu optužnicu protiv Mladića Haško tužilaštvo je podiglo 24. jula 1995. godine i nakon toga je, dok se on skrivao od suočavanja s pravdom, revidirana četiri puta. Posljednji put 16. decembra 2011. godine, a u svrhu što efikasnijeg suđenja, pa su u njoj (optužnici) zadržani samo najteži ratni zločini, počinjeni u Bosni i Hercegovini.