“Dosta je bilo zadivljeno zaprepaštenog promatranja koliko primitivizam i divljaštvo umiju da budu glasni i tom svojom glasnoćom da prikrivaju pljačku i razaranje materijalnog i kulturnog dobra. Dosta je bilo kukanja i nostalgije. Vrijeme je da budemo glasniji. Najvažnija pitanja su kakvu Banjaluku, kakve gradove i zemlje ćemo si napraviti i kako”.
Marko Dejanović, novinar i književnik
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/dosta-je-bilo-kukanja-i-nostalgije
“Banjaluka, prije svega, ima problem palanke koja uživa status „velikog grada“. To je, u najvećoj mjeri, jedno duboko patrijarhalno društvo koje vam nameće uloge od samog rođenja. Drugi problem je nametanje vrijednosti koje su pogrešne – vrijediš onoliko koliko zarađuješ. Treća stvar je neosvještenost o sopstvenim građanskim pravima. Ne postoji kultura protesta. Ljudi misle da, ako žele nešto da promijene, moraju da osnuju stranku. To je tragikomično”.
Lana Bastašić, književnica
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/ratbrend
Prag tolerancije ovdašnjih građana prema političarima i neriješenim egzistencijalnim pitanjima je za Ginisovu knjigu rekorda! Ipak, čini mi se da iluzionarsko, hudinijevsko skretanje pažnje sa određenih problema neće moći još dugo da se održi. Glad ne razlikuje etnicitete niti prepoznaje nacionalne simbole.
Berislav Blagojević, književnik
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/glad-ne-razlikuje-etnicitete
“Kultura u RS preživljava, tako da ne može biti govora o kulturnoj strategiji. Mora se uspostaviti sistem i odlučiti da li nam je npr. bitnije dovesti jednom godišnje balet u Banjaluku i podijeliti karte za tu predstavu ili uložiti taj novac u otkup knjiga za biblioteke, ili napraviti atelje za sikare. Moraju se rangirati projekti po značaju i važnosti za RS. Žao mi je kad vidim koliko kreativnog potencijala mladih ljudi propada jer o njihovom angažmanu odlučuju ljudi koji nisu profesionalci i koji ne prate šta se dešava na svjetskom nivou. S druge strane, dostupnost raznih medija omogućava im da se izraze i mimo institucija kulture i u tom slučaju oni redovno pobjeđuju. Institucije bi trebalo da se otimaju za takve ljude, a ne za poslušnike i poltrone”.
Ljubiša Savanović, glumac
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/savanovic-intervju
“Ljudi se ne bore za određene stvari, jer su u strahu da će izgubiti posao da će biti izopšteni i slično. U nekim situacijama, možda je rizik prevelik, pa su i zbog toga pasivni. Ponekad imam osjeća da su ljudima ruke zavezane i da ne mogu sebi da dozvole rizik da se bore za određenu ideju, a da niko ne stoji iza njih, jer je jako teško sam se boriti”
Sandra Dukić, umjetnica
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/ljudi-sandra
“Danas su umjetnici frustrirani zbog ovakvog katastrofalnog odnosa prema njima i prema onome čime se ti ljudi bave. Moje je iskustvo negativno prema svim pokrenutim inicijativama za promjene u kulturnom životu grada Banjaluke i RS, što od samih umjetnika i organizacija iz kojih dolaze, što od (ne)odgovornih. Nevjerovatno je da svi podržavaju nerad i boje se novih ideja”
Mario Lukajić, glumac
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/index.php/lukajicintervju
“Prije ili kasnije moraćemo početi slušati ono što drugi pričaju. Tu se moramo čuvati da ne upadnemo u liberalnu klopku koja zagovara dijalog sa distinktivnih nacionalnih pozicija. Dijalog postaje produktivan i ima smisla tek kad nacionalna dimenzija nema primat kao osnovna ljudska identifikacija, odnosno da ne razgovaramo kao Slovenac sa Srbinom ili Hrvatom ili Bošnjakom, nego da razgovaramo kao pripadnici istih socijalnih tokova koji se mogu osjetiti na cijeloj evropskoj periferiji”
Primož Krašovec, kulturolog
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/krasovec-intervju
“Veoma je teško ostati svoj i baviti se uopšte suštinom i čovjeka i muzike i bilo čega, jer je život jako ubrzan. Ljudi priznaju samo neke “konkretne” rezultate, očekuju neki instant proizvod koji može odmah da se plasira na tržište. Ljudi sve manje imaju strpljenja da uživaju u razvoju nekog projekta. Sve je kao nes kafa, staviš prah u čašu, sipaš vruću vodu i ona je odmah gotova. Ljudi su prestali da piju domaću kafu. Zašto? Pa, voda mora da provri, pa onda moraš da sipaš kafu, pa da sačekaš da prokuva, potom da sipaš šećer… A sad se traži da sve bude gotovo, da sve bude na “svjetskom” nivou. Dehumanizovani smo, moramo biti kao roboti, mašine za proizvodnju para i rezultata”.
Petar Topalović, muzičar
Link ka cijelom tekstu : http://6yka.com/topalovicintervju
“Mediji u nekim našim sredinama, sa nekim rijetkim iznimkama, su sve više kretenski mediji, jer kad govorimo o medijima moramo imati u vidu pitanje ekonomije i sve veće hektike, kao i pitanje primitivnih politika na koje u veliku ruku pristajemo. U takvom okrilju te stereotipizacije su još uvijek u igri. Mada, u odnosu na prošlost, danas imamo veću političku korektnost, u smislu da je priča malo drugačija, ali kad se ona prouči, uviđa se da je matrica jako slična onoj ranijoj matrici koja je bila prisutna”.
Franc Trček, sociolog
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/mediji-su-sve-vie-kretenski
“Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, naši studenti bi trebalo da odlaze, borave, uče i istražuju na drugim univerzitetima u inostranstvu, ali mora važiti i obratno. Dakle, da mladi ljudi sa tih univerziteta dolaze ovamo. Kod nas je prohodnost, nažalost, ovakva: 99% naših studenata želi, a rijetki i uspijevaju da odu, prije svega na zapadne univerzitete. A, obratno, po podacima iz Evropske Unije, to su simbolične cifre, koliko njihovih studenata studira na bosanskohercegovačkim univerzitetima. Najčešće je riječ o 2, 3, 4, studenta godišnje”
Miodrag Živanović, profesor
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/miodrag-ivanovi-bolonja-propast-visokog-obrazovanja
“Kad jedan narod ima preživljen rat sa svim njegovim strahotama, njegova sjećanja su zanavijek bremenita. U prirodi je ljudskoj da briše ružno, a pamti lijepo. Nešto se da izbrisati, ode samo, a da te i ne pita. Ode, da bi te u životu sačuvalo. A nešto ostane, upiše ti se u mozak, u srce, u dušu, ostaje kao uklesano u kamen – opet bez pitanja. Smiješ se, ali ti osmijeh skrati neka misao na prošlo vrijeme”.
Radmila Smiljanić, glumica i dramaturginja
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/naa-sjeanja-su-zauvijek-bremenita
“Fascinantno je kako je naše društvo uspjelo da degradaciju ukusa pretvori u svoj maksimum i najcjenjenije obilježje. Odsustvo elementarne pristojnosti u svakome segmentu života potpuno je zapanjujuće. Kultura govora, jedenja, vožnje automobila, kultura seksualnosti, komunikacije – sve je dovedeno do krajnje granice neukusa. Često uzimam primjer – da se naplaćuje parking ispred bolnice u Prijedoru! To je toliko amoralno i neshvatljivo da ostajem bez riječi”
Darko Cvijetić, pjesnik i glumac
Link ka cijelom tekstu : http://www.6yka.com/cvijesti-intervju
Vezani tekstovi : BUKA u 2011. godini – Kukanje je opravdanje za nerad!
2011. godina – Iz dupeta u glavu?