Početkom godine Buka je pisala kako je Sud BiH proglasio dijelove člana 49 Poslovnika VSTV-a BiH nezakonitim.
Sud je tada ukinuo odredbu člana 49. stava 5. tačke b) i c), a koji se odnose na uslove za imenovanje na pravosudne funkcije.
Poslovnikom VSTV-a iz 2013. uvedeni su dodatni kriteriji za imenovanje sudija i tužilaca, a jedan od spornih dijelova odnosno diskrimiantornih odredbi je da npr tužilac ili sudija mora raditi na istom radnom mjestu čak pet godina da bi mogao konkurisati na novo radno mjesto.
Ukinuti dijelovi člana 49. stav 5 pet glasili su „bez obzira na broj bodova ostvaren po kriteriju stručnosti, kandidat neće biti pozvan na razgovor ukoliko je:
b) nosilac pravosudne funkcije, a na poziciji s koje se prijavljuje proveo je manje od pet godina, računajući do dana isteka roka za podnošenje prijava;
c) predsjednik suda ili glavni tužilac, a prijavio se za upražnjenu poziciju za vrijeme trajanja prvog mandata na koji je imenovan“.
U ponovljenom postupku Sud BiH je presudom od 5. avgusta 2025. donio istu presudu po zahtjevu koji su podnijeli nosioci pravosudnih funkcija: Boris Sunarić, Miljan Vasić, David Derajić, Danijel Jovanović, Tijana Čulić, Slaviša Marić, Kemal Bekrić, Igor Roić, Alma Salkić Mijić, Miroslav Savić, Jasmina Habul, Maja Govedarica i Miodrag Jovanović praktično donio identičnu presudu.
Advokat žalitelja Dragan Đukić za Buku kaže da je svrha donošenja predmetne odredbe Poslovnika bila da se smanji fluktuacija kandidata iz jednog suda ili tužilaštva u drugi sud ili tužilaštvo, te određivanje lojalnosti nosioca pravosudne funkcije instituciji, a ne poziciji na koju je imenovan.
“Dakle, nosilac pravosudne funkcije izabran u jedan sud ili tužilaštvo bi po navedenoj odredbi morao provesti najmanje pet godina na toj funkciji, prije nego što dalje napreduje, što je apsurdno”, pojašnjava Đukić.
Tako bi kandidati koji polože pravosudni ispit, ostvare određene godine iskustva mogli biti izabrani iako su lošije uradili testiranje u odnosu na navedene kandidate, te tako sprečeno da se najboljikandidati nađu na drugim pozicijamna”,
“Slikovito rečeno to bi značilo, da vi kao novinar ne možete da konkurišete na drugo radno mjesto, a za koje ste ispunili uslove po zakonu i bili najbolji na testiranju, ukoliko na navedenom mjestu novinara niste proveli pet godina, što je apsurdno”, dodaje Đukić.
On je mišljenja da je sud donio jedinu pravilnu i ispravnu odluku, te da je na pravilan i zakonit način postupao u donošenju naveden odluke.
“Samim tim, sud je pokazao da viši pravni akt mora biti iznad nižeg pravnog akta, odnosno da Zakon mora biti primjenjen u konkretnom slučaju, a ne Pravilnik VSTV.
Presuda će, ukoliko se bude primjenjivala, uvesti novu praksu prilikom imenovanja sudija i tužilaca, ta praksa će značiti da imenovanja moraju biti u skladu sa zakonom odnosno da se uslov od pet godina na jednom radnom mjestu mora ukinuti.
“Naime, ukidanjem ove diskrinminatorne odredbe stvorili su se uslovi da se primjeni navedeni Zakon za sve kandidate, te se izbjegava diskriminacija u odnosu na kandidate koji su nosioci pravosudne funkcije u odnosu na druge koji nisu. Sva buduća imenovanja ukoliko bude ostala na snazi navedena odluka morala bi da se provode po Zakonu”, dodaje Đukić.
VSTV se u odgovoru Sudu BiH žalio na neblagovremenost u podnošenju zahtjeva. No sud je to odbio.
Đukić pojašnjava da postoje pojedinačni pravni akt koji se pobija, te opšti pravni akt. Dakle, blagovremenost u podnošenju navedenog zahtjeva vezana je za pojedinačni pravni akt, a ne opšti kako to pravilno i sud konstatuje u svom obrazloženju.
“Pored toga, ovdje se ne radi o podnesenoj tužbi, kako to pokušava da predstavi VSTV BiH, već o podnesenom zahtjevu kako to i Sud BiH jasno i nedvosmisleno navodi. Samim tim, navedeni prigovori nisu niti imali pravnu težinu u ovoj pravnoj stvari.Ukliko bi sud zauzeo suprotan stav, to bi provredilo osnovno načelo načelo pravo pristupa sudu i pravo na pravično suđenje, s obzirom da se radi o opštem aktu, a ne o pojedinačnom upravnom aktu”, kaže Đukić.
Pojednostavljeno, pojedinačni akt je vezan za subjekta i povredu njegovog ličnog ili nekog drugog prava, a opšti akt je vezan za veći broj ljudi i na isti se ne mogu primjeniti navedeni rokovi.
Sve to otvara pitanje diskriminacije i zakonitosti dosadašnjih imenovanja.
“Pravo pitanje nije da li su bili diskriminatorni, već da su navedena pravila bila nezakonita. Tačno je da je navedena odredba bila diskriminatorna u pogledu nosioca pravosudne finkcije i ostalih kandidata. Dakle, nosioci pravosudnih funkcija nisu mogli da budu pozvani na razgovor iako bi možda uradili najbolje test i ostvarili najbolje rezultate, samo iz razloga što su nosioci pravosuđa i nemaju pet godina na poziciji sa koje se prijavlju, dok ostali kandidati nemaju tu zabranu. Gledajući sa naveden tačke jasno je da se radi o diskriminaciji u okviru istog posla. Međutim, ovdje treba istaći činjenicu ,što je po mom mišljenju bitnije, da je navedena odredba pravilnika nezakonita, odnosno suprotna je Zakonu o VSTV”, dodaje advokat Đukić.
Presudom je precizirano da su odredbama navedenog zakona propisani uslovi za navedene funkcije, ali ta odredba propisuje i druge uslove koje Zakon nije predvidio.
“Dakle, VSTV BiH postaje i zakonodavac s obzirom da navedena odredba Pravilnaka je u suprotnosti sa Zakonom. Možda navedena odluka dolazi i više sad do izražaja s obzirom da se ovakvom odlukom suda štiti Zakon, te se omogućava da najbolji kandidati budu izabrani kao nosioci sudske funkcije”, kaže Đukić.