Asja Čengić Kasumović diplomirala je poslovno upravljanje, smjer Marketing i PR komunikacije na Anglo American University u Pragu, a nakon toga je magistrirala komunikologiju-kulturologiju na Fakuletu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum u Beogradu. Asja ima dugogodišnje iskustvu u svijetu medija i odnosa sa javnošću, a sa njom smo za portal BUKA razgovarali o ženskim pravima, položaju žena, društvu u kojem živimo i sličnim temama.
Istovremeno radite na nekoliko poslova, kao PR konsultant, u Magacin Kabareu i trenutno živite na relaciji Sarajevo – Zagreb, gdje radite u UNICEF-u na pitanjima saradnje sa kompanijama. Možete li nam otkriti tajnu kako sve postižete?
Ne postoji neka velika tajna. Smatram da je ključ uspjeha u planiranju vremena, disciplini i izboru zanimanja. Moja konsultantska karijera počela je tek nakon petnaest godina rada, kada sam prirodno osjetila da posjedujem dovoljno znanja da bih mogla dalje sama. Istinski vjerujem u samozapošljavanje, ukoliko je moguće. Također, važno je i sa kim surađujete. Tim Magacin Kabarea je inspirativan, kreativan i sastavljen od velikih radnika. Naša saradnja je prerasla okvire posla. Mi smo jednostavno ljudi koji gledaju u istom smjeru i rade za zajednički cilj.
Šta je po Vama najvažnije za uspješan rad i uspješnu karijeru?
Primarno je zasukati rukave i raditi, a pri tome ne zaboraviti na privatni život. Nadalje, važno je planirati svoju karijeru, postavljati ciljeve i s vremena na vrijeme napraviti evaluaciju gdje smo i da li smo postigli ono što smo željeli. Naravno, okolnosti se mjenjaju, ali ako se držimo svog cilja, lako je napraviti male korekcije. Voljeti svoju profesiju je također ključno. Nije toliko važno gdje radimo, već da nas ono što radimo u potpunosti ispunjava.
Da li žene kod nas moraju da rade više i bolje da bi uspjele u poslu kojim se bave?
Činjenica je da je stopa nezaposlenosti žena veća nego muškaraca. Nadalje, živimo u društvu koje je i dalje tradicionalno orijentisano, tako da položaj žena u poslovnom svijetu nije lak. Često se suočavaju sa predrasudama i stereotipima, tako da je njihov trud da budu tu gdje jesu sigurno veći. Tu je i konstantno balansiranje između poslovnog i privatnog života, međutim, ne mislim da je ova problematika vezana isključivo za Bosnu i Hercegovinu, već za položaj žena generalno.
Kako biste ocijenila trenutno stanje kada je u pitanju poštivanje ženskih prava u BiH?
Smatram da je stanje vrlo alarmirajuće. Kao što sam već navela, veći je broj nezaposlenih žena nego muškaraca, visoka je i stopa nasilja u porodicama, zastupljenost žena u politici je veoma niska, a djevojke širom BiH napuštaju školu da bi se bavile kućanskim poslovima. Upravo pratim polemiku o pravima trudnica i porodilja koje su diskriminisane po različitim osnovama i pitam se da li su donosioci odluka uopšte svjesni da ne rade u interesu svih nas. Ustvari, mislim da trebamo prestati da se pitamo i početi postavljati pitanja.
Kada je u pitanju položaj žena u BiH, šta je ono što je po Vašem mišljenju najlošije, na čemu bi se hitno moralo raditi da se promijeni?
Sve ovo što sam navela su goruća pitanja položaja žena, međutim smatram da nije dovoljno fokusirati se samo i isključivo na ta pitanja. Muškarci u BiH također nisu u zavidnom položaju. Slika maskuliniteta u tranzicijskom društvu kao što je naše je iskrivljena. Muškarci balansiraju između savremenih modela ponašanja i tradicije, što neminovno rađa frustraciju. Onog trenutka kada shvatimo da smo u tom procesu zajedno, te da moramo imati jednaka prava i slobode, u tom trenutku ćemo biti na dobrom putu ka razvijenom društvu.
Koliko su politička elita i resorne institucije spremne da se suoče sa gender problematikom, pitanjem prava žena, ali i poboljšanja položaja žena?
U isto vrijeme kada budu spremni da se suoče da sekularnu državu imamo na papiru, a živimo u nesekularnom društvu. Puno je toga na papiru, pomaci su mali ili čak zanemarivi. Naravno, tu je i pitanje preuzimanja odgovornosti. U današnje vrijeme većina se koristi opštim mjestima, bez akcije, što ih po svakom pitanju rješava odgovornosti.
Da li je, prema Vašem mišljenju, dovoljan uticaj žena u bh društvu, u segmentima ekonomije, politike, obrazovanja? Kako promijeniti činjenicu da su čelni ljudi, oni koji donose važne odluke uglavnom muškarci?
Društvo koje isključuje jedan ili drugi spol ne može napredovati. Često se pitam zašto do sada nismo imali niti jednu ženu u Vijeću ministara ili na čelu neke od velikih korporacija. Međutim, ono što primjećujem je veći broj žena na čelu nevladinih organizacija koje se bore za sprovedbu politika u različitim sektorima i to jako dobro rade. Primjećujem i žene u politici čiji glas se čuje. Iskreno se nadam da će se taj trend održati i da će u narednim godinama jačati.
Kako gledate na mlađe generacije, može li se od njih očekivati promjena svijesti, razbijanje tradicionalnih okvira u kojima živimo?
Kada se spomene pitanje mladih uvijek se sjetim istraživanja „Glas tihe većine“ iz 2007. godine koji navodi da bi većina mladih napustila BiH kada bi imala priliku, dok starije generacije smatraju da su mladi najveća snaga države. Rekla bih, možda čak i slamka spasa. Biram da budem optimista i često srećem divne mlade ljude, ali prvenstveno me brine čemo smo ih naučili. Odrasli su u zemlji koja je postavljena na pogrešnim temeljima, gdje je nepotizam i korupcija svakodnevna stvar i put ka uspjehu. Njihovi roditelji su s pravom ljuti zbog gubitka socijalne stabilnosti, a tu ljutnju preuzimaju i mladi. Iskreno se nadam da će osvijestiti svoje stvarne mogućnosti i istraživati načine kako im može biti bolje. Društvena letargija je pogubna za razvoj mladog čovjeka.
U svojim intervjuima često ste isticali važnost školovanja i obrazovanja. Koliko se kod nas pridaje pažnje tom segmentu, jer čini se da su vrijednosti obrazovanja i učenja poljuljane?
U vremenu opšteg pojeftinjenja znanja i kulture, nije čudo da su vrijednosti obrazovanja i učenja poljuljane. Modernizacija obrazovnog sistema je nužna jer, u većini slučajeva, obrazovni sistem i dalje nalaže da se stečena znanja samo reprodukuju da bi se dobila dobra ocjena, bez brige da li smo u stanju da ih praktično primjenimo. Naš zastarjeli obrazovni sistem utiče i na kompetitivnost. Mi ne spremamo nove kadrove za savremena zanimanja koja su nužna na evropskom tržištu. Iskreno se nadam da političke stranke u svojim programima tretiraju ova pitanja, te da će se nakon oktobra pitanje reforme obrazovnog sistema staviti na listu prioriteta.
Možete li nam reći nešto više o svojim planovima i idejama za budući rad?
Ja sam komunikolog i kulturolog po svom habitusu i od toga ne mogu, niti želim pobjeći, tako da će to i u budućnosti ostati radijus mog kretanja.
Razgovarala Maja Isović
Vezan tekst
Buka intervju: Nevidljiva ruka patrijarhata i dalje steže
Više tekstova o ženskim pravima možete pročitati OVDJE