S obzirom na strašnu ratnu prošlost Bosne i Hercegovine u kojoj su počinjeni brojni ratni zločini motivisani mržnjom, u postratnom periodu potrebno je raditi na potpunom suočavanju sa mračnom stranom društva u BiH. U ovakvoj Bosni i Hercegovini stoga ne čudi da se mržnja smatra normalnom i opravdanom. Na njoj dobrim dijelom i danas počivaju kako međuetnički, tako i međuentitetski odnosi, a krivična djela počinjena s tom motivacijom, ukoliko ih je počinila sopstvena strana, gotovo su po pravilu praćena hladnom šutnjom, ignorisanjem ili pak negiranjem.
Malo je slučajeva u kojima su se građani javno ogradili od takvih postupaka, a da stvarnost bude još surovija, mržnja se nastoji medijski, javno i pojedinačno prenositi generacijski sa koljena na koljeno. Ovo je dominantan i vidljiv trend. U takvom kontekstu, veoma je važno shvatiti značaj i osjetljivost teme procesuiranja djela počinjenih iz mržnje i tako je i tretirati, sa pojačanom pažnjom i dijalogom, a ne guranjem pod tepih. Šutnja o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje, nepostojanje volje da se ona procesuiraju, te olako prelaženje preko mržnje kao motiva, opasno je i predstavlja tempiranu bombu. Pogotovo u usložnjenim društvima kao što je bosanskohercegovačko. Neophodno je ujediniti sve bitne karike društva, od onih koje će imati preventivno dejstvo do onih pravosudnih, koje će sankcionisati djela počinjena iz mržnje.
Prema opšte prihvaćenoj definiciji, krivično djelo počinjeno iz mržnje jeste krivično djelo koje je motivisano netrpeljivošću prema određenim grupama u društvu. Da bi jedno krivično djelo bilo okvalifikovano kao krivično djelo počinjeno iz mržnje, moraju biti ispunjena dva kriterijuma: djelo mora biti propisano kao krivično djelo u krivičnom zakonu i mora biti „motivisano predrasudom“.
Šta to zapravo znači? „Motivisano predrasudom“ znači da je počinilac izabrao žrtvu krivičnog djela na osnovu stvarne ili pretpostavljene „zaštićene karakteristike“. „Zaštićena karakteristika“ osnovna je karakteristika koja je zajednička za određenu grupu, kao što je rasa, religija, nacionalna pripadnost, jezik ili seksualna orijentacija.
Iz filma “Mržnja”
Krivično djelo počinjeno iz mržnje nije uslovljeno time da počinilac osjeća mržnju. Ono zahtijeva samo da je krivično djelo motivisano predrasudom. Krivično djelo počinjeno iz mržnje može biti u obliku oštećivanja imovine, napada, ubistva, ili bilo kojeg drugog krivičnog djela.
Kako se navodi na stranicama izvještaja misije OSCE BiH, krivična djela počinjena iz mržnje ugrožavaju same temelje društva. U izvještaju se iznose rezultati petogodišnjeg praćenja postupaka krivičnih djela počinjenih iz mržnje i incidenata motivisanih mržnjom u cijeloj Bosni i Hercegovini, a koje je provodila Misija OSCE-a. Paralelno sa tim, analizirala se usklađenost međunarodnih standarda i domaće prakse, a u vezi sa krivičnom odgovornošću za ovakve incidente. Razlog za objavljivanje ovog izvještaja leži u nepostojanju sveobuhvatnog vodiča, odnosno izvještaja o domaćem pravnom okviru i posljedičnim problemima u domaćoj praksi u radu na krivičnim djelima počinjenim iz mržnje.
Prema monitoringu Zločina počinjenih iz mržnje, koji je sprovodila misija OSCE-a BiH, krivična djela počinjena iz mržnje u BiH često su usmjerena protiv sljedećih kategorija stanovništva i objekata: povratničkih zajednica, koje su često izolirane i osjetljive, zatim vjerskih i sakralnih objekata, kao što su crkve, džamije i groblja, kao i privatne imovine povratnika ili članova manjinskih zajednica. Ovakva djela šalju snažnu poruku netrpeljivosti i izazivaju veliki strah i napetost. Žrtve ovih djela takođe su pripadnici seksualnih manjina, a napadi protiv njih se često dešavaju na javnim mjestima. Krivična djela motivisana mržnjom usmjerena su i protiv Roma.
Dio iz Monitor mržnje (Novembar 2013)
Kada je počinjeno djelo za koje se sumnja da je krivično djelo počinjeno iz mržnje, efikasni odgovori lokalne zajednice će uvjeriti zajednicu da se poduzimaju odgovarajući koraci i da se razumije učinak takvog incidenta, navodi se u monitoringu OSCE-a BiH. Efikasno procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje je važno kako bi se poslala poruka da takva krivična djela neće biti tolerisana.
Upravo na tragu ispitivanja mogućnosti i zakonskog okvira za procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje Analitika – Centar za društvena istraživanja objavio je krajem 2013. godine seriju publikacija u ovoj oblasti, uključujući i opsežnu analizu ove problematike pod nazivom ”Procesuiranje kaznenih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini: perspektiva tužitelja”, autora Marije Lučić-Ćatić i Amira Bajrića.
Ova publikacija nastala je kao rezultat projekta „Procesuiranje mržnje: prema usvajanju i implementaciji najboljih standarda i praksi Evropske unije u borbi protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje u BiH“, koji implementiraju Udruženje tužilaca Federacije BiH i Analitika.
Kao što je gore navedeno, sama motivisanost predrasudom znači da je počinilac izabrao oštećenog na osnovu određenih zaštićenih karakteristika.
Nakana zločina ili krivičnih djela počinjenih iz mržnje, navodi se u studiji, nije samo djelovanje spram oštećenog, već djelovanje prema grupi kojoj oštećeni pripada i čije zaštićene karakteristike dijeli.
”Nerijetko je sam oštećeni u suštini nevažan i zamjenjiv drugom osobom koja s njim dijeli jednake zaštićene karakteristike. U tom smislu, zločini iz mržnje su simbolični akti počinjeni sa ciljem demonstriranja stavova široj društvenoj zajednici. Ukratko, prilikom počinjenja zločina iz mržnje oštećene osobe su izabrane na osnovu onoga što one predstavljaju, a ne onoga tko one jesu. Poruka koja se ovim djelima prenosi je upućena ne samo oštećenom, nego i široj zajednici čiji je ona dio, te društvu u cjelini. Negativni utjecaj ovih djela se stoga povećava u situacijama kada su odnosi između etničkih, nacionalnih ili religijskih grupa već osjetljivi”, stoji u analizi autora Marije Lučić-Ćatić i Amira Bajrića.
Značajan negativni uticaj koji zločini iz mržnje (zločin iz mržnje je uobičajeni prevod sa engleskog jezika „hate crimes“ za djela motivisana netrpeljivošću prema određenim grupama u društvu ) mogu imati ne samo na oštećenika već i na širu društvenu zajednicu prepoznat je posljednjih godina i u bosanskohercegovačkom društvu, ali i zakonodavstvu.
Upravo iz navedenih razloga, donošenje i kontinuisano unapređivanje zakonskih odredbi koje inkriminiraju zločine iz mržnje nameće se kao imperativ. Naime, takve zakonske odredbe predstavljaju priznanje države o štetnosti međusobnih napada pripadnika različitih grupa koje u njoj žive.
Kako se navodi u ovoj analizi, za uspješno procesuiranje zločina iz mržnje u BiH nije dovoljno samo usvojiti odgovarajući pravni okvir, nego je potrebno riješiti i niz konkretnih problema kako bi se osigurala njegova implementacija i unaprijedilo procesuiranje zločina iz mržnje. S tim u vezi, a uzimajući u obzir postojeći zakonski okvir u ovoj oblasti u sve četiri jurisdikcije u BiH (BiH, Republika Srpska, Federacija BiH i Brčko Distrikt) ova studija je nastojala utvrditi koji su ključni problemi sa kojima se tužioci suočavaju prilikom procesuiranja, odnosno donošenja odluka o procesuiranju, zločina iz mržnje, te što je potrebno učiniti da se oni prevaziđu. Tako se kao problemi, a prema ovoj studiji, posebno ističu : neopravdano izostavljanje predrasude kao motiva u optužnicama i njihovo procesuiranje kao „običnih“ krivičnih djela, ili pak njihovo „spuštanje“ na prekršajni nivo.
Da bi se problematici pravnog okvira u BiH pristupilo ozbiljnije, bilo je potrebno pristupiti izmjenama i dopunama odredbi krivičnih zakona u entitetima te u Disktriktu Brčku. Prije bezmalo četiri godine usvojene su potrebne izmjene u Krivičnom zakonu Republike Srpske i Krivičnom zakonu Brčko distrikta BiH. Ove izmjene odnose se na krivična djela počinjena iz mržnje i pružaju jaču zakonsku osnovu agencijama za implementaciju zakona i pravosudnim organima da mogu vršiti odgovarajuće istrage i procesuirati krivična djela počinjena iz mržnje.
U Federaciji BiH situacija je potpuno drugačija. Tek krajem jula 2013. godine Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvaja tekst Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH, koji je uključivao i uvođenje zločina iz mržnje, međutim sam zakon nije usvojen na sjednici Doma naroda. Navedeni prijedlog tako se još uvijek nalazi u parlamentarnoj proceduri.
Prema dostupnim podacima, zločin iz mržnje je prema predloženim izmjenama Krivičnog zakona FBiH bio definisan kao “svako krivično djelo kod koga je pretežna ili isključiva pobuda za izvršenje bila mržnja, odnosno netrpeljivost ili predrasuda prema oštećenom licu koja je zasnovana na njegovom stvarnom ili pretpostavljenom ličnom svojstvu, odnosno ličnom svojstvu lica sa kojim se oštećeni dovodi u vezu, kao što je nacionalna, vjerska ili etnička pripadnost, boja kože, pol, seksualna orijentacija, invaliditet, zdravstveno stanje, rodni identitet ili neko drugo lično svojstvo”.
Iz Federalne uprave policije rečeno je kako u Krivičnom zakonu FBiH nije definisano krivično djelo počinjeno iz mržnje.
“Ukoliko ovo krivično djelo bude inkriminirano kroz izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH, bit će potrebna dodatna edukacija svih organa koji rade na provođenju zakona, kako bi takva djela bila prepoznata i procesuirana”, navode u Upravi policije Federacije BiH za naš portal.
Praksa u BiH – Okružno tužilaštvo Banjaluka i Tužilaštvo Distrikta Brčko
Krivičnim zakonom Republike Srpske, prema posljednjim izmjenama iz 16.8.2013. godine u 15. glavi u značenju izraza definisan je pojam zločina počinjenog iz mržnje, pa tako tačka 25. član 147. kaže da je djelo počinjeno iz mržnje ono koje je u potpunosti ili djelimično izvršeno zbog rasne nacionalne, ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualne orijentacije, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica.
“ Posmatrajući krivični zakon u njegovoj sveukupnosti, jasno proizilazi da pojedina krivična djela u Krivičnom zakonu imaju mržnju definisanu kao kvalifikatornu okolnost određenog djela. To je okolnost koja čini da djelo bude po kvalifikaciji teže. Tako recimo imamo krivično djelo “teška tjelesna povreda” koja kaže u članu 156. da je to djelo kada neko drugog teško tjelesno povrijedi, a za stav 1. prema tom članu je predviđena kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Ali kvalifikatorna okolnost mržnja kaže ko tešku tjelesnu povredu počini iz mržnje kazniće se od kaznom u trajanju od 1- 8 godina. Dakle zakon predviđa da ovo djelo ima mržnju kao kvalifikatornu okolnost i time je stroža kazna za to isto djelo, ali počinjeno iz mržnje”, kaže za BUKU Snježana Petković, tužiteljica Okružnog tužilaštva u Banjaluci.
Ona navodi i da je za krivično djelo ubistvo po članu 148. (“ko drugog liši života kazniće se zatvorom najmanje 5 godina”), mržnja takođe predviđena kao kvalifikatorna okolnost.
”Teško ubistvo, ko drugog liši života iz mržnje kazniće se kaznom od deset godina zatvora ili kaznom dugotrajnog zatvora “, kaže nam tužiteljica Okružnog tužilaštva u Banjaluci
“Određena krivična djela koje sam navela, ali i druga, naprimjer teška krađa, razbojnička krađa, oštećenje tuđe stvari poznaju ovu okolnost, dakle mržnju, kao kvalifikatornu i ukoliko su ova djela počinjena iz mržnje, zakon predviđa strožu kaznu”, kaže nam Snježana Petković.
Prema njenim riječima, druga situacija je kad je određeno krivično djelo počinjeno iz mržnje, a zakon to ne predviđa kao kvalifikatornu okolnost, pa tako prema djelu “laka tjelesna povreda” zakon ne predviđa mržnju kao kvalifikatornu okolnost. Ipak,ako tužilac u fazi istrage otkrije da je laka tjelesna povreda nanesena iz mržnje, to se može i treba cijeniti kod odmjeravanja kazne kao otežavajuća okolnost.
“To su te razlike kad je mržnja kvalifikatorna, a kad otežavajuća okolnost, odnosno kad to propisuje sam zakon i kad propisuje strožu kaznu ili kad je počinjeno krivično djelo za koje nije predviđena mržnja kao kvalifikatorna okolnost, onda se to cijeni kao otežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne, a što je svakako posao suda ”, dodaje Snježana Petković iz banjalučkog Okružnog tužilaštva.
Tužiteljica Okružnog tužilaštva u Banjaluci
Što se tiče same mržnje navedene u zakonskom nazivu krivičnog djela, u Krivičnom zakonu Republike Srspke postoji i krivično djelo “izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti”, propisano članom 294a.
”To je jedini član u kom je mržnja sadržana u nazivu djela i kad se time djelo označava”, navodi za BUKU tužiteljica Okružnog tužilaštva u Banjaluci.
Što se tiče procjene tužioca u vezi sa postavljanjem mržnje kao motiva za počinjenje krivičnog djela, naša sagovornica ističe da ta procjena zavisi od svake situacije pojedinačno i to se cijeni prema dokazima koji postoje za to konkretno krivično djelo.
”Ti dokazi mogu biti subjektivne ili objektivne prirode – subjektivni su iskazi svjedoka, a objektivni materijalni dokazi. Ukoliko tužilac iz tih činjenica izvlači zaključak da je djelo počinjeno iz mržnje, tražiće u samom postupku da se okolnost cijeni kao kvalifikatorna, a to je pobuda ili motiv iz kojeg je djelo počinjeno”, zaključuje za BUKU tužiteljica Okružnog tužilaštva u Banjaluci Snježana Petković.
Maja Đaković Vidović, portparolka ovog Tužilaštva, za BUKU kaže da je prema podacima Okružnog tužilaštva u Banjaluci, u 2013. godini ovo tužilaštvo za krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti podiglo u dva predmeta optužnice protiv dva lica, a u dva predmeta je donesena naredba o obustavi postupka protiv dva lica.
Zekerija Mujkanović, glavni tužilac Brčko disktrikta, kaže za BUKU da je ranije u krivičnom zakonodavstvu jedino govor mržnje bio propisan kao djelo izazivanja rasne i vjerske mržnje, razora i netrpeljivosti kao krivično djelo ove oblasti.
”Kada je o tome riječ, mi smo u periodu od 2004-2013. godine imali takvih šest predmeta protiv deset lica, uglavnom su izrečene osuđujuće presude. a u odnosu na tri lica čak i zatvorske kazne”, rekao je glavni tužilac Brčko disktrikta za BUKU.
Glavni tužilac Brčko distrikta
“Kada je riječ o zločinima počinjenim iz mržnje, oni su u domeni posljednih izmjena u zakonodavstvu Republike Srpske i Distrikta Brčko, dok ih još nema u krivičnom zakonodavstvu u Federaciji BiH i s obzirom na kratkoću takvih novih rješenja mi smo dosada imali samo jedan slučaj krivičnog djela počinjenog iz mržnje. To je bio kvalifikovani oblik djela teška tjelesna povreda i postupak je okončan oslobađajućom presudom protiv tog lica, ali ne zbog tog kvalifikatornog oblika djela počinjenog iz mržnje nego jednostavno nismo uspjeli dokazati krivicu optuženog”, kaže za BUKU Mujkanović.
Mujkanović nam je rekao kako su ove promjene u krivičnim zakonodavstvima, dakle sankcioniranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje na način da se uvode kvalifikatorni oblici određenih krivičnih djela, da se mržnja unosi kao otežavajuća okolnost kod izvršenja drugih djela gdje ne postoje kvalifikatorni oblici istih, potrebne ovoj zajednici.
“Jasno je da u našem okruženju iz raznih razloga dolazi do izvršenja ovakvih krivičnih djela, pogotovo u ovoj državi koja je složena i koja je država građana različitih nacionalnosti, različitih konfesija i mržnja se kao predrasuda može pojaviti kao motiv izvršenja krivičnih djela i ja duboko vjerujem da je procesuiranje ovih krivičnih djela sigurno na dobrobit bilo koje zajednice u BiH, pa tako i Brčko Disktrikta”, kaže za BUKU Mujkanović.
Iz izjava naših sagovornika lako je zaključiti da su Krivična zakonodavstva Republike Srpske i Distrikta Brčko prepoznala ovu problematiku, te su mržnji posvetili dodatnu pažnju prilikom odmjeravanja težine počinjenog djela.
Ignorisanje djela počinjenih iz mržnje i budućnost
Ukoliko se krivična djela počinjena iz mržnje ignorišu, te im se ne pridodaje potreban značaj u javnom diskursu, onda će bosanskohercegovačko društvo postati ono u kojem će vrijediti matrica da su takva djela prihvatljiva, da su ona postala normalna i da na njih ne reagujemo.
Tanja Topić, politička anlitičarka iz Banjaluke kaže kako izostanak reakcije i šutnja u vezi sa ovim krivičnim djelima imaju razarajuću moć, jer razaraju temeljne vrijednosti na kojima bi trebalo da počiva jedno civilizovano društvo, a gurana pod tepih, mržnja kao motiv za zlodjela kad tad može ponovo mogu buknuti, dobivajući šire razmjere.
“Potiskivanje istih, bez obzira na motivaciju i razloge zbog kojih se to čini, nije dobro. Ono sto se ne smije desiti jeste stvaranje utiska da počinioci takvih djela izmaknu kazni, jer smo i sami u zadnje dvije decenije prešli put u kojem smo zločince stavili na pijedestal nacionalnih heroja. Takva društva nikad ne ozdrave, ako ne razlikujemo dobro od zla, ako počinioce nastojimo zaštititi, a žrtve osuditi i krivično djelo nad njima opravdati. Želimo li (po)stati takvo društvo?”, pita se Tanja Topić.
Tanja Topić (Foto RSE)
U procesu adekvatnog tretiranja procesuiranja krivičnih djela počinjenih iz mržnje, ali i podizanja svijesti javnosti o potrebi dodatne pažnje prema ovim počinjenim djelima, moraju učestvovati sve karike društva, od pojedinca, porodice do institucija. Međutim, Topićeva napominje kako će to biti uzaludno ukoliko politika i oni koji su na vlasti govore govorom mržnje i netrpeljivosti. Svaka riječ politike je kao eksplozivna naprava, i sve dok politika ne počne odgovornije i odmjerenije birati svaku riječ koja se pusti u javnost, ova zemlja neće napraviti iskorak.
Svako krivično djelo počinjeno iz mržnje treba dobiti veliki medijski prostor i možda to pomogne kao jedna vrsta kolektivne terapije. Procesi promjene svijesti, naime, veoma su mukotrpni i često traju decenijama.