Na počecima svoje političke karijere Milorad Dodik nije bio najomiljeniji političar među strankama koje su prvenstveno zastupale srpske birače. Na vlasti se krajem devedesetih održao zahvaljujući međunarodnom intervencionizmu, a godinama koje su uslijedile brojne korupcionaške afere u redovima opozicije izazivale su šestoke kritike.
“Srpska demokratska stranka smatra da je najveća opasnost za Republiku Srpsku kriminal i korupcija”, govorio je 2013. predsjednik Narodne skupštine i političke stranke Ujedinjena Srpska Nenad Stevandić, u periodu kada je bio kadar SDS-a.
Govorio je i da loše vođenje Republike Srpske, čuvanje tajkuna povezanih sa vladajućom strukturom, slabe Republiku Srpsku, a ne međunarodni faktor.
Njegov partner i u opozicionim i u vladajućim klupama Dragan Čavić, dugogodišnji lider NDP-a prošao je sličan put kao Stevandić. Od Dodikovog kritičara do miljenika.
“Pokušava da bude predsjednik Republike. Ne uspjeva mu nažalost”, govorio je Čavić prije osam godina o predsjedniku Republike Srpske.
I Čavić i Stevandić danas snažno podržavaju Milorada Dodika gradeći njegov kult ličnost.
Ovo je kratki uvod u priču o tome kako se opoziciona borba u Republici Srpskoj razvodnjavala i slabila. Nismo zaboravili ni Obrena Petrovića, nekadašnjeg kadra SDS-a, koji je sada jedan od pulena SNSD-a, ali ga izdvajamo budući da je više Dodik napadao njega, nego Petrović Dodika.
Nazivan je i poturicom, ali knedle u grlu u nekim se tijelima političara lako gutaju. Vratimo se temi.
Neke od najjačih figura opozicije priklanjanjem SNSD-u i Dodiku lično oslabile su opozicionu borbu.
Stranke opozicije su godinama izbjegavale suprotstavljanje Dodiku u nekim temama strahujući od upotrebe Dodikovog oružja – nazivanja svojih neistomišljenika izdajnicima srpskog naroda.
Zato su brojni opozicionari ćutali kada je Dodik provodio besmislene odluke, pozive, referendume… Čak su i glasali za prijedloge njegovih zakona kojima se u suštini branio Dodik, a ne srpski narod.
Posljednja dešavanja nakon nepravosnažne presude Dodiku kojom je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija reaktivirala je Dodikove destruktivne politike.
Želi uspostaviti entitetski Visoki sudski i tužilački savjet, zabraniti rad Tužilaštva i Suda BiH, SIPA-e.
Sve to pokušava predstaviti kao odbranu Republike Srpske što je narativ koji je usvojio i javni servis koji suđenje pojedincu, Miloradu Dodiku predstavlja kao kolektivnu presudu što potvrđuje i naziv njihovog specijala “Srpska pred sudom.”
Ovaj put opozicija je izgleda prozrela Dodikove namjere i usudila se usprotiviti mu se.
Nisu glasali za zakone, smatraju ih opasnim i traže njihovo povlačenje. Nisu dugo čekali odgovor pa ih SNSD-ovi funkcioneri već etiketiraju kao “nazovi Srbi”.
Sve to otvara pitanja da li se opozicija konačno probudila.
Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić govoreći za Buku kaže kako je teško tvrditi da se opozicija konačno probudila.
Dio opozicionara svakako, mišljenja je, ali dio je nastavio borbu na način na koji su je vodili i do sada: vrlo uvjerljivo i opoziciono samouvjereno.
“Neki su počeli da se ponašaju zaglavljeni u prostoru između umišljenih političkih veličina, koje se vide u vlasti i kao dio trenutne pozicije, koja ih smješta u opozicione klupe. Neki prije podne oštro kritikuju poteze vlasti, popodne im pružaju slamku spasa i staju u odbranu vlasti. Valjda vođeni rukom iz nekih drugih susjednih centara”, kaže Topić.
Ocjenjuje da takvi moraju shvatiti da ne mogu biti opozicija u Republici Srpskoj i istovremeno slušati naloge onih koji od njih “traže nacionalno jedinstvo i podršku ovdašnjoj vlasti iz druge države.”
Politički analitičar Velizar Antić ocjenjuje da se opozicija u Republici Srpskoj ovog puta dobro postavila u čitavoj igri koju igra Milorad Dodik.
Dodaje da su jasno rekli da visoki predstavnik nema legalitet i legitimitet da donosi zakone u BiH i sa te strane im se ne može prigovoriti da su izdajnici ili da ruše RS.
Sa druge strane, pojašnjava, nisu ušli u igru Milorada Dodika da iskoristi čitavu situaciju oko suđenja pred Sudom BiH koji jeste legalan i legitiman da sudi čak i visoko pozicioniranim političarima.
“Nisu ušli u opasnu igru rušenja poretka i nisu podržali nelegalne zakone koji su izglasani u NSRS”, kaže Antić.
Topić uviđa da pojedini iz opozicionih redova na terenu djeluju i tako što koalicionim partnerima iz opozicionog saveza „otimaju“ ljude kako bi gradili sopstvenu infrastrukturu.
“Tako da je ta opoziciona scena prilično haotična, i ja bih prije govorila o pojedincima opozicionarima, jer je opozicija dosta rasuta. Jedina autentična istinska opoziciona snaga u Republici Srpskoj je Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića i pojedinci kao što je Igor Crnadak, dio Srpske demokratske stranke”, ocjenjuje Topić.
Snosi li opozicija dio krivice za realnost koju živimo?
Dugogodišnja uspavanost i inertnost opozicije, isključujući usamljene pojedince, pogodovala je Dodikovim potezima.
Tako je dio opozicije, taman dovoljan za dvotrećinsku većinu, pristajao na Dodikove igrarije. Poput one u kojoj su narodni poslanici, Srbi pritom, potvrdili veto člana Predsjednisštva BiH iz reda srpskog naroda.
Gradnja Pelješkog mosta, nedaleko od Neuma (FBiH), tako je proglašena štetnim po vitalni nacionalni interes srpskog naroda.
Ni danas nije jasno zašto most ugrožava bilo čiji, a kamoli srpski interes.
Na pitanje snosi li i opozicija dio odgovornosti za situaciju koju danas živimo, Topić odgovara da bismo bili nepošteni ako bismo teret krivnje za situaciju u kojoj živimo svalili na opoziciju.
“Možemo ih kritikovati što su godinama nastojali da se operu od „prljavštine izdajnika i neprijatelja“ koju im je nalijepila vlast, što su „koketirali“ sa vladajućim, što nisu istrajali u akcijama i protestima koje su najavljivali (ostaće na Trgu Krajine ili ispred RTRS-a) dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Pogriješili su što su olako prešli preko afere „dva papka“, što su iznevjerili grupu „Pravda za Davida“ zarad ličnih političkih ambicija pojedinaca”, kaže Topić.
Naglašava da je za stanje i situaciju u kojoj se nalazimo isključivo kriva vlast jer su opoziciji ruke vezane.
“Oni su mogli galamiti, predlagati, buniti se, ali nisu mogli protiv glasačke nadmoćne mašinerije u Narodnoj skupštini. Zbir ruku ih je nadjačao”, dodaje Topić.
Problem je što nisu nikada bile prihvaćene njihove inicijative.
“Dobri prijedlozi koji su išli za dobrobiti svih građana, u startu su bili odbačeni jer je jeres prihvatiti pogled i prijedloge opozicije.”
Analitičar Velizar Antić kaže da se opozicija do sada često „pecala“ na politiku koju je sprovodio Milorad Dodik.
Ocjenjuje da su bili dovedeni u poziciju da ukoliko ne podrže prijedloge vlasti u RS budu optuženi da su izdajnici iako ti predlozi nisu bili u interesu Republike Srpske već u interesu Milorada Dodika.
“Međutim, treba navesti i to da je bilo i do sada situacija kada opozicija nije podržavala sve prijedloge koji su dolazili od strane vlasti. U tim situacijama su bili pod žestokim optužbama, naročito od strane medija pod kontrolom vlasti, da su izdajnici i da rade protiv interesa Republike Srpske”, rekao je Antić za Buku.
Mogu li potezi opozicije mijenjati narative u režiji vlasti?
Izdajnik je svako onaj ko se ne slaže sa mnom. Tako bismo mogli sumirati stav lidera SNSD-a na svaki odgovor opozicije koji je neusklađen sa njegovim namjerama.
Posljednja kriza u kojoj opozicija odbija biti protagonistom mogla bi uticati i na promjenu narativa iz prve rečenice ispod podnaslova ovog teksta. Ali, hoće li?
“Ne verujem da će Milorad Dodik prekinuti sa ovom praksom. Ova politika mu je u prethodnih desetak godina donosila koristi na izborima i ne verujem da će se nje odreći preko noći”, pesimističan je Antić.
Međutim, dodaje Antić, mislim da mu je taj prostor jako sužen i da narod više ne veruje u tu priču o ugroženosti i opasnostima koje vrebaju sa svih strana i da nas samo Milorad Dodik može spasiti.
“Mislim da ta politika ima sve manje podrške i kod samih Dodikovih glasača, jer i oni žive u realnom svetu i vide kako oni sami žive a kako žive oni koji su u raznim „kombinacijama“ sa vrhom vlasti. Tako da verujem da će Dodik morati da traži neku drugu temu oko koje će graditi svoju politiku a da je ova tema izdajnika poprilično potrošena i ne verujem da će se građani i dalje na nju pecati kao što je to bio slučaj do sada”, mišljenja je sagovornik Buke.
Odgovor opozicije je jasan i konzistentan, ukoliko zaboravimo najmlađeg predsjednika političke stranke u redovima opozicije. Njegovi su potezi često politička personifikacija Vivaldijeva “Četiri doba”.
“Opozicija je u ovoj krizi zauzela jasan stav, sem lidera Partije demokratskog progresa, koji poziva na srpsko jedinstvo, pristaje na razgovore o promjeni ili donošenju novog Ustava, a onda se čudom čudi što vladajući SNSD učestvuje u donošenju budžeta na nivou države, i to u povećanju dijela sredstava za one institucije čije djelovanje je donošenjem zakona u NSRS suspendovano na teritoriji entiteta. Mislim da se unutar opozicije mora uspostaviti saglasnost oko jedinstvenog narativa, istovremeno i pozicioniranja, pa tek onda se može govoriti o uticaju na promjenu ili cementiranje postojećeg”, zaključuje Topić.