Emisija: Aktuelni razgovor
Glavna uloga: Milorad Dodik, naravno
Sporedne uloge: Nebojša Radmanović i Nikola Špirić
Glavna ženska uloga: Vanja Furtula
Statista: Rajko Kuzmanović
Žanr: Verbalno-nacionalistička onanija
Trajanje: 1 sat i 45 minuta
Zabrana: Emisija strogo zabranjena za gledanje svakom zdravorazumskom biću, osim u eksperimentalne svrhe, ali i tada obavezna dekontaminacija
Mjesto radnje: Novi studio RTRS-a, veličine omanjeg stadiona sa sveprisutnom trobojnicom i pripadajućom ikonografijom
Premijer Dodik samo što nije izdahnuo sinoć! To je valjda jedina, valjana i tačna informacija poslije sinoćne dvosatne onanije koju nam je priredila RTRS.
Grozničavo provjeravam svoju logistiku: papir i plajvaz-tu su, diktafon-snimač-uključen, grickalice-tu, otrov- sok, znan kao najpopularnije bezalkoholno piće-i ono tu. Dakle za džank spreman! Počinje!
Emisija kodnog naziva ,,Aktuelni razgovor“, pod voditeljskom palicom Vanje Furtule, zvijezde prošlogodišnjeg prelaznog TV-roka, počela je više-manje uobičajeno.
Prvi tim SNSD-a, bez Radojičića i Vasića, a sa pridruženim članom, Predsjednikom Kuzmanovićem, počeo je tekmu laganim petingom Kuzmanovića. Očekivano.
Starina, vd. Predsjednik i akademik, rekao je kako je Srpska pravna, ustavna i državotvorna kategorija. Neočekivano, zaprepaštenom puku je saopštio da se ,,pojačava volja za postojanje Srpske“, šta god to značilo. Sve u svemu, u sat i 45 minuta, čuli smo njegov bensedinski glas čitavih 7 minuta. Negdje u drugoj polovini emisije oglasio se Predsjednik, sjećanjima na 1992. i Kutiljerov plan, ničim izazvan, što je izazvalo čuđenje trojke+Furtule u studiju, te je ućutao.
I previše za raju. Ništa više nije rekao, valjda. Ili je to što je rekao odzvanjalo gluhoćom. Kako god.
Radmanović, neobično nasmijan i vedar, nadovezao se galimatijasom opštih mjesta, iz sarajevske vizure, kako mu i priliči. Onda je i on, kako mu Bog SNSD-a zapovijeda, lupio- ,,Nije teško braniti Srpsku, ali i jeste“, čisto da malo razbudi glupošću polupokisli plebs. Stigao je i da se pohvali kako je u Predsjedništvu BiH čak 15 puta uložio veto i zaključio tiradu, kako je rješenje u dogovaranju, dogovaranju, pa dok se jednom ne dogovorimo“. Šta, ko, kako, o čemu, nije mu se dalo da veli. Nebojša je dodao da je on već uradio dosta, i valjda da ga glasači ne shvate pogrešno te glasaju možda za nekog drugog, još dodao i to da bi on još radio.
A onda spektakl!
Mile, friško pocrnio, saopštio je u startu svakom dobronamjernom Republiko -Srpskancu kako ,,Od Bosne nema ništa. Sklepana je kako je sklepana i to je to! Održavaju je stranci na infuziji!“
Mislim kako je to bio poziv svim patriotama da otvore pivu i žurka je mogla da počne.
Pa da elaboriram.
Prvi od svih Srba, gospodar od Laktaša do Trebinja, leteći Srbin, alfa i omega, a dok Vasić spava, hodajuće božanstvo, Milorad Dodik je počeo. Pedija Ešdauna je nazvao: orgijašem, idiotom, lopovom, kriminalcem, ludakom, zbunjenikom, prevarantom. Valentin Incko je prošao daleko bolje, pa je tako samo: zbunjen, dvoličan i licemjeran i ide okolo i priča o korupciji. Švarc-Šiling je bolesni, senilni, spori starac. Dobro, nije strašno. Toliko o Visokim.
Što se tiče spoljne politike, saznali smo od Mile kako je Turska zakavkaska, blisko-istočna, balkanska država, koja vodi neoosmanlijsku politiku koja hoće da poislami ovaj dio Balkana. Saznali smo i da se Tadić, a samim tim i Jeremić, naivno zajebao kad je potpisao ,,nepostojeću Istambulsku deklaraciju“ i kada su rekli da je Srbiji strateški interes partnerstvo sa Turskom. Dodao je i da Srbija nema mandat da se bavi nama ako joj mi to, pokazujući na sebe, ne dozvolimo?!
Čini mi se da je Slobodan Milošević potpisao Sveto Slovo politike RS, a to je „Dejtonko“, i da tada nije tražio nikakav mandat, niti je pitao predstavnike Srba iz Bosne za mišljenje, osim što ih je nazivao kretenima i budalama, kako piše Holbruk.
Čuli smo i da ima onih koji se ponašaju gore od Palestinaca (!?), šta god to značilo. Publika je dobila i istorijsko naravoučenije kako je sarajevski atentat 1914. još jedna antisrpska zavjera. Mićko je poentirao da ,,neće Srbin ujutro pod tursku trubu i zastavu u Afganistanu“! Šta god to značilo. Poučeni smo da Hrvate u Bosni jedino veže za Muslimane bolesna mržnja prema Srbima.
Spoljno-politički rakurs je akcentirao izjavom da ,,i Obama može doći, pa šta“? Ovo mi nije baš najjasnije, ali ja sam samo zapisničar.
Jasno je da se ludilo bližilo vrhuncu!
Špirić, koji je većma retorički statirao, a ne priliči mu, pohvali se kako je već 12 godina na vlasti (valjda nije brojao radikalski radni staž) te poltronski ubaci seosku hop-cupicu, kako je premijer kao sir. Što ga više stežete, on je bolji i kvalitetniji. Tu se zanio, pa je istakao da će i on ,,zbog Bosne, ako treba ležati“. E, sad, nije jasno da li na plaži, pod jabukom ili gdje, no, ne mari. Šef je ovo očigledno shvatio kao kafansku poluzajebanciju, pa mu je veselo dobacio kako mu je ,,više dosta ovih naših iz Bosne i Hercegovine, naporni ste“.
Špirić je stigao da doda da su mu stranci rekli da su oni četnici, pokazavši prstom na njih u studiju, i da dobro znaju da jedino oni mogu da sačuvaju RS, a ne kao Ivanić i Čavić, koji nisu četnici i to ne mogu već će sa njima RS biti u BiH.
Onda je već relaksirano počela sprdnja sa poluispranim mozgovima plebsa.
Radmanović se veselo i nasmijano uključio i nabacio kako se baš uvijek ne slaže sa Špirom (Špirićem), ali ih šef pomiri. Špiro je uzvratio kako bi on, da ne radi ovo što radi, pisao knjige umjesto da se ne slaže sa Radmanovićem, pa je na to i Kuzmanović rekao da bi i on knjige pisao. Špirić je dakle četnik koji bi ležao i pisao knjige. Šef je, naravno, ne pomičući usne promrsio ,,kakve knjige, kakvo pisanje“.Taman su se složili oko spisateljstva, kad ono kulminacija.
Mile se zagrcnuo, pa je pokušao par puta da lupi koju floskulu, pa nije išlo bez vode, pa ga je Špirić nagovarao da pije vodu, pa je on odbio, ali bilo je posebno dirljivo promatrati Vanju Furtulu, kako ga koketno, poput Kosovke djevojke, nutka: ,,popijte vode, Premijeru“. I, bome je popio.
Lemi se poput ranjenog tigra, pomalo ljut na sebe zbog nenadanog gafa sa zagrcnućem obrušio, opet pretpostavljate, na Bosnu, inače osnovnu temu karanja u emisiji. Istakao je da je Bosna ,,smrdljiva država“ i da je samo takva država mogla pokrenuti istragu protiv stuba države, njega kao Premijera.
A onda je popizdio i na narod svoj vjerni i poručio im kako ,,ne može čitav narod biti u penziji, kad sve vrvi novim radnim mjestima“. Voćke po Lijevču i Potkozarju neobrane (iz prve ruke, od sina informacija), a stoka neće da bere. Loza u Trebinju neobrađena, a narod dokonuje pod Platanima. Sramota! Fuj, sram te bilo narode!
Ekonomsku ,,situaciju“ u Srpskoj premijer Dodik je opisao kao ,,briljantnu“, a tu i tamo ako ima problema, postoji nekoliko krivaca. A to su: svjetska ekonomska kriza, poplave, suše, grad, pijavice i ostala odozgore zla. To je valjda svima jasno.
Prvi među nejednakima, istakao je da je prosjek aplauza 3 prilikom samo jedne njegove šetnje Gospodskom ulicom. Spontan narod, pa voli – šta se može.
Voditeljica je u jednom momentu i pokušala da vodi emisiju pa je Premijera upitala čime to nije zadovoljan u protekle četri godine, na šta je dobila odgovor da je zadovoljan svim osim svjetskom ekonomskom krizom koja nas je, iako je mislio da neće, ipak očešala.
Ovu paradu bilo je posebno interesantno promatrati iz aspekta predsjednikovanja. Naime, svi su se Mili obraćali sa predsjedniče, Mile ponekad Kuzmanoviću sa predsjedniče, Kuzmanović Mili sa predsjedniče, a Radmanović i Špirić jedan drugom sa predsjedniče, i Mili, naravno. Pratite? Ma nema veze. U načelu se zna ko je predsjednik.
I na kraju, Milorad Dodik nam priopćava kako ,,Srbi u Srpskoj žive svoj san, samo da stranci odu“.
Onda će se valjda probuditi ili zaspati -nemam pojma?
Za kraj su se složili da ova emisija nije dio predizborne kampanje.
Emisija se završila i jedino što sam osjećao je ogromna težina od gluposti, ubogosti, retardiranosti, plićaka od manipulativnog nivoa, gorčina od silnog bahatog zla. Neko mi je rekao da glupi ljudi ne mogu biti zli. Ali mogu, itekako. I narod će ih dovesti na vlast da bi ponovo, kako rekoše, ,,odgovarali na nove izazove i otvarali horizonte Srpskoj“
E, da, tema emisije je bila, šta su uradili u protekle 4 godine na vlasti?
Kao što možete vidjeti živo ih zaboli dupe za temu, a i za narod, jer on je tu samo da im obezbijedi još četri godine „ovakvog čuda“. I da ponekad bere jabuke.
Pa, kad bolje razmislim, narod koji nije sposoban da bude birač i ne može da bude ništa bolje nego sezonski berač.