“Od Španije do Ukrajine, a od Škotske do sjeverne Italije, regionalna
pitanja ugrožavaju sastav evropskih država. Slična očekivanja i dalje
postoje u Bosni. Od kraja rata u Bosni 1995. godine strani političari,
novinari i analitičari upozorili su na naizgled neposrednu imploziju
zemlje. Godinama nakon što je završio svoj mandat kao visoki predstavnik
za Bosnu u periodu između 2002. i 2006. godine, Paddy Ashdown je
govorio o svojim strahovima da se zemlja kreće ka razdvajanju. Ali to se
nije dogodilo. Čak iako je budućnost drugih evropskih zemalja dovedena u
pitanje, Bosna i dalje opstaje. Kako se još nije raspala?”, počinje
tekst magazin The Economist.
U daljem tekstu se navodi da je rat okrenuo tri glavne etničke grupe u BiH: Srbe, Hrvate i Bošnjake jedne protiv drugih.
“Rat
je postavio tri glavne etničke grupe u Bosni – Srbi, Hrvati i Bošnjaci
(muslimani) – jedne protiv drugih. Zemlja je implodirala nakon kolapsa
Jugoslavije, a Srbija i Hrvatska su se trudile da je uključe u svoje
planove za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Zajednice sada žive više
razdvojenije nego prije rata, ali na pojedinačnom nivou ljudi su i dalje
složni zajedno. Mirovni sporazum koji je označio kraj rata bio je
praćen kompleksnim formulama o tome kako će se zemlja voditi. Kao
rezultat toga, nacionalno Predsjedništvo dijeli se između Srba, Hrvata i
Bošnjaka, Predsjedavajući rotira svakih osam mjeseci. Modernu Bosnu
čine dva etnički zasnovana “entiteta”, koji imaju i vlade i
predsjednike, plus Brčko, distrikt. Jedan entitet je dominantno srpski –
Republika Srpska, a drugi je Federacija, u kojoj dominiraju Bošnjaci i
Hrvati. Federacija se sastoji od deset kantona, svaki sa vlastitim
premijerom. Sve ovo je smiješno, kažu kritičari. Ali takve komplikacije
su jedinstvene za Bosnu. Uostalom, Ujedinjeno Kraljevstvo ima četiri
entiteta, tri regionalna parlamenta i šef države koji mora biti član
crkve Engleske. Snaga u Bosni leži u entitetima i kantonima, a ne
nacionalnoj vladi – ali slično se dešava u Švicarskoj. Usredsređivanje
na performanse, a ne na nazive posla, otkriva jačinu zemlje. Bosna može
imati pet predsjednika i nebrojene premijere, ali na izborima konstantno
koalicije i nacionalističke stranke osvajaju prevlast, navodi se dalje u
tekstu The Economista.
Predsjednik RS godinama prijeti da će održati nezakoniti referendum o nezavinosti, navodi se dalje u tekstu Economista.
“Iako
upravljanje u Bosni može biti nefunkcionalno, strah od povratka nasilju
ima pomirljiv efekat. Predsjednik Republike Srpske već godinama prijeti
da održi nezakoniti referendum o nezavisnosti. Ali, zabrinut, možda
zbog potencijalnog sukoba i nedostatka podrške izvana, on se zaustavio.
Bosanci su oduvijek uspjevali da razdvoje svoje razlike i da formiraju
vlade na svim nivoima, dok ih u Sjevernoj Irskoj od januara nema.
Bosanci imaju tendenciju da budu daleko fleksibilniji vuše nego što im
vanjski faktori daju priznanje za to. (Vlada Republike Srpske ima
nekoliko Bošnjaka i Hrvata u sastavu, radeći sa srpskom nacionalističkom
strankom predsjednika, koja je posvećena referendumu).
Sistem je
takav da stavlja naglasak na konsenzus. Formalno ili neformalno, vladama
u Bosni su potrebni partneri, koji će često dolaziti iz različitih
etničkih grupa. Ali Bosna se bori da odbaci staru reputaciju. Gerald
Knaus, šef Inicijative za evropsku stabilnost (ESI), u Berlinskom
istraživačkom centru, odbacuje “kliše da je Bosna jedinstveno
nefunkcionalna i da su Bošnjaci neracionalno opsjednuti etničkom
pripadnošću na način na koji nigdje ne možete naći u Evropi”.
On
krivi ove klišee, djelimično, zbog bremena: EU (kojoj je Bosna zatražila
status kandidata), a stranci su postavili uslove koji “kada se ne mogu
ispuniti se uzimaju kao dokaz da Bosna je jedinstveno nefunkcionalna”.
U
prošlosti, na primjer, EU je tražila ustavnu reformu. Ali, Bosanci su
se pokazali nesposobnim da to urade, i sve završava tako što Bosna
ostaje što dalje od svojih susjeda.
“Jeste”, kaže gospodin Knaus, “začarani krug.”, navodi se u tekstu The Economista.
Originalni tekst pročitajte na linku OVDJE.