Nerijetko se desi da dvogodišnji sin majke-radnice nije spavao
cijelu noć. Ako je u pitanju virus, onda će morati naći način da organizuje
brigu o njemu unutar porodičnog ili prijateljskog sistema podrške. Ako je samo
prolazna nesanica, koja se itekako reflektovala na radni potencijal majke,
odvešće ga u obdanište. Ne ona, naravno jer ona mora biti u pet na poslu, nego
neko ko joj u toj aktivnosti može pomoći.
Sve bi bilo neusporedivo lakše kada bi u okviru kompanije u kojoj radi
postojala organizovana briga o djeci. Kompanija u kojoj majka radi (pa zato
nećemo majku ni imenovati) daleko je od brojnih progresivnih rješenja, često ni
za one najelementarnije kao što je redovna isplata plaća, nema kapaciteta.
I kada nemamo ekstremne primjere prinudnog ranog ustajanja nakon neprospavane
noći, brojnim roditeljima život bi bio neusporedivo lakše organizovati, kada bi
unutar firmi u kojima rade, postojala organizovana briga o njihovoj djeci.
Manjak ovakvog pristupa nije nažalost samo bosanskohercegovačka specifičnost. I
brojne razvijene zemlje nisu dosegle ovu razinu brige o djeci koja pruža trajne
pretpostavke za što kvalitetniji razvoj ličnosti.
Projekat MarketMakers u želji da pošalje poruku o mogućnostima kvalitativnih
iskoraka iz dominantnih pristupa brige o djeci, pokrenuo je pilot projekat koji
je prerastao u uspješan oblik organizovanja dnevne brige o djeci unutar njihove
partnerske kompanije.
Danas, nakon pilot pristupa i održive realizacije, sve analize ukazuju na
zadovoljnu djecu i roditelje – njihove uposlenike i uposlenice.
„Istraživanja pokazuju da ovakav pristup daje
djeci najbolji početak u životu i poboljšava njihove emocionalne, društvene i
kognitivne sposobnosti te ima uticaj na njihova kasnija postignuća.
Istraživanja sa zapadnih
tržišta koja samo analizirali i uzeli u obzir prije nego što smo krenuli sa pilot
projektom ukazuju da se, dostignuća djece u govoru, čitanju i računanju povećavaju
srazmjerno broju mjeseci koje su proveli u predškolskim ustanovama“, kaže
Željko Karanović, projektni direktor MarketMakersa.
Prilagođavanje
individualnim potrebama djeteta
U partnerskoj organizaciji CaDa koja je provela pilot projekat i koja danas
uspješno realizuje aktivnosti dnevne brige o djeci, prezadovoljni su
rezultatima, uz dodatne pogodnosti koje uključuju mogućnost da djeca budu
kontinuirano zbrinuta, ali da dođu i na sat vremena, onda kada se to uklapa sa
dinamikom obaveza njihovih roditelja.
„Ono što smo mi primijetili, nakon analiza i anketa koje su sprovedene je
smanjen odlazak radne snage i izostajanje s posla, povećavala se produktivnost,
dobrobit, zadovoljstvo i lojalnost zaposlenika. Naša kompanije je postala
kompanija koja njeguje porodične vrijednosti te se vrlo brzo izdvojila kao
poželjan poslodavac“, navodi Adela Hadžiomerović, projektna menadžerica CaDa-e.
Raduje da mimo projektnih inicijativa postoje kompanije u Bosni i Hercegovini
koje su same prepoznale interes za boljim organizovanjem dnevne brige o djeci
njihovih uposlenika i uposlenica.
Takva je Violeta koja u brojnim segmentima važi za društveno odgovornog
poslodavca. Već 10 godina u sklopu kompanije postoji vrtić Pony koji radi po
Montessori principima.
„Ulaganje u znanje je ulaganje u pravi
kapital, a najviše bismo osvrnuli na naše zaposlenice, majke, koje grade
uspješnu poslovnu karijeru uz djecu, tako da je ravnoteža između poslovnog i
privatnog kad je odgoj i obrazovanje u pitanju na visokoj razini kako bi se
svima olakšalo, ali i motiviralo“, kaže Ivana Sesar, angažovana u Odjelu
ljudskih resursa Violete.
Osim dobre volje poslodavaca, ono što bi omogućilo češći pristup ovakvom
odgojnom modelu djece, bilo bi efikasnije reagovanje države, odnosno porezne
olakšice ili izostanak otežavajućih poreznih okolnosti.
Manjak dnevne brige o djeci
Zanimalo nas je kako bi neki od onih koji se danas nalaze
na pozicijama zagovaranja reagovali i reagovale kada bi postojala šira
inicijativa za podršku efikasnijem načinu dnevne brige o djeci unutar
kompanija.
Svijest o ulaganju u razvoj djece na svim nivoima koju imaju neki od upitanih
političara i političarki, ohrabruje. Tako bi Lana Prlić, zastupnica u
Parlamentu Federacije BiH itekako podržala ovu inicijativu kada bi na
institucionalnom nivou do nje došlo.
„Većina bosanskohercegovačkih gradova nema dovoljnu
ponudu usluga dnevne brige o djeci, što u znatnoj mjeri sprječava mnoge
roditelje da aktivno učestvuju na tržištu rada. Osnivanje dnevne brige za djecu
u okviru kompanije je upravo jedan od načina kako olakšati roditeljima“, navodi
Lana Prlić. Iskustva uposlenika kompanija koje imaju ovakvu vrstu usluga za
njih je pozitivno, jer roditeljima se olakšava odlazak i dolazak kako na posao,
tako i u vrtić po svoje dijete, te imaju potpuni uvid u aktivnosti koje se
provode u vrtiću dnevno. Ovo jedna od porodično orijentiranih mjera. Te ova
mjera povećava efikasnost rada uposlenika, a istovremeno i rješava probleme
prekapacitiranosti vrtića za koje postoje liste čekanja, te su roditelji najčešće
u neizvjesnosti da li će uspjeti upisati djecu ili ne“.
Slično mišljenje ima i njen kolega zastupnik iz Parlamenta Federacije BiH,
Dennis Gratz.
„Država bi svakako mogla dati veliki
doprinos organizovanju ovakvih načina brige o djeci uvođenjem neoporezive brige
o djeci. Konkretno u našem slučaju kada se radi o načinu brige o djeci unutar
kompanije, bilo bi dobro da je trošak poslodavca za brigu o djeci radnika oslobođen
poreza na dohodak.
Bilo bi jako dobro i kada bi država
omogućila majkama sa troje i više djece skraćeno radno vrijeme, ali i kada bi
se to pravilo uvelo odmah nakon rođenja prvog djeteta što je čest razlog
majkama izostanka povratka na posao“, smatra Gratz.
Višeslojnost politike nataliteta
Koliko god genetika uticala na
ličnost, socijalne okolnosti jednako imaju uticaj na oblikovanje budućeg
čovjeka. Zato je neizmjerno važno u kakvim će se uslovima, po kakvom programu i
s kakvim osjećajem sigurnosti razvijati prve socijalne situacije kod djece
najmlađeg doba, ali je i važno iskoristiti sve resurse kako bi vaspitanje van
porodičnog doma bilo najfunkcionalnije za djecu.
Ukoliko bi postojala inicijativa da
se riješi institucionalna podrška olakšicama prilikom otvaranja vrtića unutar
kompanija, i Vedrana Vujović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, itekako
bi bila spremna da je podrži. Posebno ima u vidu odgovornost prema demografskoj
politici koja treba biti iznad svih partikularnih političkih interesa.
„Poboljšanje demografije i sveopšte natalitetne politike višeslojan je i
kontinuiran proces, te osim stimulativnih porodiljnih naknada vlasti na svim
nivoima trebaju razmišljati o predškolskom obrazovanju djece jednako kao i o ekonomskoj
sigurnosti porodice.
To
pitanje treba da je iznad svake politike i političke stranke, jer nam budućnost
i razvoj porodica u našoj državi trebaju biti prioritet“, napominje Vujović.
„Ideja projekta, posebno
pozitivni primjeri koji postoje u Bosni i Hercegovini, a koji podrazumijevaju
da se u okviru kompanija organizuje briga o djeci, je nešto što zaista zvuči
savremeno, korisno i praktično u mjeri u kojoj poslodavci i kompanije imaju
kapacitet da učine jedan takav iskorak i olakšaju prije svega organizaciju
života svojim radnicima, odnosno roditeljima, bi trebalo biti praćeno nekom
vrstom poštovanja i od strane institucija unutar Bosne i Hercegovine“,
objašnjava Saša Magazinović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i
Hercegovine. „Kao neko ko se politikom bavi na nivou koji ne uključuje
socijalnu zaštitu, zaista mogu samo podržati ovakvu ideju. Teško da mogu nešto
konkretno inicirati ali u svakom slučaju ovakve inicijative imaju moju punu
podršku“.
Inicijativa organizovanja dnevne brige o djeci unutar kompanija u Bosni i
Hercegovini, ali i van granica naše zemlje, ne mora nužno imati revolucionarnu
dimenziju niti je realno očekivati radikalne iskorake. Bilo bi dobro, za
početak, korak po korak, tamo gdje postoje uslovi, dok se ne stvore institucionalni
okviri za ozbiljne pomake, stvarati male promjene. Olakšavati život i rad
uposlenika i uposlenica i stvarati preduslove za sretnije djetinjstvo najmlađih.
U vremenu sveopšte nesigurnosti, ona sigurnost koju djeca osjećaju uz
roditelje, neprocjenjiva je. Zamislimo resterećenost tih malih života onda kada
znaju da su mama ili tata na korak do njih. I pokušajmo zajednički napraviti
korak prema tome. Ne samo zbog najmlađih, nego i naše budućnosti, koja o
njihovoj sretnijoj budućnosti ovisi.