Nekoliko dana nakon ukopa i komemoracije za žrtve genocida u Memorijalnom centru u Potočarima, Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini zajedno sa diplomatama zemalja članica EU, odala je počast, kako navode, nevinim civilnim žrtvama ubijenim na području Birača u okolini Bratunca u periodu od 1992. do 1995. godine.
No, ovaj čin izazvao je brojne negativne reakcije u Srebrenici i Sarajevu, a jedna od prvih reakcija stigla je od direktora Memorijalnog centra Srebrenica Emira Suljagića. On je na društvenoj mreži X naveo kako je na groblju u Bratuncu čiji naziv Vojničko groblje implicira da na njemu nisu ukopani civili već vojnici ukopan vojnik VRS koji je pobio članove Suljagićeve porodice.
„Šokiran sam, potpuno šokiran kada vidim službenika EU delegacije kako odaje počast pripadnicima vojske bosanskih Srba na ‘Vojničkom groblju’ – tu je prava zastava boračke organizacije bosanskih Srba odmah do velikog križa, pod krinkom ‘nevinih civila’. Ovdje su ukopani pojedinci koji su imali vodeću ulogu u zločinima protiv čovječnosti u proljeće i ljeto 1992. godine nad bošnjačkim stanovništvom. Kakva sramota. Pakleno ćete platiti za ovo, imate moju riječ“, napisao je Suljagić.
Nakon kritika javnosti, Delegacija EU se oglasila novim saopštenjem pojašnjavajući da su počast odali isključivo nevinim civilnim žrtvama.
„Tokom rata od 1992. do 1995. godine širom Bosne i Hercegovine ubijen je veliki broj nevinih civilnih žrtava. Važno je sjećati se svih tih žrtava. Svaka od tih žrtava ima svoje najmilije koji čuvaju sjećanje na njih i oplakuju ih. Vijenac je položen njima u spomen. Groblje u Bratuncu na kojem je položen vijenac je mjesno gradsko groblje, gdje su ukopane i nevine civilne žrtve iz rata od 1992. do 1995. godine. Neistinite su tvrdnje da se radi o vojničkom groblju ili da su tu ukopani isključivo poginuli vojnici“, naveli su iz Delegacije EU u saopštenju.
Pretragom na Google loakciji i u razgovoru sa lokalnim stanovništvom jasno je da je zvanični naziv groblja „Gradsko groblje Bratunac“, a da se jedan dio kolokvijalno naziva Vojničko groblje jer su na njemu sahranjeni vojnici, mahom premješteni iz Sarajeva i okoline.
Medijsko prepucavanje Delegacije i Suljagića je nastavljeno, a Suljagić je u novoj objavi, između ostalog, naveo da „ne postoji niti jedna sudska presuda za ubistvo ijednog srpskog civila u Bratuncu.“
Sudski utvrđene činjenice za ubistva srpskih civila na području Bratunca, istina, ne postoje. Sud BiH je prvostepenom presudom Izeta Arifovića osudio na 10 godina zatvora na području Srebrenice i Bratunca, ali je daljni postupak protiv Arifovića obustavljen zbog smrti.
Neminovno je da je na području Bratunca bilo ubijanja civila srpske nacionalnosti, i da postoje neprocesuirani ratni zločini.
U brojnim reakcijama u kojima se osuđuje posjeta i polaganje cvijeća na groblju na kojem su pokopani vojnici i počinioci genocida, što je opravdan akt, izostaje razdvajanje civilnih od vojnih žrtava i čin empatije sa civilnim žrtvama. Sagovornike Buke pitamo otkud toliko osuđujućih reakcija na čin Delegacije EU.
Saglasni su da je jedan od uzroka takve akcije javno komunicirani naziv groblja. Za analitičara i urednika portala Politicki.ba Seada Numanovića problem je i u nedovoljnoj pripremi Delegacije EU koja je, smatra, u Bratunac otišla drugim povodom – da pruži podršku SNSD-ovom načelniku Lazaru Prodanoviću.
„U tu političku misiju, neko u Delegaciji se “dosjetio” da ubaci i posjetu groblju i polaganje cvijeća “civilnim žrtvama”. A groblje u Bratuncu se zove Vojničko groblje! Dakle, Delegacija EU je upadala iz greške u grešku. Naravno, previše su “veliki” da to priznaju. Reakcije su odraz nagomilanih frustracija. A njihova historija je duboka“, kaže Numanović.
Glavne zamjerke onih koji osuđuju posjetu Delegacije groblju jeste da se odavala pošta vojnicima, ali iz Delegacije EU su jasno rekli da je “Kancelarija Evropske unije u Bosni i Hercegovini, zajedno sa diplomatama zemalja članica EU, odala počast nevinim civilnim žrtvama ubijenim na području Birača u okolini Bratunca u periodu od 1992. do 1995. godine.“
Iz Delegacije su naglasili da su počast odali isključivo nevinim civilnim žrtvama. No, mnogima ovo objašnjenje nije dovoljno ili je ono komunicirano na pogrešan način.
„Objašnjene EU je “nepametno”, što bi rekao ambasador Murphy. Kako se ona upetljavala, tako su reakcije bile oštrije i oštrije. Nepobitno je da je cvijeće položeno ispred obilježja, od kojih je jedno vojno. Apsolutno ne sumnjam da su diplomate i sada uvjerene da su se poklonile samo civilnim žrtvama. Isto tako, apsolutno ne sumnjam da im je to i bila namjera. Ali, kada nešto krene od početka pogrešno, onda je loš ishod neminovnost! Emir Suljagić u jednoj od svojih brojnih reakcija ustvrdi i da nema presuda za civilne (srpske) žrtve Bratunca. Niko normalan ne spori da nije bilo civilnih srpskih žrtava. Bilo ih je! I ne osjećam se lagodno nakon što sam napisao “civilne srpske žrtve”. Sve civilne žrtve su iste, svuda u svijetu. Ponovo, greška u startu je napravljena u Delegaciji EU u pripremi posjete“, kaže Numanović.
Dodaje da su neke od reakcija bili neprimjerene, ali smatra da su potekle iz nagomilane frustracije.
Novinarka i urednica portala Interview.ba Senka Kurt ocjenjuje da je puno razloga za oštre reakcije. Za nju je bilo očekivano da će gesta Delegacije EU biti predmetom osuda posebno jer se sve desilo nekoliko dana nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, a prije nego je delegacija Europske unije dala (kakvo takvo) objašnjenje.
„To objašnjenje, međutim, nije bilo dovoljno jer je istovremeno i riječ o groblju gdje su sahranjeni i vojnici vojske RS, čiji su pojedinci, to nije sporno, sudjelovali u nekim od najvećih i najgorih zločina nad pripadnicima nesrpskih civila u BiH. Ako je zaista napravljen takav previd, da se istovremeno odaje počast i civilima i vojnicima, onda moram reći da razumijem žestoke reakcije. No, vjerovat ću da je stvarno riječ o previdu, da nije bilo loše namjere, te da je namjera bila odati počast nevinim civilnim žrtvama. A tu se negdje mora povući linija“, kaže Kurt.
Ima li narativa o ekskluzivitetu žrtve?
Negativne reakcije možemo posmatrati dijelom i kao posljedicu poruka koje je Dodik sedmicama prije posjete Delegacije EU slao iz Bratunca, negiranja genocida, činjenice da su mnogi izvršioci ratnih zločina na slobodi, ali i zbog toga što su na istom groblju sahranjeni i vojnici i civili. No, to nije opravdanje za izostanak empatije sa civilnim žrtavama rata i stavljanjem u isti koš civila i vojnika. Reakcije na posjetu predstavnika EU kod dijela javnosti u BiH stvorio je sliku da nema empatije prema srpskim civilima. Sve to otvara pitanje da li među narodima prisutan narativ o ekskluzivitetu žrtve.
„Naravno da jeste! Bošnjaci smatraju da njima pripada monopol žrtve. Stav je donekle utemeljen, jer je najviše Bošnjaka stradalo u periodu 1992. – 1995. Ali, problem nastane ako je to početak i kraj svega. A kod mnogih bošnjačkih političara to jeste! Time se samo širi pogubni sindrom neshvaćene žrtve. Reakcije na pominjanje i drugih civilnih žrtava kod nekih su, onda, odraz panike da se monopol ne izgubi. A monopol im treba zarad svojih interesa i ciljeva“, kaže Numanović.
Kurt Upozorava da već skoro trideset godina pričamo o pomirenju i povjerenju, ali da do toga neće doći sve dok budemo dijelili žrtve na „naše“ i njihove“, te počinitelje zločina zvali „našim budalama“ i „njihovim zločincima“.
“Niko nema pravo razdvajati civilne žrtve, one nisu ničiji eksluzivitet. Osim ako imate lošu namjeru i upravo tim „svojatanjem“ praviti razliku između čovjeka i čovjeka. Žrtve ne treba brojati, mjeriti, ne daj Bože takmičiti se u tome koja „strana“ ima više žrtava. Znamo kako to počinje i završava. Čemu natjecanje u broju ko je više izgubio, gdje je više grobova, gdje je više invalida? Povijest će pokazati ( kad-tad) stvarne razorne ishode dešavanja na ovim prostorima devedesetih“, kaže Kurt.
No, prije toga, dodaje Kurt, postoje relevantni podaci međunarodnih, ali i domaćih sudova, pa zato ne smijemo licitirati, preuveličavati, umanjivati, izmišljati, nadodavati, oduzimati. Sigurna je da bi svaki normalan, civilizovan čovjek trebao upravo ovako razmišljati.
“Jedan nevino izgubljen život ne smije postati samo broj. Ničija žrtva također ne smije biti argument politika, koje se uporno trude ovo odustvo rata pretvoriti u odsustvo mira. To također znači da je za mir, za budućnost, za pomirenje o kojem govore i međunarodni i domaći zvaničnici, relativizacija zločina najveća opasnost. Zato ne bih rekla da je u narodu toliko pristutan narativ o ekskluzivitetu statusa žrtava. Narod je kriv što taj i takav narativ preuzima, prepisuje, kao papagaj ponavlja od političara. Njima su žrtve, na žalost, samo moneta za podkusurivanje. Moneta kojom nerijetko kupuju fotelje, funkcije, status, vlastite interese“, zaključuje Kurt.