BUKA: U ovih mjesec dana svašta se izdešavalo, da se osvrnemo na reakciju gospođe Trivić nakon što su stigli zvanični rezultati izbora. Iznijela je dosta optužbi, ne samo na račun Draška Stanivuković, već i na letargičnost predsjedništva stranke, da nije imala dovoljnu podršku… Kako vi gledate na to?
Borenović: Ja sam čovjek koji, po prirodi, mladim ljudima, novim u politici, ne želim da zamjerim bilo šta. Tako ni ovaj put. Iza nas je vrlo težak, turbulentan period, snažnih pritisaka, tenzija, očekivanja, razočarenja, u kojima smo svi zaista, u dubini duše, vjerovali da je došao momenat da se dese neophodne promjene. Ovdje govorim i o prosječnom čovjeku, biraču koji živi, ne samo u Banjaluci, već i u Republici Srpskoj, BiH, pa čak i regionu, koje je osjećao da je da je došao momenat da nakon tih 15, 16, 20 godina dođu promjene. Ja sam i dalje ubijeđen da je Jelena pobijedila za predsjednika RS, ali da se to desi i formalno kroz rezultate izbora. Trebalo je nositi taj teret, taj žestoki pritisak koji je mjesecima bio tu i koji je i danas prisutan i da su se možda desile neke riječi, stvari koje su izgovorene, možda i ishitreno, možda u najboljoj namjeri. Ne želim da ulazim u sadržaj toga, ali to je unijelo kod svih nas nervozu, pometnju, tugu i mučninu. Kada razgovaramo sa našim ljudima, svi pitaju ‘šta se dešava’. Mislim da je potrebno malo vremena da to sve uđe u neku vrstu normalnijeg diskursa, u kojem ćemo razriješiti otvorena pitanja unutar PDP-a, razgovarati i vidjeti šta je potrebno uraditi.
Naša podrška Jeleni Trivić je bila potpuno otvorena, bezgranična žestoka, velika, emotivna… Znam koliko smo svi željeli i kroz jednoglasnu odluku da bude kandidat i kroz liste da one budu odraz kompromisa u kojem je trebalo napraviti najbolju kombinaciju. Nama nedostaje svega 46 glasova da imamo 9 mandata u NSRS. Zamislite! Šta je ta izborna matematika. Iako procentualno imamo bolji rezultat nego prije 4 godine za NSRS, postavlja se pitanje da li je svako od nas mogao da doprinese da imamo jedan glas više u svojoj opštini, gradu da imamo i taj deveti mandat… U svakom slučaju, iza nas je jedan vrlo turbulentan, težak period i nadam se da je ta vrsta kofuzije iza nas, koja najviše odgovara režimu… Korist od toga ima vladajući režim. Volio bih da se nastavimo i dalje snažno baviti onim što se desilo u tom izbornom periodu, tom žestokom izbornom krađom, manipulacijom, lopovlukom, onim što je rađeno i što je ustanovljeno kontrolnim brojanjem. Da te neke unutrašnje trzavice, kojih je bilo, ali možda ne u tolikoj mjeri koliko je buknulo u javnosti, da se te nesuglasice, nerazumijevanja, nervoze kod svih nas, da se pokuša iz ovog izaći jači, sa određenim poukama, jer dolazi vrijeme promjena i unutar PDP-a. Mi smo jedina stranka koja je u svoj Statut unijela odredbu, na moje insistiranje, da predsjednik može biti samo dva uzastopna mandata. Ulazimo u završnu godinu mog mandata, mislim da je to dobro, da je to demokratski princip.
BUKA: Fudbalskim rječnikom govoreći, vi ste selektor još nekoliko mjeseci. Ali kada vam vaši najbolji igrači kažu ‘ili on ili ja’, to je određeni ultimatum…
Borenović: Ne bih rekao da su to obračuni, da se tu radi o sukobu u kojem nema alternative, nema opcije, da je to ultimatum. Utakmica se igra 90 minuta i meni kao selektoru je stalo da svaka utakmica bude odigrana fer, da se završi sa dobrim rezultatom, da isporučimo određen rezultat, da nakon osam godina kako sam preuzeo PDP, ta misija bude završena uspješno. A mislim da je sama po sebi uspješna, jer smo otvorili prostor za nove ljude. Nasljednici su tu, imamo mlađe ljude koji su energični, politički profilisani, etablirani, prepoznati u javnosti, pokazuju energiju, želju, fokusiranost da ovo bude normalnije društvo, slobodnije, da to u PDP-u imamo. Smatram to uspjehom i zaostavštinom, koji u finišu možda djeluje turbulentno, ali i to je demokratski tok, demokratski okvir u kojem dolazi do različitih mišljenja. Mnogo puta smo čuli i kod Jelene i kod Draška da je njihov cilj isti – slobodna, sigurna, razvijena, ekonomski snažna, prosperitetna zemlja, i Banjaluka, i Republika Srpska, i dejtonska BiH. Njihovi putevi, kako doći do tog cilja, možda se razlikuju, ali isti je cilj. To jeste ponekad mučno, ali, na kraju krajeva, možda je i to bilo neminovno, kao neka vrsta sazrijevanja, ispita zrelosti… Žao mi je što naši simpatizeri, građani, ljudi, onaj prosječni čovjek koji želi da živi ovdje, da imaju uređeno društvo i zakone koji važe za sve, koje vjeruju političkim strukturama koje žestoko udaraju na anomalije vladajućeg režima, što su sad u nekoj vrsti konfuzije, neke tjeskobe zašto se to desilo, jer znamo da svi želimo da taj dio mladih ljudi, tu mislim i na Jelenu, i na Draška, i na Vukana, da polako preuzimaju primat u političkim strankama, ali i odgovornost za ono što će uslijediti. Nije dovoljno izaći i reći nešto, uputiti strijelu koja pogađa žestoko, već treba i da preuzmete odgovornost za tu strelicu, da vidite šta je najbolja mjera da dođete do onoga što ljudi očekuju, a to je da iz depresije, beznađa, beščašća u kojem živimo, da uđemo u vrijeme u kojem će postojati šansa da se ovo stanje promijeni.
BUKA: Da je rezultat na izborima bio bolji, da li bi se o ovome ćutalo, da li bi bila akumulirana ta negativna energija? U predizbornom periodu, kod tri najveća lidera opozicije Draška Stanivukovića, Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića, ta simbioza nije funkcionisala, to se moglo vidjeti, ta neka usiljenost…
Borenović: Vi postavljate ključno pitanje, da je pobjeda formalizovana kroz zvanični rezultat, da li bi se govorilo o nekim trzavicama, ali ja mislim da se nama traži dlaka u jajetu, najmanja zamjerka koja eksplodira, zato što se od nas traži savršenstvo i u odnosima, gdje s vremena na vrijeme imamo različitih mišljenja o tome kuda treba da idemo do tog cilja koji je jedinstven – da se oslobodimo režima, da ovo bude normalna zemlja, da iskorijenimo korupciju, da se svi osjećamo dovoljno slobodno i dostojanstveno… Ja više ne znam šta nas može iznenaditi s njihove strane, s vladajuće strane, ne može nas iznenaditi da Zmaj od Šipova bude predsjednik vlade, ali nas iznenađuje svaka vrsta male tenzije… Svako od nas ima nekad trenutak slabosti, da kažemo nešto – možda i sa namjerom da se situacija popravi – kroz javnu polemiku, ali preduslov treba da bude unutrašnji razgovor, koji treba da izađu sa jačanjem nečega što se zove političko djelovanje unutar RS, pogotovo od ljudi od kojih najviše očekujemo. Zato ću učiniti sve da ti odnosi među ključnim ljudima budu dovoljno iskreni, da možemo jedni drugima reći u lice šta mislimo, ali da ne budemo ljudi koji će trajno postaviti zidove među sobom. Mislim da to nije dobro, trebamo iz ove situacije izaći tako da razbijemo te zidove. Ja njih ne želim da opravdavam, pokuašavam da shvatim, ne želim da zamjeram ishitrene rečenice, ali šteta je napravljena.
BUKA: Ali dok se PDP-ovci svađaju, neko se koristi… Mislim da gospodin Dodik to sa zadovoljstvom gleda.
Borenović: Uživa. Pije koka kolu, jede kokice i gleda film. Uživa šta se dešava unutar opozicije. Iskreno se nadam i sve ću učiniti da to njegovo uživanje traje što kraće, da taj film koji on sad gleda traje što kraće, da se takve stvari ne dešavaju, da se zaustavi sa tom vrstom unutrašnjih trzavica, od kojih se pravi neka vrsta sukoba u kojem režim uživa. Prolaze stvari na koje mi treba da reagujemo dovoljno jako kao i do sada, koje zaslužuju demokratski i politički odgovor.
Čeka nas važna godina 2023., izborna za PDP, godina u kojoj ćemo imati sabor partije na kojem ćemo birati novo rukovodstvo. Neću nikad napustiti PDP, neću otići nigdje, neću se pasivizirati, ali odluka koju smo donijeli 2019. godine da se ograniči mandat predsjednika, na moju inicijativu, je tu. Ne želim da budem lider političke partije vječno i da na taj način urušavam i suzbijam mogućnost da nove političke strukture dobiju i formalno ključna mjesta u PDP. Oni su već tu. To je ispit zrelosti i demokratske hrabrosti. To jeste hrabrost, ja ne vidim na Zapadnom Balkanu nijednu političku partiju koja ima tu vrstu ograničenja.
BUKA: I dalje tvrdite da su izbori pokradeni…
Borenović: Brutalno pokradeni. Mi pri tome stojimo i od toga nećemo odustati. Osporavamo rezultate izbora za predsjednika RS, svjesni da je bilo prevara i na drugim nivoima, ali za nivo predsjednika RS imamo dokaze. Vi znate da se po prvi put desilo u postdejtonskoj BiH da se išlo sa kontrolnim brojanjem cijelog jednog nivoa. To je bio prvi izuzetno važan korak ka dolasku do pune istine šta se dogodilo na izborima i da se krene u fer i pošten izborni proces. Evo, ja sam donio kod vas taj Izvještaj o realizaciji kontrolnog brojanja za nivo predsjednika i potpredsjednika RS. Prvi put pokazujem pred vama taj izvještaj, zato što CIK nažalost nije objavila taj izvještaj. Šta se desilo? U tih 15 dana koliko je trajalo kontrolno brojanje, primijećene su ogromne nepravilnosti, ogromne neregularnosti, koje su išle ka tome da se izbori obavezno moraju ponoviti, jer nema druge solucije. Šta se desilo da je CIK nakon tog prvog važnog koraka, kontrolnog brojanja, stala sa donošenjem odluke na bazi ponovljenog brojanja, da se ide u jedino logično – ponavljanje izbora za predsjednika i potpredsjednika RS i to u roku od 14 dana, u skladu sa Izbornim zakonom. Da li je to bila neka sugestija, da li je to bio strah od reakcije onih koji se smatraju oštećenim u tom procesu ili je nešto treće, ali činjenica je da je CIK na toj sramnoj sjednici donijela odluku da potvrdi rezultate izbora na bazi onog što je utvrđeno samo jednim dijelom kontrolnog brojanja. Kada pogledate ovaj Izvještaj o kontrolnom brojanju, mi smo na osnovu njega išli sa žalbom i CIK-u i apelacionom odjeljenju suda BiH, koje mislim da nije ni pročitalo našu žalbu, koju je priremio ozbiljan i odgovoran tim advokata iz Banjaluke, Bijeljine i Sarajeva i koji su bili ubijeđeni da jedina logična odluka može biti da se ponište izbori za nivo predsjednika i potpredsjednika RS i da se ponove u roku od 14 dana.
Pogledajte cijeli razgovor: