Malo koji lokalni političar uspije doći u fokus
cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti poput Boške Ćavar, vijećnice u
lokalnom parlamentu u Mostaru. U fokusu javnosti našla se zbog borbe sa
tajkunima bliskim HDZ-u, nakon čega je na Lokalnim izborima 2020. osvojila
mandat u gradskom vijeću kao kandidatkinja Naše stranke. Nakon toga, dva puta je
bila u fokusu javnosti koja ju je velikim dijelom osuđivala. Prvi put, prilikom
izbora gradonačelnika Mostara kada je ostala suzdržana zajedno sa tada
stranačkom koleginicom Irmom Baralijom. Drugi put, kada je bila suzdržana
prilikom glasanja za Odluku prema kojoj bi se na gradskim institucijama
isticale samo državna i gradska zastava. Nakon posljednjeg glasanja, Ćavar se našla
na meti brojnih kritika. Je li komunikacija sa strankom mogla biti drugačija,
je li igračica HDZ-a BiH, neka su od pitanja na koje Ćavar odgovara u intervjuu
za BUKU, u kojem objašnjava šta se dešava uoči sporne sjednice.
BUKA: Boška, glasali ste protiv odluke da se u
gradskim institucijama istaknu samo zastave Bosne i Hercegovine i Grada
Mostara. Zašto?
Nisam glasala protiv, bila sam suzdržana, pa sam, evo, po
riječima jednog Mostarca dobila nadimak „gospođa suzdržana“. A sada da pojasnim
šta se događalo: Naša stranka je imala Klub u Gradskom vijeću, dobijala naknadu
iz budžeta za rad Kluba. Budući da je kolegica preselila u Sarajevo, nije bilo mogućnosti za
održavanje Kluba. Na samoj sjednici kada je došla ta točka na red, kolegica je
tražila da se održi Klub, meni je to bilo neprihvatljivo iz više razloga, nismo
iskomunicirali tu temu, nismo vidjeli šta zakon kaže jer znamo da su to jako
osjetljive teme.Budući da sam ja ipak gradska vijećnica koja kontaktira sa
građanima, koja šeta gradom, znam da su simboli pod kojim se vodio taj krvavi
rat u Mostaru još uvijek živi i da se građani s njima poistovjećuju, smatrala
sam da se takva odluka treba prije iskomunicirati prema građanima, pripremiti
ih, objasniti, pa onda donositi odluke. Meni je, zapravo, pred očima bila slika
nekog inspektora koji bi otišao u jednu nacionalnu čistu sredinu i naredio
skidanje tih obilježja, što bi se dogodilo? Zašto donositi odluke koje se ne
mogu provesti, zašto nametati građanima nešto, dok sami kroz mjesne zajednice
ne dogovorimo način zamjene simbola. Sada sam još ponosnija na ovu odluku kada
vidim ovaj linč kojem sam bila izložena. BiH nema zakon o obilježjima, to
najbolje znate vi u Republici Srpskoj, jer na državnim granicama nema zastava
BiH. To smatram nedopustivim, ipak ulazite u državu BiH.
Još samo da napomenem da se ista ovakva odluka stavila na
dnevni red u Travniku, ali tamo je vijećnik SDP bio na strani zakona, vratio
prijedlog i uputio je na više nivoe vlasti koje su nadležne za donošenje
zakona.
BUKA: Nije li
borba za građansku državu bliska identifikaciji naroda Bosne i Hercegovine sa
nacionalnim obilježjima države u kojoj žive?
Bosna i Hercegovina je po ZAVNOBiH-u i Dejtonu država tri konstitutivna naroda i ostalih. Borba
za građansku državu po mom mišljenju ne počinje nametanjem odluka, to je metoda
iz vremena komunizma, niti nametanjem
zastava, ona počinje ravnopravnosti svakog građanina na svakom pedlju
ove zemlje, u pravnom i svakom drugom smislu. Počinje plaćanjem poreza,
iskorijenjivanjem korupcije, dobro uređenim pravosuđem. Kod nas su počeli
graditi građansku državu oni koji je svaki dan ugrožavaju. Ne možeš doći na
poziciju člana Predsjedništva iz jednog konstitutivnog naroda i onda skupljati
milion potpisa za građansku državu. Toliko je podvala od takvih „građana“ za
koje nitko ne odgovara. Ako postoji Ustav i zakon, budi odgovoran i kandidiraj
se kao građanin, pa da vidimo da li ćeš proći u Predsjedništvo, a ne, uđeš kao
Hrvat, pa te samo vidimo na slikama ili kako rigaš vatru na Hrvate. Kod nas je
moguće da Vlada koja je nelegalna predlaže i prihvata sudije ustavnog suda, i
nitko od tih sudaca nije rekao da ne
prihvata poziciju, jer isti nemaju mandat
da ih imenuju. Kod nas građanska država, pravna država ne postoji.
BUKA: Vaša
odluka je uzrokovala i stanje u kojem ste bili meta i predmet javnog linča, je
li Vam iko iz stranke uz koju ste osvojili mandat pružio podršku?
Ne, nitko od
kolega iz centrale se nije javio, niti je pitao kako sam i kako podnosim toliki linč ako mislimo na ta “zvučna” imena buduće vlasti. Dobila sam podršku od mladih, moralnih
osoba koje zaista razumiju stanje na terenu i to mi je jako puno značilo. Mislim
da su se moje bivše kolege zabavile oko
fotelja i pozicija na vlasti, kako su se bavile i kada su pravili liste za
parlamentarne izbore. Ja, zapravo, nikada
nisam dobila status u stranci koji mi je po mom radu pripadao.
BUKA: Sve se
završilo vašim napuštanjem „Naše stranke“, zar su vaši stavovi toliko udaljeni i
nije li se nekako Vaša komunikacija i komunikacija Naše stranke činila
neozbiljnom – putem društvenih mreža?
Ako je komunikacija i bila putem društvenih mreža neozbiljna,
nisam je ja izabrala. Mene su upozorili prijatelji da se Naša stranka ogradila
od mog glasanja i priprijetila daljnjim stegovnim postupcima na WEB stranici NS
i tako i mene uvukla u takvu komunikaciju. Dakle, mene nitko nije pitao, niti smo
razgovarali oko stavova ili napuštanja NS. Nisam
dobila nikakav prostor za razgovor, za
objašnjenje oko glasanja. Poruke tipa „mi to moramo, jer je to
civilizacijski“, kod mene na taj način ne prolaze. Imam previše godina da bih
donosila krive odluke, da bih ponovo podgrijavala sukobe na ovako trusnom
gradu.
BUKA: U Gradsku
skupštinu ušli ste kao heroina, osoba koja je pobijedila tajkune, skoro pa ste
bili miljenica. Za kratko vrijeme se Vaš status promijenio u osobu „blisku
HDZ-u“ kako gledate na tu tranziciju i je li Vam teško kad vidite takve
komentare i čujete takve stavove?
Potpuno je kriva percepcija da građani danas o meni misle
kao o osobi bliskoj HDZ u ili osobi koja nema svoj stav i principe. Percepciju mene kao izdajice svojih
glasača, osobe koju su me stavili na lomaču su doprinijeli kadrovi SDP (čitaj
SDA ) a i DF i to toliko u sarajevskim medijima da su se ljudima koji su ih
slušali ledila krv u žilama. Jedno veče su na tri TV kanala kontinuirano
pričalo protiv mene, nisam mogla naći odgovor zašto? Ja sam mama, sestra, prijateljica,
imam obitelj koja trpi zbog takvih uvredljivih komentara.
Pitam se samo šta bi mi uradili da sam zaista neku
pogrešnu odluku donijela, da sam podigla ruku za HDZ ili SDA. Licemjeri su na
cijeni…ali to se nekako u životu vrati i krug se zatvori.
BUKA: Podržao
Vas je gradonačelnik Mostara koji je kadar HDZ-a, to nedvosmisleno ide u prilog
onima koji Vas dovode u vezu sa HDZ-om Bosne i Hercegovine i nazivaju njihovom
14. rukom. Prije izbora ste kazali da ćete, ako pobijedi HDZ, napustiti BiH.
HDZ pobijedio, Vi ste ostali, nije da Vas tjeram – daleko bilo, ali šta se
desilo? Jeste li se približili HDZ-u, HDZ Vama?
Ha, haha, evo sam se i nasmijala, gospodin Kordić je gradonačelnik
svih građana Grada Mostara i, ako me je podržao, hvala mu. Ja od gospodina
Kordića nisam dobila nikakvu osobnu podršku, a ako je netko vidio, neka je i
meni proslijedi. Ta kako rekoste 14. ruka nikada ništa nije tražila od
gradonačelnika, niti dobila. Čak je gospodin Kordić propustio da nastavi sa jednom divnom mojom inicijativom
koju je prihvatio na gradskom Vijeću, a radi se o Mostarskim baščama. Nisam
njegova miljenica, ne družim se sa njim, nemam nikakve privatne kontakte. Točno i dobro pamtite da sam rekla da ću
napustiti BiH ako HDZ pobijedi i evo me još ovdje. Nisam završila priču oko
dvorišta zgrade u kojoj živim, a to sam sebi stavila u zadatak,ne mogu izdati
susjede. Ta privatizacija dvorišta se nije smjela dogoditi po zakonu o
privatizaciji i na meni je da zajedno sa svojim susjedima izguram tu priču. Na
dobrom smo putu da poništimo tu nezakoniitu privatizaciju. Da sam napustila BiH,
ta mala zelena površina, odnosno naše dvorište bi već bilo pretvoreno u
građevinski objekat.Zamislite,kada vam uđu u dvorište…da li bi vi sve izdali i
otišli?
BUKA: Često se
Vaš glas gleda kao presudni, ali recimo tu je i vijećnik SNSD-a, stranke koja
je u višedecenijskoj koaliciji sa SDA, zašto je fokus na Vašoj „ruci“ u VIjeću?
Ja mislim da je vijećnik SNSD ušao u Vijeće djelom i
glasovima HDZ, a i logično je da se kao takav već smatra sigurnim glasom za
HDZ. Ja sam došla preko NS, a mi smo trebali ostati neutralni pri izboru
gradonačelnika, što smo i pokazali principima koje je NS ispoštovala. Nikada
nismo došli pod uticaj „Tender koalicije“ HDZ i SDA. Zato smatram da je zaista
šteta da se tako jedna fina ideja ljevice raspala. Mostar, zapadni dio je
zaista multietnički dio grada, kolegica i ja smo mogle puno uraditi na
zbližavanju ljudi, građanima je dosta napetosti, osluškivanja rata, ali
eto…očito nije vrijeme i ne znam kada će se ponovo pojaviti stranka na ovim principima, kojoj će građani
povjerovati.
BUKA: Jedan od
komentara na društvenim mrežama je da ste izdali građansku opciju. Osjećate li
se Vi kao da ste izdali tu ideju i Vaše birače?
Dapače, moji birači kao i građani koji me nisu birali su
uvijek dobro došli na moj radni četvrtak u Vijećnici, mogu me uvijek zaustaviti
na ulici i pitati što žele. Mislim da sam jedina vijećnica koja šeta gradom i
razgovaram i na ulici i u drugim javnim prostorima. Društvene mreže su opijum
za pojedine osobe koje vas ne vole, ali
ni sami ne znaju zašto. Nisam sigurna da li mi na taj način podižu popularnost,
jer inače ne znam zašto bi se sa mnom bavili.
BUKA: Trenutno
ste samostalna vijećnica, planirate li u naredne dvije godine pristupiti nekoj
drugoj političkoj opciji?
Ostaću sigurno samostalna vijećnica i sigurno neću
pristupiti niti jednoj političkoj opciji. GV Grada Mostara, nema niti jednu
političku partiju koja je slična mojim principima. Meni treba slobodno
mišljenje, a to ne vidim u svom okruženju. Kada bi me netko pitao što želim za
buduće generacije, rekla bih političku partiju mladih slobodnih ljudi, koji
misle svojom glavom bez obzira na sredinu iz koje dolaze, da ne pogoduju nikom
zbog buduće fotelje u koju će sjesti. Takvi
ljudi zaista postoje, ima ih mnogo, možda ih netko okupi i da konačno ova država krene naprijed. Ovako se
bojim da se samo vrtimo u krug iz kojeg nitko ne vidi izlaza dok nam zemlja
tone, a cijele obitelji iseljavaju.
I za kraj, sljedeći intervju očekujem za lokalne izbore 2024.
godIne na kojima ću se kandidirati, ako me zdravlje posluži kao i do sada.