Iznenadila
sam se kada sam vidjela koliko sam poruka dobila iz Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Srbije, mnogi su se javljali da kažu koliko im
je drago što su naši ljudi uspješni i rade na nečemu što može voditi ka
nekom lijeku, opisuje svoje oduševljenje reakcijama doktorica Mirela
Delibegović, nakon što su u svjetskim i regionalnim medijima objavljeni
zapanjujući rezultati istraživanja kojeg je njen tim proveo u primjeni
novog lijeka “Trodameskina”.
Dobijen iz jedne vrste morskog psa, “Trodameskin” se već klinički
ispituje u slučajevima raka dojke i dijabetesa tipa 2, međutim, tim
doktorice porijeklom iz Tuzle sada je istražio njegovu primjenu kod
kardiovaskularnih bolesti. Pokazalo se da korištenje samo jedne doze
smanjuje masnoće i kalcifikate unutar arterija – smanjujući rizik od
srčanog i moždanog udara i ostalih kardiovaskularnih problema.
Mirela Delibegović, koja je 1994. godine otišla iz ratom zahvaćene
Bosne i Herceovine u Edinburgh, gdje je dobila stipendiju jedne srednje
škole, a nakon toga stekla diplomu iz farmakologije, doktorat iz
biohemije i završila postdoktorski studij na Harvardu, profesionalna i
naučna iskustva primijenila je u ovom značajnom istraživanju, za koje je
sredstva osigurala Britanska fondacija za zaštitu srca.
Uskoro rezultati za ‘Trodameskin’
Trenutno je ispitivanje provedeno samo kod miševa, a tim doktorice
Delibegović zatražio je i etičku dozvolu za primjenu kod ljudi
s kardiovaskularnim oboljenjima i dijabetesom. Odgovor, dodaje, očekuju
“svaki dan”.
“Trodameskin” još nema dozvolu ni za upotrebu kod pacijentkinja
s rakom dojke, jer tek prolazi prvu fazu kliničkog istraživanja, čiji bi
rezultati uskoro trebali biti objavljeni.
“Mi smo htjeli provjeriti kako možemo koristiti ‘Trodameskin’ u
tretiranju kardiovaskularnih bolesti, kao, naprimjer, kod ateroskleroze.
Aterosklerotski plakovi se nalaze u svim našim arterijama i što više
starimo, one postaju manje elastične, stvara se sloj masnoće, koji se
onda kalcificira. Znamo da su gojaznost i dijabetes tip 2 uglavnom
rizični faktori za aterosklerozu, tako da smo htjeli ispitati da li se
tu može koristiti ovaj lijek, da smanjimo aterosklerozu i time smanjimo
rizik od srčanih napada, moždanog udara i ostalih kardiovaskularnih
problema.”
U tome su koristili dvije vrste miševa, budući da se kod ovih
životinja, slično kao kod ljudi, stvaraju aterosklerotski plakovi. Jedni
su bili dio dugotrajnih, a drugi kratkotrajnih eksperimenata.
“U prvim eksperimentima smo dali miševima ‘Trodameskin’ od početka
procesa ateroskleroze, kada se ti plakovi stvaraju. A također smo imali i
miševe kod kojih su se već stvorili plakovi i njima smo na kraju dali
samo jednu dozu ‘Trodameskina’. Nakon četiri sedmice smo pogladali kako
izgleda unutrašnjost njihovih arterija i da li ima manje masnoće i
kalcifikata. I šta smo otkrili – imali smo iste rezultate i oni su bili
pozitivni, bilo je mnogo manje te inflamacije unutar arterije, manje
plakova.”
‘Nikada se nisam smatrala izbjeglicom’
Međutim, kako nastavlja objašnjavati doktorica Delibegović, otkrili su još jednu stvar koju nisu očekivali.
“Znali smo da je protein PTP1B povećan kod gojaznosti i da će lijek
smanjiti aktivnost tog proteina, ali nismo očekivali da se u isto
vrijeme aktivira molekularna kaskada, koja se inače aktivira kada
vježbate. I šta smo otkrili – kada smo smanjili aktivnost tog lošeg
proteina PTP1B, istovremeno smo aktivirali i taj dobri protein.”
Tim doktorice Delibegović je, kaže, veoma entuzijastičan zbog ovih otkrića.
“Mi smo svi u nauci, i to volimo raditi. Svi smo na doktorskim ili
postdoktorskim studijama i svi smo zajedno radili da dođemo do
rezultata.”
Mirela Delibegović je u Škotsku otišla 1994. godine iz ratne Bosne i
Hercegovine, kada je dobila stipendiju srednje škole “George Heriot's
School” u Edinburghu, koja dodijeljuje školarine djeci iz ratnih
područja. Stipendije sada dobijaju djeca iz Sirije, a doktorica
Delibegović im je ovo ljeto govorila o svom iskustvu prije 23 godine –
kako je iz ratnih okolnosti doći u novu školu i novu sredinu.
Međutim, kaže, ona se nikada nije smatrala izbjeglicom. Njeni
roditelji su ostali u Tuzli, a ona je bila zajedno sa sestrom, koja je u
Škotskoj studirala pravo.
Čeka ponude od kolega iz Bosne i Hercegovine
“Kada sma bila u školi, uvijek sam mislila da ću se vratiti u Bosnu i
Hercegovinu, ali sam se istovremeno prijavljivala na fakultete u
Škotskoj. Primili su me na Univerzitet u Edinburghu i dali stipendiju za
sve četiri godine. Ovdje se zaista cijeni težak rad, učenje – tako da
sam morala imati dobre rezultate da bih dobijala tu stipendiju.”
Nakon toga dobila je i stipendiju na Univerzitetu u Dundeeju, gdje je
upisala postdoktorski studij iz biohemije, a zatim je dobila i ponudu
sa Harvarda i sredstva od američke fondacije za istraživanje srca da
četiri godine radi na protetinu PTP1B.
Doktorica Delibegović kaže da trenutno nije dobila konkretne ponude
od kolega i institucija iz Bosne i Hercegovine za potencijalnu saradnju
ili prenošenje znanja i iskustva mladima.
“Bila bih veoma sam sretna da mogu na bilo koji način pomoći mladim
umovima u Bosni i Hercegovini. Nadam se da će biti nešto od toga”,
kazala je na kraju razgovora za Al Jazeeru doktorica Mirela Delibegović.
Izvor: Al Jazeera