Ured za borbu protiv
korupcije Kantona Sarajevo jučer je predstavio rezultate primjene novog Zakona o
prevenciji i suzbijanju korupcije u ovom kantonu u prvih 100 dana.
Šef Ureda Erduan Kafedžić,
između ostalog, kazao je da je od početka godine, odnosno od primjene Zakona,
pet osoba u Kantonu Sarajevo dobilo status zaštićenog prijavitelja korupcije.
“To su ujedno i prve osobe u FBiH
koje su dobile ovaj status. Ured ne može iznositi više detalja o ovim
slučajevima, ali možemo reći da smo zahvaljujući mogućnosti da dodijelimo
status prijaviteljima korupcije saznali za ozbiljna koruptivna djela i dobili
vrijedne dokaze o počinjenju tih djela što predstavlja dobru osnovu za
pokretanje ozbiljnih tužilačkih istraga”, istakao je Kafedžić.
S obzirom da je korupcija zastupljena
širom države, zakonska rješenja na nivou jednog kantona nisu dovoljna. Entitet
Federacija BiH još nema svog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, iako je
to jedan od prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. Iako su se vlasti u
Federaciji BiH deklarativno zalagale da su za evropski put Bosne i Hercegovine,
još nismo dobili zakon koji bi unaprijedio borbu protiv korupcije.
Insajderi znaju puno više od ostalih
Jedan od rijetkih koji je dobio
status zaštićenog prijavitelja korupcije od Agencije za prevenciju korupcije i
koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) je Emir Mešić.
On za Buku kaže je važno usvojiti
Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije na nivou cijele Federacije BiH.
“Taj zakon je strateški bitan u borbi
protiv korupcije, jer su zviždači osobe koje su insajderi, osobe koje puno više
znaju i puno bolje poznaju procese u javnoj
upravi u kojoj se i nalaze, nego ostali građani, iako ja ne potcjenjujem ničiju
inteligenciju ni znanje. Ali, jednostavno, vi nemate pristup informacijama koje su od značaja za javnost
onoliko koliko to imaju insajderi, odnosno uzbunjivači. Dakle, strateški je
bitno da mi imamo zakon na nivou Federacije i države. Entitetski i državni neće
biti koliziji jer entiteti imaju svoje službenike, a država svoje. Usvajanje
zakona po kantonima usložnjava proces, može doći do različite primjene, i sve
to može usložniti proces i zbog toga bi puno bolje bilo da imamo jedan zakon na
federalnom nivou”, ističe Mešić.
Jedan zakon na federalnom nivou bi,
smatra on, i samim uzbunjivačima omogućio da se bolje organizuju i tada bi to
bila puno ozbiljnija skupina.
“To bi podrazumijevalo prava i
obaveze koje reguliše entitet Federacija BiH. Da ne govorim o tome što su
federalne institucije povezane i njihova nadležnost s kantonalnim je čak
isprepletena. To imate na primjeru kantonalne i federalne direkcije za ceste, a
vjerovatno je takva situacija i sa ministarstvima obrazovanja, zdravstva,
zavodima zdravstvenih osiguranja itd. To bi pomoglo uzbunjivačima jer bi iza
njih stajala Federacija u cijelosti. Federacija je mnogo širi administrativni
kontekst od jednog kantona. A onaj ko je zaposlen u kantonalnoj instituciji se
može pozivati na federalni zakon, jer se Zakon o radu FBiH primjenjuje i na uposlenike u kantonalnim
institucijama”, govori Mešić.
Bili “zaštićeni” a trpili progone i
otkaze
Ivana Korajlić, direktorica Transparency
International BiH kaže da će se u budućnosti vidjeti pravi efekti zakona koji
je usvojen u Kantonu Sarajevo.
“Vidjet ćemo kako će zaista u praksi
izgledati zaštita tih prijavitelja korupcije u Kantonu Sarajevo s obzirom da je
to zaista za kratko vrijeme mnogo veći broj ljudi koji su dobili zaštitu nego
što je to broj ljudi kojima je Agencija za prevenciju korupcije dodijelila
status zaštićenog prijavitelja. Treba imati u vidu da se državni zakon odnosi
samo na zaposlene u institucijama, ovaj kantonalni to obuhvata malo šire, ali
ključno će biti vidjeti šta će se desiti
nakon dobijanja statusa zaštićenog prijavitelja korupcije, da li će se
zaista osigurati zaštita tim ljudima, s obzirom na to da smo ranije imali
primjera ljudi koji su imali status zaštićenog prijavitelja korupcije, a da su
trpili i progone i disciplinske procese i otkaze i slično”, ističe za Buku
Korajlić.
I ona kao i Mešić smatra da je
najvažnije imati zakon na federalnom nivou.
“Da ne bismo došli u situaciju da
svaki kanton usvaja svoje zakone koji će možda međusobno biti različiti i koji
neće moći obuhvatiti sva lica i slično, važno je da se usvoji zakon na
federalnom nivou koji je davno upućen u parlamentarnu proceduru, ali je tu i
zastao. I ponovo ga je Vlada u augustu prošle godine uputila u Parlament i taj
zakon bi trebao da se odnosi na sva lica u Federaciji i u javnom i u privatnom
sektoru i koji podrazumijeva sudski model zaštite. Dakle, bilo bi bolje da
imamo jedinstvene propise nego da se ovo rasparčava. Imamo i poseban zakon u
Brčkom također i svako dalje rasparčavanje po kantonima donosi nesigurnost”,
naglašava Korajlić.
Nova većina ne želi usvajati zakone
iz prošlog saziva
Zbog čega je predloženi federalni
zakon o zaštiti prijavitelja korupcije zapeo u parlamentarnoj proceduri i zašto
nije usvojen pitali smo šefa Kluba zastupnika Stranke za BiH u Zastupničkom
domu Parlamenta FBiH Admira Čavalića.
“Generalno imamo kompleksan sistem
odlučivanja u Federaciji BiH, koji opet može biti koristan da se ne naprave
neke kardinalne greške prilikom donošenja zakona koji danas-sutra mijenja
sudbinu građana i privrednika. S druge strane, negativne posljedice su u vidu
ne donošenja samog zakona i rješavanje određene situacije i to košta građane.
Nije ovo prvi zakon, i nekada čak postoji parlamentarna volja za usvajanje,
međutim, ili on bude ciljano blokiran u Domu naroda od određenih političkih
grupacija ili upadne u parlamentarnu proceduru u neko nezgodno vrijeme. Evo,
sada je ovaj zakon na rascjepu mandata i jednostavno nijedna parlamentarna
većina ne želi da usvaja zakone iz
ranijih saziva. Pitanje i tehničke vlade sve dodatno komplikuje, tako da se,
nažalost, nekada ide u restart čitave procedure usvajanja ili se zanemare neki
raniji prijedlozi”, kaže nam Čavalić.
A upravo je naš sagovornik Emir Mešić
jedan od onih kojima status zaštićenog prijavitelja korupcije nije pomogao, s
obzirom da je dobio otkaz u Upravi za indirektno oporezivanje BiH. Pitali smo
ga li je njemu odmogao loš zakon na državnom nivou, ili je nešto drugo presudilo.
“Nažalost, taj status meni
nije pomogao. Dakle, tu dolazite do onog momenta primjene zakona i do političke
volje da se on implementira u samoj njegovoj srži. Zakon na državnom nivou
apsolutno nije loš nego on ima jednu sasvim rigidnu primjenu koja je po
uzbunjivače često loša. Iskustva uzbunjivača su poprilično loša, ali eto, mi se
borimo. Ja sam trenutno na Sudu BiH, a očekujem da ću otići i na Evropski sud
za ljudska prava i da ću tamo uspjeti malo bolje objasniti, riješiti i
poboljšati primjenu Zakona lica koja prijavljuju korupciju”, kaže nam Mešić.
S obzirom da Parlament BiH
još nije usvojio izmjene Zakona o sukobu interesa na način kako to zahtjeva
Evropska komisija, Mešića smo pitali da li bi se izmjenom tog zakona po
evropskim standardima izbjegla rigidna primjena.
“Stanje bi se poboljšalo samo
u slučaju ako bi zakonom bilo regulisano da u odabiru direktora APIK-a učešće
ima i nevladin sektor koji je prepoznatljiv po borbi protiv korupcije. Pa,
recimo, zašto ne bi Evropska komisija direktno učestvovala u izboru direktora
APIK-a, zašto da ne učestvuje Transparency International BiH, zašto da ne
učestvuju Detektor, CIN, Buka, Capital itd. Dakle, one organizacije koje imaju
integritet i koje su do sada u svom radu pokazale apsolutnu opredjeljenost za
borbu protiv korupcije, koje u konačnici i najviše istražuju takve slučajeve, a
ne isključivo politika da bira direktore”, zaključuje Mešić.