Šećerna bolest je Teodora napala s punoljetstvom. Majka Vukica umire
2011. u 40-oj godini života, a nakon toga dolazi pogoršanje bolesti i
stalna inzulinska terapija u uslovima koji su, kako naš narod kaže – dan
i komad, daleko od propisane dijetetske ishrane i drugih osnovnih
higijenskih i ljudskih potreba.
„Jedem
ono što otac i ja zaradimo u nadnicama, uglavnom iz prodavnice jer otac
nema vremena da redovno kuva, a ja bih morao poštovati režim ishrane s
više ribe i kuvanja. Kuća prokišnjava, nemam zimsku odjeću, a svi
zahtjevi za socijalnu pomoć su nam odbijeni. Više puta sam padao u
šećernu komu, a mlad sam i volio bih da živim”, s prekidima i s pogledom
u krilo i na mršave ruke, govori ovaj 27-godišnjak.
Otac
Rajko je branio Republiku Srpsku od prvog do zadnjeg dana. Bio je i
zaposlen prije rata, a zbog godina (58) nema pravo na penziju. Sve što
je rekao u grču, kroz stegnute vilice je – borim se i boriću se za Teju
sve dok ne padnem.
Stara kuća je u ruševnom stanju. Grupa dobrih ljudi započela je novu, ali novca više nema.
„Učinili
smo sve da sagradimo novu kuću i uselimo ih barem u jednu prostoriju
prije nego im se ova ruševina svali na glavu, ali novca više nema. Imamo
obećanja i u Boračkoj organizaciji, ne odustajemo, ali zima dolazi”,
kaže komšija Lakićevih, Radivoje Đukić.
Uz mrak od života u
bolesti i neimaštini Teodor i Rajko su od 2011. i bukvalno u mraku: zbog
duga za struju od 300 maraka, sedam godina ga razbijaju svijećama.
„Teško
je bez struje. Grijem vodu na šporetu i kupam se u lavoru. Sanjam
kupatilo i sobu bez miševa i pacova, TV program i druge sitnice koje
moji vršnjaci imaju. Da barem imam radio na baterije…”, kaže Teodor i
dodaje –vjerujem da ima dobrih ljudi i da razumiju me razumiju jer mlad
sam, i volim život …
Račun za pomoć (KM):
Teodor (Rajko) Lakić, Ražljevo bb, Brčko
554 – 303 – 007138 – 05 – 81,
Pavlović International Bank, AD „Slobomir” Bijeljina, Filijala Brčko
Devizni:
SWIFT – PAVLBA22
IBAN: BA395542030021750581