Na sastanku održanom u Moskvi 9.9.2025. izrečeno je nekoliko neistina o navodno “dosljednom postupanju Rusije i Vladimira Putina prema Republici Srpskoj”, odnosno o “poštovanju Dejtonskog sporazuma od strane Rusije”.
Tvrdnju o navodno dosljednom postupanju Rusije i Putina prema Republici Srpskoj izrekao je Milorad Dodik, a onu o navodnom ruskom poštovanju Dejtonskog sporazuma izrekao je Sergej Lavrov u svojstvu ministra inostranih poslova Rusije, što su i jedan i drugi izjavili tokom njihovog sastanka u Moskvi 9.9. ove godine.
No i Dodik i Lavrov su rekli neistinu, jer je stvarni odnos Rusije prema Republici Srpskoj i Dejtonskom sporazumu sasvim suprotan od onoga što ovaj dvojac tvrdi.
Dovoljno je u tom pravcu iznijeti samo naredne činjenice.
Bosna i Hercegovina je država članica UN kojoj Povelja UN garantuje suverenitet, koji znači da samo njene institucije i niko drugi mogu da vladaju Bosnom i Hercegovinom i da donose zakone. Isto to propisuje i član 3 Ustava BiH, propisujući da su opšta načela međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka BiH, čime i Ustav BiH propisuje da samo institucije BiH mogu da donose njene zakone. Povelja UN zabranjuje i da se nad državom članicom UN uspostavlja protektorat i ta zabrana je isto tako opšte načelo međunarodnog prava koje je kao takvo takođe sastavni dio pravnog poretka BiH, na osnovu člana 3 Ustava BiH.
No, uprkos svemu navedenom Rusija je u decembru 1997. u Bonu kao član Vijeća za implementaciju mira u BiH glasala za Bonske zaključke tog vijeća, pa tako i za to da OHR protivno Povelji UN i Ustavu BiH vlada Bosnom i Hercegovinom i da joj nameće svoju volju kao zakon.
To je neoboriva činjenica, protiv koje Rusija nikada nije ustala, ni do danas.
Jer, Rusija nikada nije, a mogla je i može još uvijek, pokrenula proceduru u Generalnoj skupštini UN da ta skupština, u kojoj niko nema pravo veta, usvoji rezoluciju kojom se Međunarodnom sudu pravde postavlja pravno pitanje: “Da li Povelja UN dozvoljava da se državom članicom UN vlada i upravlja na način na koji to radi OHR nad BiH?”.
Jednostavno pitanje na koje bi Međunarodni sud pravde u svom savjetodavnom mišljenju tim povodom mogao dati samo jedan odgovor, a to je da takvo vladanje Povelja UN kao najviši pravni akt međunarodnog prava izričito zabranjuje svakome, svakoj drugoj državi pojedinačno ili udruženoj sa drugim državama, kao i Organizaciji UN i svim njenim organima (Savjetu bezbjednosti UN, Generalnoj skupštini UN i svim drugim organima).
Takva odluka Međunarodnog suda pravde bila bi u stvari zabrana OHR-u da vlada Bosnom i Hercegovinom i da joj nameće svoju volju kao zakon i značila bi kraj OHR-a u obliku kakav smo imali do sada.
Nažalost, Rusija to nikada do danas nije učinila niti će. Umjesto toga, Rusija u kontinuitetu od Bonskih zaključaka 1997. godine pa sve do danas, najprije aktivno učestvuje u donošenju i sprovođenju tih protivpravnih zaključaka koji su sporazum o neokolonijalnom vladanju OHR-a državom članicom UN, a od 2021. godine Rusija jalovo posmatra to neokolonijalno vladanje, iznoseći s vremena na vrijeme neistinu, poput neistine Sergeja Lavrova od 9.9. ove godine, da Rusija navodno poštuje Dejtonski sporazum.
Da se Rusija zaista ponaša na takav način ne bi onda glasala za Bonske zaključke 1997. kojima je, sa drugim državama, rekla OHR-u da može da vlada Bosnom i Hercegovinom kao da je ona kolonija ili protektorat, a ne država članica UN, nad kojom takvo vladanje zabranjuju i Povelja UN, i Ustav BiH, i Dejtonski sporazum u cjelini.
I ne bi Rusija, da zaista poštuje Dejtonski sporazum, ćutala sve ove godine nad tiranijom OHR-a, već bi kroz Generalnu skupštinu UN pokrenula postupak pred Međunarodnim sudom pravde, da se pomoću te institucije konačno ukine protivpravno vladanje OHR-a nad BiH kao državom članicom UN.