Ideja o okupljanju bivših studenta Mašinskog fakulteta, Univerziteta u Banjaluci, rodila se u oktobru 2021. godine. Iako su se generacije mašinaca i ranije neformalno viđale, susreti su bili sporadični, bez nekog plana ili zajedničkog cilja, osim želje da se kolege vide nakon mnogo godina.
“Kolega Jurić i ja smo oformili viber grupu i počeli prikupljati kontakte kolega iz svoje generacije. Na prvom susretu bilo nas je 14, na sljedećem 20… Okupljali smo se u Banjaluci, Tesliću, Kotor Varoši, u Prnjavoru, Travniku, Banovićima… Broj je rastao, a uskoro su se pridružile i druge generacije”, priča nam Rifat Halilović, koordinator Organizacionog odbora Alumni asocijacije Mašinskog fakulteta.
Dvije godine kasnije, na Mašinskom fakultetu u Banjaluci okupilo se čak 160 bivših studenata iz BiH, regije, ali i iz cijelog svijeta: SAD-a, Australije, Kanade, Norveške, Švedske… Proteklog vikenda u Banjaluci ponovo ih se okupilo gotovo stotinu. Susret je počeo svečanim programom u amfiteatru Mašinskog fakulteta, nastavljen je obilaskom fakulteta i studentskih domova, a završen ručkom i kulturno-zabavnim programom.
“Ti ljudi su nasljeđe i bogatstvo Mašinskog fakulteta”
“Svi ti ljudi su nasljeđe i bogatstvo Mašinskog fakulteta u Banjaluci. Među nama je 60 doktora nauka, 30 magistara, ljudi iz diplomatije, javnog života, bivših premijera, parlamentaraca, vlasnika firmi iz cijelog svijeta. Jedan od njih, kolega Stipo Marić iz Kotar Varoša, vlasnik je firme Sim Technik, koja ima najsavremeniju tehnologiju za obradu metala. Ova firma ima svoju fabriku i u Hrvatskoj i u Barseloni. Nekoliko njih ima svoje kompanije u Srbiji, Njemačkoj, čak i u SAD-u. Imamo u Hjustonu čovjeka koji imaju svoju firmu, u Newcastleu, u Engleskoj. Sve smo ih uspjeli okupiti”, priča Halilović, koji danas živi u Tešnju i zaposlen je u Upravi za indirektno oporezivanje.
Rado se prisjeća studentskih dana u predratnoj Banjaluci.
“Većinom smo svi bili istog socijalnog statusa. Stanovali smo u studentskom domu, živjeli smo između studentskog doma, Palas, gradske čitaonice i kina Kozara. Kreirali smo svoj svijet, vlastiti pristup životu. Kad si upućen na druge, razviješ osjećaj solidarnost. Mi smo bolji život tražili kroz obrazovanje kao najplemenitiji i najčasniji civilizacijski izbor. Radovali smo se položenim ispitima, kad neko očisti godinu, proslavljali diplomske radove. Imali smo jedni druge i sada nam se taj osjećaj vratio nakon 30 i više godina”, kaže Halilović.
Mašinski fakultet – više od obrazovne ustanove
Na ovom fakultetu studirali su mladi iz gotovo svih dijelova BiH – od Prijedora i Bihaća, do Zenice i Banovića.
“Biografije tih ljudi govore šta im je Mašinski fakultet značio. Ono što se je dešavalo sad u subotu, to je čin odavanja poštovanja i zahvalnosti Mašinskom fakultetu. Kao obrazovna ustanova, on je odmah poslije naših roditelja bio najvažniji u našim životima. Tu smo postali formirane ličnosti spremni za životne izazove. Uloga Mašinskog fakulteta, njegovog nastavnog osoblja i nastavnog procesa je bila ključna u tome”, ističe naš sagovornik.
Ideje koje mijenjaju zajednicu
Iz okupljanja razvile su se brojne inicijative koje nadilaze nostalgična prisjećanja i imaju konkretan društveni značaj.
“Jednom kolegi iz Federacije hitno je trebala intervencija u Kliničkom centru u Banjaluci, koji prilično košta. Za četiri sata smo skupili novac. Organizovali smo promociju knjiga profesora Ćelića – monografija o Kneževu i stručna literatura iz oblasti više matematike, koju ne možete naći ovdje sad su dostupni bibliotekama širom BiH. Radi se o profesoru koji je bio najmlađi doktor nauka u bivšoj Jugoslaviji”, navodi Halilović.
Plan je da svi bivši studenti koji su objavili svoje knjige poklone primjerke biblioteci fakulteta.
“Puno je knjiga iz oblasti naučno-istraživačkog stvaralaštva. Ja sam autor šest publikacija, a kolega Fadil Islamović, doktor nauka i bivši rektor Universiteta u Bihaću, ima oko 15 naučno-istraživačkih radova. Svoje radove želimo pokloniti fakultetu, jer to je njegovo naslijeđe.”
Povezivanje kroz poslovne i međunarodne projekte
Alumni asocijacija osnovala je Savjet za međunarodnu saradnju. Čine ga bivši studenti sa biznisima u inostranstvu, koji su već pokrenuli određene aktivnosti.
“To su koordinator Šefik Muhić iz Danske, kolega Zlatan Ištvanić, naš profesor u Splitu, i Miro Tanasković u Njemačkoj, koji imaju svoje biznise u tim zemljama. Kolega Miro Tanasković je u saradnji sa dekanom, organizovao studijsko putovanje za pet studenta Mašinskog fakulteta u septembru ove godine u Njemačku. Osim toga, na privrednom skupu Dijaspore u Gracu, gdje nas je predstavio kolega Drago Talijan, dogovoren način saradnje i ona se konkretno realizuje.”
Politika ostaje van ove priče
Iako živimo u duboko podijeljenom društvu, mašinci su jasni – politika nije dobrodošla među njih.
“Donijeli deklaraciju o spremnosti na saradnju, međusobno uvažavanje i poštovanje, gdje smo definisali da svako od nas ima pravo na politički i vjerski stav, ali da ih nećemo izražavati u okviru asocijacije. Bez obzira kakav okvir nam nameće društvena zajednica, mi smo se opredijelili da želimo da budemo prijatelji jedni s drugima, hoćemo komunikaciju, da znamo da imamo jedni druge, da imamo s kim popiti kafu, da se imamo s kim družiti, da imamo s kim zapjevati”, kaže Rifat.
Ako se u viber grupi neko dotakne politike, uklone tu poruku.
“Život je kratak, mnoge naše kolege više nisu među nama, želimo da ga ispunimo pozitivnim pričama i pozitivnim ljudima. Bogatstvo je kad razmišljate svojom glavom, onda dolazite do ideja, a kad vam neko drugi diktira kako da razmišljate, to nije dobro za čovjeka. Ni u porodici se ne možete uvijek oko svega složiti, ali mi smo za ove četiri godine postali kao jedna porodica i najvažnije je da imamo dogovor i toleranciju”, zaključuje Halilović.