Florian Bieber austrijski je znanstvenik luksemburškog porijekla, sa bogatim radnim iskustvom i odličnim poznavanjem Balkana. Već nekoliko godina predaje „Istočnoevropske studije“ na Odjelu za politiku i međunarodne odnose jednog renomiranog univerziteta u Velikoj Britaniji. Kroz dugogodišnji akademski rad sakupio je najzanimljivije zablude svojih studenata, koji se odnose na historiju Jugoslavije i istočne Evrope općenito, te ih nedavno, putem svog internet-bloga i objavio. Tako je nastala ova izuzetno neobična hronologija događaja sa činjenicama koje do sada sigurno niste znali.
Bez neprijatelja u antičkom dobu
Kada je u pitanju nastanak Jugoslavije, kod britanskih studenata javljaju se prve dileme. Tako jedan od njih objašnjava da je Jugoslavija uspjela opstati toliki niz godina (pa čak i stoljeća i desetljeća) samo zahvaljujući činjenici da još od antičkog doba nije imala nijednog „pravog“, velikog neprijatelja koji bi je mogao ozbiljnije ugroziti. Kakva sreća! Trebalo bi istražiti šta li se desilo sa sigurno vrijednim artefaktima iz antičke jugoslavenske historije – sigurno bi se dobro mogli iskoristiti za pospješivanje turizma na ovim prostorima.
Jedan drugi budući britanski politolog nastanak Jugoslavije ipak datira znatno kasnije. On tvrdi da je to država koju je uz upotrebu sile, za vlastite potrebe stvorilo Osmansko Carstvo, koje je angažovalo „svog službenika Tita“, koji je kasnije bio zadužen samo za održavanje reda. I mora se priznati da je zaista bio dobar u tome. Međutim, prema pojedinim navodima „u posljednjih nekoliko godina prije svoje smrti, Tito je postao iznimno zaboravan, a uz to je nosio užasnu periku.“
Kako su ispitni rokovi odmicali, tako se i period nastanka Jugoslavije barem malo približavao 20.stoljeću. Ali javljaju se nova pitanja – ko je zapravo činio tu Jugoslaviju? Odgovor daje još jedan od Bieberovih studenata – Država Jugoslavija je formirana 1929. od Kraljevine Srba, Hrvata i Čeha.
Za sve su krivi Alžirci
No, ovo nije bila jedina nedoumica kada je riječ o definiranju članica bivše nam zajedničke države. Najbolji primjer je citat iz Bieberovog bloga, gdje anonimni autor/ica tvrdi da je „Jugoslavija bila sastavljena od osam Republika, među kojima su ipak dvije pokrajine: Kosovo i „Vojvonec“. Onima koji do sada nisu čuli za “Vojvonec“, slijedeća će definicija možda zvučati prihvatljivijom: „Pokrajine Jugoslavije činile su Srbija, Hrvatska, Slovenija, Yugoveada i druge.“
Govoreći o pokrajinama, zanimljio je čuti i da je jedna od njih bila (ili je možda, po mišljenju pojedinaca, čak još uvijek) naseljena za naše podneblje prilično egzotičnim stanovnicima. „Kosovo je bilo 95% alžirsko“ – tvrdi jedan od mladih Britanaca. Albanci, Alžirci – zašto da budemo sitničavi? Sve je to „tu negdje“, ako ništa bar po abecednom redu.
Milošević kao „pita od trule jabuke“
I kada se govori o raspadu Jugoslavije i konfliktima koji su proizašli iz toga, mlade nade britanske diplomatije razvile su svoje alternativne teorije. Tako je jedan od njih izjavio da je na Balkanu sve krenulo po zlu kada je Slobodan Milošević pokušao zauzeti „glavni grad Hrvatske Dubrovnik“, što mu nije pošlo za rukom. No, mora se priznati da mladim akademicima ipak ne nedostaje kreativnosti u izražavanju, što se vidi po zanimljivom poređenju Miloševića sa „ pitom od trule jabuke“.
U tumačenju britanskih studenata i problem Kosova izgleda sasvim drugačije. Oni su naime uvjereni kako je Kosovo bilo nezavisna država preko 600 godina, i tek za vrijeme posljednjeg rata palo pod srpsku vlast od koje se onda ponovo oslobodilo. I dalje međutim ostaje otvoreno pitanje šta se u svim tim zbrkama zbilo sa Alžircima?
Ježi se zbog nekih izjava
Florian Bieber, inače uistinu kompetentan poznavalac političkih prilika u cijelom regionu jugoistočne Evrope, ježi se na neke od navedenih izjava koje je marljivo sakupljao za vrijeme ispitnih rokova u razdoblju od 2006 – 2010. godine:
„Naravno da je frapantno vidjeti koliko neznanje vlada među mladim ljudima. Želim istaći da ovo nije slučaj samo na univerzitetu gdje ja predajem, iz razgovora sa kolegama profesorima drugih visokoškolskih ustanova, došao sam do zaključka kako gotovo svugdje nažalost postoje enormne šupljine u znanju studenata.“
Bieberu je važno istaći kako, uprkos pojedinim uistinu suludim izjavama, njegovi studenti nisu općenito neobrazovani, njihovo neznanje često je rezultat nezainteresovanosti i pogrešne slike koju imaju o ovoj regiji:
„Vidite, za mnoge zapadnoevropske studente Balkan i generalno istočna Evropa predstavljaju jednu veliku nepoznanicu. Ako izuzmemo povremeno ljetovanje na hrvatskom primorju ili opijanje po estonskim barovima, većina mojih studenata nikada nije imala priliku boraviti u ovim krajevima. A o raspadu Jugoslavije malo se zna. Ratovi su se desili toliko davno da niko od njih nema lična sjećanja, a s druge strane toliko nedavno da nisu obrađivani na časovima historije u osnovnim i srednjim školama.“
On se trudi što je moguće više znanja prenijeti mladim ljudima i zainteresovati ih za područje na kojem je i sam proveo nekoliko godina života:
„U toku predavanja često mi se desi da studenti na izvjestan način otkriju Balkan i njegove čari za sebe, pa otputuju tamo ili se dublje pozabave ovom regijom. To me raduje. S druge strane naravno postoje i oni za koje istočna Evropa ostaje jednostavno neko daleko područje sa vrlo kompleksnim sastavom i prošlošću. To, po mome mišljenju, samo oslikava općenito stanje u britanskom društvu, koje istočnoevropsku regiju vidi samo kao porijeklo zanatlija ili radnika na voćnim plantažama, a Balkan s druge strane kao neatraktivno leglo kriminalaca. Izjava legendarnog bivšeg voditelja BBC-a Terryja Wogana, koji je, kritikujući glasanje na Evroviziji u korist susjednih zemalja, rekao da treba ponovo uspostaviti zid razgraničenja sa istočnom Evropom, samo je odraz ignorantnosti i nezainteresovanosti, koja je ovdje nažalost sveprisutna.“
Budući eksperti
No, o britanskim studentima ipak ne treba suditi suviše strogo – velika je vjerovatnoća da bi ogroman broj naših studenata pokazao slične šupljine u poznavanju historije, politike ili uređenja Velike Britanije ili Evropske Unije.
Zabrinjava samo činjenica što izvjestan broj upravo tih nezainteresovanih studenata sa skromnim znanjem o ovdašnjim prilikama jednoga dana izraste u samoprozvane eksperte i diplomate sa ulogom savjetnika za rješavanje konflikata i problema unutar i između država bivše Jugoslavije, o kojoj nažalost toliko malo znaju.
A običnim stanovnicima savjetovanih država (od Alžiraca do Čeha) preostaje samo nada da će Florian Bieber i njemu slični istrajati u svojim namjerama da studentima uistinu približe područje na koje jednoga dana dolaze „da pomognu“, jer posljednje što nam pored nekompetntnih i nezainteresovanih domaćih političara treba su još nekompetentniji i nezainteresovaniji strani „eksperti“.
Tekst preuzet sa portala www.dw-world.de