Na Gradskom trgu u Bijeljini večeras se okupio veliki broj građana, prijatelja, poštovalaca i onih koji su odrasli uz pjesme Halida Bešlića čovjeka koji je više od četiri decenije bio simbol emocije, života i naroda. Skup u njegovu čast bio je i tiha molitva i gromoglasna pjesma, spoj tuge i zahvalnosti, onako kako to samo Halidova muzika može probuditi u ljudima.
Od trenutka kada su se na ozvučenju začuli prvi taktovi pjesme “Miljacka”, trg je postao more svjetlosti i emocija. Ljudi su stajali u tišini, držeći zapaljene svijeće, a mnogi nisu mogli sakriti suze. Na improvizovanom platou postavljena je njegova fotografija, prepoznatljiv osmijeh, jednostavan pogled i mirnoća čovjeka koji nikada nije tražio više od onoga što mu je publika davala: ljubav.
Pjesma koja spaja generacije
“Halid je bio čovjek naroda. Nije se nikada uzdizao, i zato su ga svi voljeli. Pjevao je za ljude, ne za slavu”, kaže za BUKU jedan od prisutnih građana, dok u rukama drži buket bijelih ruža.
Halid Bešlić bio je rijedak primjer umjetnika koji je uspio spojiti generacije. Njegove pjesme jednako vole oni koji su s njima odrastali sedamdesetih i osamdesetih, kao i mladi koji ih danas pjevaju na koncertima, okupljanjima i društvenim mrežama.
Organizatori skupa nisu imali poseban program. Nije bilo protokola, govornika ni formalnih govora. Sve se dogodilo spontano, okupljanje iz srca. U trenutku kada su se začuli stihovi “I kad me svi zaborave”, masa je zapjevala zajedno, kao da je Halid još tu, među njima.
“Došao sam na ideju da akciju koja se odrćžava u brojnim gradovima širom BiH, pokrenem i u Bijeljini. Na spisku smo deseti po redu gradova, koji organizuju pomen u čast Halidu Bešliću. Bio je čovjek koji je, pokazalo se, ujedinio region. Bio je čovjek uz čije pjesme su odrastale generacije. Srce mi je puno kada vidim večera sna trgu u Bijeljini prisutnan ovoliki broj ljudi”, rekao je za BUKU Uroš Jakšić, organizator skupa.
Na bijeljinskom trgu večeras se mogla osjetiti upravo ta povezanost između prošlosti i sadašnjosti, tuge i radosti, odlaska i trajanja. Stariji su pričali o njegovim prvim koncertima u Bosni, o vremenu kada su se njegove pjesme slušale s kasetofona i radio-aparata, dok su mlađi snimali trenutke i dijelili ih na mrežama, s porukama: “Legenda živi.”
Sjećanje koje ne blijedi
“Bio je skroman, nikada se nije mijenjao. I kad bi mu se prišlo, imao je vremena da sasluša, da se nasmije. Nije to bila poza, to je bio Halid”, prisjeća se za BUKU Sreten Lukić jedan od poštovalaca Bešlićevog lika i djela.
Slične poruke ovih dana dolaze i iz drugih gradova širom Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Svuda gdje se čula njegova pjesma, ljudi pale svijeće, okupljaju se, i u tišini odaju počast pjevaču koji je obilježio jedno vrijeme.
Za mnoge, Halid Bešlić nije bio samo muzičar. Bio je simbol vremena kada su ljudi vjerovali u jednostavnost, u vrijednosti koje ne prolaze, porodicu, prijateljstvo, ljubav i poštenje. Njegove pjesme, iako često ljubavne, u sebi su nosile dublju poruku o upornosti, o životu koji nije lak, ali vrijedan truda.
Zato se večeras u Bijeljini nije tugovalo na način kako se tuguje za običnim odlascima. Tuga je bila pomiješana s ponosom. Ljudi su znali da odlazi neko ko je već postao besmrtan.
“Kad slušam njegove pjesme, osjećam emociju koju je Halid nosio. Nije to samo muzika, to je životna priča koju razumiješ srcem. Večeras, dok smo svi stajali na trgu, mladi i stari zajedno su pjevali njegove hitove.On je bio više od pjevača, bio je most između generacija,” za BUKU kaže Mira Petrović.
Halid kao dio porodičnih priča
Halid Bešlić bio je prisutan u svakom domu. Njegove pjesme svirale su na svadbama, rođendanima, ali i u trenucima tuge.
“Kad se rodio moj sin, puštali smo Halida. Kad sam izgubila prijateljicu, svirala je njegova pjesma. To je bila veza s emocijom koju ne možeš opisati”, kaže Stanislava Lazarević, jedna od prisutnih.
Mnogi u Bijeljini pričali su upravo o tome kako je Halid bio prisutan u svim važnim trenucima njihovih života, i zato se, kažu, ne može govoriti o njegovom odlasku, nego o naslijeđu koje ostaje.
“Stojim ovdje i osjećam da smo svi povezani njegovom pjesmom. Halid je bio više od pjevača bio je dio naših života, dio svakog osmijeha, svake radosti i tuge. Kad pjevamo njegove pjesme, osjećamo njegove riječi u srcu, kao da nam govori: “Volite se i držite se zajedno”. Njegova je muzika uticala na sve nas ” govori Marko Ilić dok drži upaljenu svijeću.
Halidova karijera trajala je više od četrdeset godina. Od “Neću, neću dijamante” do “Miljacke”, od “Romanije” do “Ja bez tebe ne mogu da živim” , svaka pjesma nosila je njegov pečat, prepoznatljiv i jedinstven.
U vremenu kada se muzika često mjeri brojem pregleda i klikova, Halid je bio dokaz da iskrenost i emocija uvijek pronađu put do ljudi.
Muzički kritičari ga opisuju kao posljednjeg velikog interpretatora narodne pjesme koji je ostao vjeran svom stilu. Bez skandala, bez pompe, samo s glasom koji je imao dušu. Zato, iako je fizički otišao, njegov glas će, kažu, još dugo odzvanjati u etru, kafanama, automobilima i domovima, svugdje gdje ljudi traže malo topline i sjećanja.
Skup u Bijeljini završen je mirno. Ljudi su polako napuštali trg, ostavljajući cvijeće i svijeće ispod njegove fotografije. Niko nije žurio. Niko nije htio da prekine tišinu koja je ostala nakon što je muzika stala.
U zraku je ostala ona posebna mješavina tuge i ponosa.
Bijeljina se oprostila od Halida Bešlića: Legenda koja živi i živjeće kroz pjesmu
