Bosna i Hercegovina je najveći izvoznik električne energije u Evropi, ali od 1. januara 2026. godine će plaćati velike takse na izvoz struje- CBAM odnosno naknadu za ugljen dioksid-(CO2), ako ne sprovede preuzete obaveze.
Potvrdio je to juče u Banjaluci direktor Sekretarijata Energetske zajednice Arthur Lorkowski nakon sastanka Neformalnog ministarskog vijeća Energetske zajednice.
“Bosni i Hercegovini je cilj da osigura siguran kontinuitet izvoza električne energije. To znači da treba u zakonodavstvo uvrstiti set mjera koje znače spajanje tržišta električne energije”, rekao je Lorkowski dodajući da je plan bio da se tržišta spoje sa tržištem Evropske unije do kraja 2025. godine, ali da je „sada je jasno da će postizanje cilja biti izazovno“ zbog kašnjenja u sprovođenju evropske legislative predstavljaju izazov.
Ministar energetike RS Petar Đokić naveo je da je potrebno uvesti takse proizvođačima koji emituju CO2, što bi povećalo cene struje. Ministar Staša Košarac istakao je da neće biti zakona na nivou BiH o električnoj energiji bez dogovora entitetskih ministarstava.
Ministar energetike RS Petar Đokić izjavio je da vlast u cijeloj BiH, ako ne želi velike namete na izvoz struje, treba uvesti takse svim proizvođačima električne energije koji emitiraju CO2, odnosno ugljen dioksid. To bi značilo, kako je rekao, poskupljenje električne energije stanovništvu i privredu, ali nije govorio o tome hoće li se to i provesti.
Plaćanju ove naknade, od 01.01.2026. podliježu cement, željezo i čelik, aluminijum, gnojiva, električna energija i vodonik, dok privrednici koji izvoze prije svega u EU od 1. oktobra prošle godine moraju da vode evidenciju i da izvještavaju Evropsku komisiju koliko je u svaki njihov proizvod ugrađeno proizvoda koji u sebi imaju energiju koja emituje CO2.
Postoji mogućnost i da se izbjegne primjena CBAM ukoliko BiH uvede sistem oporezivanja kompatibilan (i po cijeni) sa EU ETS – sistemom za trgovanje emisijama.
Ali za sada su mali izgledi za to.
POSLODAVCI DIŽU KREDITE ZA DEKARBONIZACIJU
Saša Aćić, predsjednik Unije polodavaca Republike Srpske, za BUKU kaže da je problema mnogo. Prije svega, u Bosni i Hercegovini ne postoji regulativa za predmetnu oblast, što u mnogome otežava situaciju prilagođavanja EU zakonodavstvu i put dekarbonizacije za bh. poslodavce.
Čak i da Bosna i Hercegovina uvede Sistem trgovanja emisijama – ETS, u slučaju da se stope oporezivanja razlikuju od EU, uvoznici će biti dužni platiti razliku poreza prilikom uvoza u EU, te svakako podnositi izvještaje, ako se njihov proizvod nalazi na listi oporezivih proizvoda, što će biti dodatno administrativno opterećenje za lokalnu privredu koja je izvozno orijentisana.
Procedura podnošenja izvještaja je, kaže Aćić, prilično komplikovana, te je i sam sistem izvještavanja pokazao mnoge manjkavosti, koji Komisija nastoji da otkloni.
„Rok za podnošenje prvog izvještaja je prolongiran sa kraja januara, na kraj februara 2024.godine, s mogućnošću podnošenja ispravke do kraja juna 2024. Dakle, evidentno je da i na nivou EU sistem funkcioniše mnogo komplikovanije nego što je inicijalno predviđeno“, pojašnjava Aćić.
Ipak napominje i da su izvozno orijentisana preduzeća i mnogo prije zvaničnog uvođenja CBAM regulativa bila svjesna evropskih planova dekarbonizacije, te shodno tome radila na razvijanju sopstvenih obnovljivih kapaciteta električne energije, te snižavanju emisija kroz korišćenje ekološki prihvatljivijih repromaterijala, gdje je to moguće.
Sve to, ističe, dodatno opterećuje i poskupljuje proizvode, čiju uvećanu cijenu još uvijek niko nije spreman da plati.
Iako se, kaže, uveliko priča o fondovima podrške za dekarbonizaciju, nemaju informaciju od poslodavaca da su imali pristupe takvim fondovima, te su do sada nastojanja da smanje svoje karbonske emisije finansirali iz sopstvenih izvora.
„Takvi fondovi prema informacijama kojima raspolažemo, uglavnom finansiraju institucije, lokalne samouprave i slično, dakle ne podržavaju finansijski realni sektor. Iskreno se nadamo da će se situacija uskoro promijeniti, te će i naši poslodavci, kojima je svakako cilj da se prilagode regulativama zemalja u koje izvoze svoje proizvode, uskoro imati pristup fondovima za finansiranje unapređenja zaštite životne sredine i dekarbonizacije“, zaključuje Aćić.
I predsjednik UPFBiH Adnan Smailbegović za BUKU kaže da su privrednici zabrinuti, posebno izvoznici.
U to se, kaže, uvjerio tokom obilazaka i sastanaka sa poslodavcima u velikom broju opština koji ovih dana UPFBiH posjećuje: „Na svakom sastanku ukazano je da su poslodavci, posebno izvoznici, veoma zabrinuti i zainteresirani da se predmetna pitanja što prije kvalitetno propišu i podrže kako bi poslodavci mogli planirati i realizirati svoje aktivnosti. Ukazano nam je i da su mnogi od njih podizali kredite s ciljem zadovoljavanja vlastitih potreba za električnom energijom, ali i s namjerom plasiranja viška proizvedene energije na tržište“, kaže nam Smailbegović i dodaje da je UPFBiH nedavno na sastanku sa premijerom Nerminom Nikšićem i resornim ministrima skrenulo pažnju na ova pitanja i zaključeno je da će se predstavnici Udruženja uključiti u radnu grupu koja će na nivou Vlade i resornog ministarstva u narednom periodu aktivno raditi na rješavanju ovih pitanja. Procesi su pokrenuti, kaže, privrednici ulažu u izgradnju i održavanje pogona za proizvodnju električne energije, te u narednom periodu očekuju zajednički iskorak vlasti i poslodavaca s ciljem rješavanja ovih pitanja, pa tako i pripreme za CBMA mehanizam.
RAST CIJENA, SMANJENJE IZVOZA, ZATVARANJE FIRMI I PORAST NEZAPOSLENOSTI
Nažalost, BiH je još uvijek na samom početku energetske tranzicije i kasni čitavih 10 godina samo za regionom, rekao je Damir Miljević ekspert u Regionalnom centru za održivu energetsku tranziciju RESET na radionici o karbonskim taksama u Banjaluci.
A ignorisanje ovog pitanja, istakao je, može dovesti samo do najgoreg mogućeg scenarija – da najveću cijenu na kraju plate građani, privreda i zaposleni u termoenergetskom sektoru.
Po logici stvari, najviše će biti pogođeni izvoznici struje, a zatim i oni kojima električna energija ima veliko učešće u finalnom proizvodu ili kako je Miljević naveo:
· Željezara Zenica
· Koksara Lukavac
· Cementare Lukavac I Kakanj
· Aluminij Mostar
· Veliki broj metaloprerađivača
· EFT Stanari
„A onog momenta kada TE Stanari ne bude mogla izvoziti u EU, pitanje je koga će „potopiti“- neku termoelektranu i rudnik u BiH ili regionu. Ljudi će za jedan dan ostati bez posla, kao što se desilo sa mostarskim Aluminijem. To je najgori scenario, a ništa se ne radi da se on spriječi”, naveo je Miljević.
Stoga bi, kaže, privrednici trebali što prije pokrenuti dijalog s vlastima, a vlasti bi sa druge strane trebale prepoznati da ignoriranje zahtjeva može ozbiljno narušiti ekonomiju, jer se očekuje smanjenje izvoza, pad prihoda od poreza, te čak i zatvaranje firmi i porast nezaposlenosti.
Dodatno, ističe, neki izvoznici mogli bi pokušati nadoknaditi gubitke povećanjem cijena na domaćem tržištu, što bi negativno utjecalo na privredu i stanovništvo.
CBAM ILI ETS
Kako bi se umanjili negativni efekti, BiH bi, kao i ostale zemlje regiona, smatra Miljević, trebale razmotriti hitno uvođenje sistema oporezivanja CO2 kompatibilnog s EU ETS-om. Ovo rješenje bi, kaže, bilo najbolje jer iako bi donijelo dodatne troškove, ujedno omogućilo da novac od poreza ostane u zemlji i koristi se za podršku dekarbonizaciji privrede.
I Denis Žiško iz Aarhus centra u BiH dijeli Miljevićevo mišljenje o uvođenju vlastitih sistema oporezivanja emisija CO2, jer će CBAM mehanizam definitivno stvoriti dodatni pritisak nad svima onima koji i dalje koriste ugalj kao pogonsko gorivo: „Krajnje je vrijeme da se vlasti u BiH probude i ozbiljno uključe u proces dekarbonizacije koji će se neminovno desiti u slijedećih petnaest godina. Taksa na CO2 emisije ili CBAM su početak kraja termoelektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu i što prije počnemo raditi na dekarbonizaciji energetskog sektora, to će nas taj proces manje koštati“.