Dok je Bosna i Hercegovina i dalje jedina država u regionu koja nema vlastite zračne snage za gašenje požara, dotle je, zajedno sa Slovenijom, u okruženju obilježena kao zemlja koja nema ni nacionalnu aviokompaniju.
“BH Airlines“ je prošlost, baš kao i “Air Bosnia“ čiji je bio nasljednik. Obje ove firme su uništene. U međuvremenu je privatna kompanija “Fly Bosnia“ doživjela veliki neuspjeh i iza sebe ostavila ogromne dugove, a propala je i “Air Srpska“.
Iako nacionalni avioprevoznici u susjednim zemljama dobijaju značajan budžetski vjetar u leđa, ipak posljednjih godina bilježe dobre rezultate, pogotovo kada je riječ o kompaniji “Air Serbia“. S druge strane, bh. vlasti na svim nivoima upumpavaju značajne budžetske novce u silne subvencije aerodroma i obavljanje letova stranih kompanija.
Pilot Enes Mujezinović smatra kako bi iz više razloga bilo dobro da BiH ima nacionalnu kompaniju. Iako je teško, kaže, da aviokompanija u maloj državi bude profitabilna, ipak kao primjer navodi susjedne države koje svojim nacionalnim avioprevoznicima pomažu da opstanu, ali i da ostvaruju rezultate.
“To jeste borba na tržištu, ali i stav države da se svojim avionima i svojim nacionalnim registarskim oznakama i obilježjima promoviše, da učestvuje u regulaciji tržišta, ali i da donosi benefite. Nadam se iskreno da će se to dogoditi, da će BiH imati svoju kompaniju. Naravno, nije cilj napraviti gubitaša, već osmisliti pravi model koji može relativno dobro da opstane, jasno, uz pomoć države”, navodi Mujezinović.
Ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan kaže da, kada nastanu mlade države, onda, između ostalog, žele da imaju aviokompaniju i berzu kao simbol nacionalnog suvereniteta.
“Međutim, iz ekonomskih razloga to je teško održivo i to se shvati nakon izvjesnog razdoblja subvencioniranja. Tako da je za BiH bolje da ima jednu kompaniju manje koju će subvencionisati, a da resurse koje ima stavi u produktivne svrhe”, ocjenjuje Domljan.
Navodi i da je problem što BiH nikad nije napravila neki dokument kako bi jasno kazala koji su njeni prioriteti.
Mujezinović naglašava da je „BH Airlines“ bio pravi rasadnik kadrova koji su sada rasuti po cijelom svijetu i od kojih bi se mnogi zasigurno vratili u slučaju osnivanja nacionalne aviokompanije.
Međutim, navodi i da je obuka, posebno za pilote, jako skupa i dugotrajna te da najmanje osam godina napornog rada treba da bi pilot postao kapetan aviona.