Raj sam uvijek zamišljao kao neku vrstu biblioteke.
Horhe Luis Borhes
Kad čujemo za zvanje – diplomirani bibliotekar, mašimo se za pištolj!
direktori biblioteka u Republici Srpskoj
Aktuelno stanje u oblasti bibliotekarstva u Republici Srpskoj
Preko 80% kulturno-obrazovnih institucija u RS već godinama kontinuirano krši sve relevantne zakone kada je u pitanju moja profesija. Partijsko-burazerskim potkusurivanjem, profesionalno prostituisanje radnog mjesta bibliotekar dovedeno je do savršenstva. Bibliotečki makroi koji odlučuju o raspoređivanju radnika na ovo radno mjesto se ne obaziru na važeće zakone, propise i pravilnike koji su i onako sami po sebi loši i degradirajući. Nerijetko se konkursi i ne raspisuju jer nijedna nadležna institucija za kontrolu (prije svih Republička prosvetna inspekcija RS), do sada nije čestito obavljala svoj posao po ovom pitanju, naprotiv.
Zbog prisutnog stručno-profesionalnog vakuuma u ovoj oblasti, zvanje diplomiranog bibliotekara bi trebalo po svim parametrima biti jedno od najperspektivnijih. Veliki broj različitih vrsta biblioteka podrazumijeva i značajan broj radnih mjesta. Ipak, realna slika ne može biti gora. Desetine (sada već i stotine) diplomiranih bibliotekara u Republici Srpskoj i BiH već godinama s one strane ruba egzistencije čeka na posao u struci bezuspiješno obijajući pragove Biroa za zapošljavanje, dok sa one druge i „vedrije“ strane diletantske zemlje Dembelije, njih 95% zaposlenih u različitim vrstama biblioteka (matične, narodne, visokoškolske, univerzitetske, školske…) nemaju adekvatno zvanje i stručnu spremu! Dakle, u prosjeku, 95 od 100 radnika koji su zaposleni u bibliotekama Republike Srpske se nisu školovali za ovu profesiju, a svega 3% diplomiranih bibliotekara u Republici Srpskoj nalazi se na poziciji direktora biblioteke?! Pitanja se dalje nameću sama po sebi…
U koliko visokoškolskih biblioteka na državnim i privatnim univerzitetima su zaposleni diplomirani bibliotekari? Po propisima uređenim Bolonjskom deklaracijom, taj broj bi trebao biti stoprocentan u odnosu na broj zaposlenih radnika u bibliotekarskoj struci, ali je realnost neuporedivo drugačija i nepovoljnija po dipl. bibliotekare (manje od 2%). Iz ovoga proizilazi da se pored kršenja Zakona o visokom obrazovanju ne sprovodi ni pomenuta Deklaracija u koju se čelnici akademskih institucija često kunu. U bibliotekama osnovnih i srednjih škola mahom rade nastavnici i profesori koji dopunjavaju norme za časove u nastavi, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o osnovnom obrazovanju i Zakonom o srednjoškolskom obrazovanju, odnosno Pravilnicima o vrsti stručne spreme, a u drugom slučaju na tim radnim mjestima je zaposlen je nestručno zastupljen kadar! Nerijetko ćete na radnom mjestu bibliotekar naći i nekog ko ima III ili IV stepen stručne spreme mašinske, ekonomske, građevinske, trgovačke, drvoprerađivačke, hemijske i ko zna kakve još struke.
Zakon o bibliotečkoj djelatnosti RS , Narodna i Univerzitetska biblioteka Republike Srpske (NUB RS) i Društvo bibliotekara RS
Član 39. stav 1. Zakona o bibliotečkoj djelatnosti RS glasi: Stručne poslove u biblioteci zavisno od vrste i složenosti mogu obavljati lica sa odgovarajućom visokom, višom i srednjom stručnom spremom i položenim stručnim ispitom. Ovaj, kao uostalom ni drugi članovi pomenutog Zakona ali i podzakonskih akata (prije svih, Pravilnik o stručnim zvanjima u bibliotečko-informacionoj djelatnosti), ne preciziraju sa kojom vrstom stručne spreme kandidat može polagati Stručni ispit, i to uopšte nije slučajno. To praktično znači da je sticanje zvanja – bibliotekar omogućeno svakom ko ima bilo kakvu diplomu, stečenu bilo gdje, počev od onih studenata koji su stručno znanje akumulirali na ”vazdušnim” fakultetima sokolačkih pašnjaka, do kolega koji akademsku mudrost i vještine, teškom mukom prepunom samopregora sticaše na tavan-golubarnicima bijeljinskih, brčanskih, prijedorskih i ko zna još čijih ”urbanih” fakulteta. Za zvanje – knjižničar čak nije potrebno ni to, te je prisutan poražavajući broj malverzacija u svim vrstama biblioteka širom RS, a sve u suprotnosti sa relevantnim zakonima i pravilnicima.
Dakle, ukoliko si neshvaćena poetska duša jer si u životu pročitao čak više od dvije knjige uključujući i jednu ”deblju”, ako si u osnovnoj školi imao loše ocjene jer su te mrzili nastavnici, a tajo, opštinski odbornik, ti je vanredno završenu srednju platio punim ”tamićem” drva iz državne šume, ne očajavaj, ima nade, postaćeš – knjižničar ili bibliotekar! Ništa ne brini, sredićemo da položiš Stručni ispit. Da bi bilo sve po zakonu, pobrinuće se Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske (NUB RS)!
Kamo sreće da je gospodin Blaško Sibinčić najpoznatiji portir-bibliotekar u BiH i šire, samo izolovan slučaj. Najeminentnija bibliotečka institucija u prekodrinskih Srbalja zapravo je u poslednjih dvadesetak godina u RS fabrikovala približno onoliki broj nekvalifikovanih ”bibliotekara” koliko je Kim Jong-un regrutovao vojnika u rezervni sastav vojnih formacija Sjeverne Koreje. Navešću još uvijek svjež primjer klasičnog lažiranja konkursa i tendencioznog prijema u radni odnos prilikom zapošljavanja radnika u NUB RS. U januaru tekuće godine ova institucija je raspisala konkurs za prijem sedam radnika. Jedno od njih je i bilo radno mjesto bibliotekar za koje se isključivo tražilo zvanje-profesor srpskog jezika i književnosti.
To bi zapravo značilo sledeće: da su se po konkursu za radno mjesto – bibliotekar javili dipl. bibliotekari, odnosno osobe koje su stekle stručno zvanje akademskim putem, dobili bi odgovor da ne zadovoljavaju uslove konkursa! Treba li napominjati da je svih sedam osoba već mjesecima radilo u NUB-u RS i prije raspisivanja konkursa te je isti bio nacrtan samo za njih, a ovakva praksa zapošljavanja se redovno dešavala i ranije?!!!
Što se pak stručnog rada tiče, javnosti je malo poznato da NUB RS jedina u Republici Srpskoj koristi bibliografski onlajn sistem COBISS (koji se uzgred, podebelo plaća). Ujedno, kao vrhovni autoritet u struci, zabranila je korišćenje istog bilo kojoj drugoj biblioteci u RS, uz groteskno obrazloženje da njegova upotreba ugrožava vitalne nacionalne interese srpskog naroda jer se srpski autori rođeni u BiH u navedenom sistemu svrstavaju u bosansku književnost! Sve ove godine, niko se nije usudio da pita, pa kako to NUB RS korišćenjem COBISS-a ne ugrožava vitalne nacionalne interese srpskog naroda, a svi drugi bi ga ugrožavali?!
Elem, kada su stvoreni zakonski uslovi da i ”ali i vrani” bude omogućen ulazak u ovu prelijepu profesiju, ista je izrodila samozvanu elitu koja, sa manjim ”izmjenama i dopunama” još od rata vedri i oblači u ovoj oblasti.
Uzmimo još jedan primjer, gospođa Slavica Divjak-Obrenović izabrana je za direktora Matične biblioteke u Foči (ni manje ni više). Pomenuta gospođa je dipl. pedagog, pritom, među kandidatima za direktora pomenute institucije se našlo nekoliko diplomiranih bibliotekara sa položenim stručnim ispitom. Diplomirani bibliotekari sa pet, deset, petnaest… godina rada u struci, ispostavilo se, nisu bili ”ni do koljena” osobi koja se prilikom sticanja akademskog obrazovanja u okviru svog studijskog programa ni u putu nije srela sa bibliotečkom djelatnošću. Čak su pojedini kandidati na intervjuu bili izloženi i verbalnim napadima od strane gospođe Milke Davidović (NUB RS), inače predsjednice komisije za izbor direktora, valjda zato što su se usudili uopšte da konkurišu.
Neko će reći, sve je tu čisto jer Zakon o bibliotečkoj djelatnosti nije prekršen. Upravo u tome i jeste stvar! Pomenuti otužni Zakon je dobrim dijelom proizvod predstavnika NUB RS i Društva bibliotekara RS koji su učestvovali u njegovoj izradi. Pisali su ga za svoj interes i interes sebi sličnih, a ne za unapređenje profesije. Treba li uopšte isticati da su taj ”famozni zakon” u izjavama za medije predstavnici pomenutih institucija ocjenjivali kao ”jednog od boljih”.
I gle čuda, nakon najave donošenja novog Zakona o bibliotečkoj djelatnosti RS, u izjavama za medije, gospođa Stojka Mijatović (po profesiji učiteljica), doživotna predsjednica Društva bibliotekara RS, kao i pomenuta gospođa Divjak-Obrenović (pedagog), stadoše ”na branik interesa profesije” kritikujući najavljeni zakon. Kao što to obično biva, konstruktori giljotine koja je bibliotekarstvo u Republici Srpskoj odavno obezglavila, sad i sami treba da stave glavu na panj.
Da neko ne bi pogrešno shvatio sadržaj daljeg teksta, moram reći da je najavljeni prednacrt novog Zakona o bibliotečkoj djelatnosti RS vjerovatno još gori od aktuelnog. S obzirom da nas prije ili kasnije čeka početak pregovora sa Evropskom Unijom, neminovno će doći do razgovora i u vezi sa usklađivanjem standarda u bibliotečkoj djelatnosti. Umjesto da se prilika za promjenu Zakona iskoristi za približavanje standardima kojim se vodi cijeli razvijeni svijet, novi zakon će još više urušiti i onako truo sistem. Jedini motiv donošenja novog zakona je prebacivanje matičnih i narodnih biblioteka sa Budžeta RS na rastočene budžete opština. Slučajno ili ne, kakve li ironije, novim zakonom NUB RS ne bi podijelila zlu sudbinu namijenjenu ostalim bibliotekama u RS, stoga se njeni predstavnici nisu ni oglašavali po ovom pitanju, iako su morali oglasiti prvi.
Nedvojbeno, takav zakon bi bio eutanazija za bibliotekarstvo Srpske, koje je i onako teški hronični bolesnik. Ipak, ne mogu se oteti utisku da kamarila iz Društva bibliotekara Republike Srpske podiže svoj glas za spas struke, samo kad se osjete ugroženim njihovi lični interesi (koji su se eto pod datim okolnostima ovog puta poklopili i sa interesima profesije). Jao nama, kuku nama, ostasmo bez plate! Pa da, samo plata je važna! Što se niko nije bunio kada su ljudi bez kvalifikacija masovno zapošljavani u narodnim i matičnim bibliotekama bez konkursa, a suprotno odredbama Zakona?! Bilo je divno u biblioteci zaposliti bez ikakvog ozbiljnog kriterijuma sestru, rođaka, svastiku, tunjavog zeta, političkog saborca ili ljubavnicu. Redovna plata, ništa ne radiš, niko ništa ne smije da ti kaže… Je li možda i tada bila ugrožena profesija? Nešto nisam čuo gospodo da ste se i tada bunili!
Da je iko od tih ljudi od drveta uspio vidjeti šumu, znali bi da se bačeni bumerang uvijek vraća, prije ili kasnije. Nevolja je što će, ako novi zakon bude pravosnažan, taj bumerang pokositi i kolege koje čestito obavljaju svoj posao, a neko ukleto pravilo je i da će upravo oni i najviše stradati. Kad brod tone, pacovi i onako prvi napuste brod.
Za kraj, svi mi, i stručni radnici i korisnici biblioteka, trebali bi se pitati postoji li način da se ova bolesna intelektualna močvara isuši i ova retrogradna situacija preokrene, te stvore uslovi zarad koristi biblioteke kao institucije iskonskog hrama znanja i svih koji u taj hram sa iskrenom i čistom namjerom ulaze? Možda… Snažnom institucionalnom borbom, crpeći sva zakonska sredstva, konstantno ukazujući na karcinome bibliotečke profesije Ministarstvu prosvjete i kulture RS, Republičkoj prosvetnoj inspekciji RS, te organizacijama IFLA, UNESCO i Savjet Evrope, vjerujem da je uz pomoć sredstava javnog informisanja moguće postići krajnje ciljeve. Za početak, treba samo pogledati kako su ovu oblast uredile komšije iz Hrvatske i pročitati njihov Zakon o knjižnicama. Potpuno je nevažno da li ih je EU na to natjerala ili su sami došli pameti.
Autor je dipl. komparativista i bibliotekar